Nasilni napadi na nenaoružane demonstrante u Iraku stavili su premijera Adela Abdula Mehija u veoma kritičan položaj i prijete da sruše njegovu vladu samo godinu dana od formiranja.Većina analitičara se slaže da su mirni demonstranti koji su u utorak i srijedu izašli na ulice iračke prijestolnice izrazili legitimnu zabrinutost zbog velike nezaposlenosti, korupcije i lošeg rada javnih službi u zemlji koja je prethodne decenije razorena ratom.
Građane je uznemirila prekomjerna upotreba sile od strane policije koja je koristila živu municiju, suzavac i vodene topove da bi rasterala okupljene ljude, mahom omladinu i studente.
Zvanične brojke vlade kažu da su na protestima samo dvije osobe ubijene, a da je 286 ranjeno, od čega 40 policajaca. Međutim, aktivisti na internetu tvrde da je do sada ubijeno najmanje 20 demonstranata.
#نازل_اخذ_حقي pic.twitter.com/MLdYwTmYtF
— GhaithAljanabi (@GhaithAljanabi2) 1. listopada 2019.
Uveden je policijski sat u Bagdadu, Nasiriju, Amaru i gradu Hili, na jugu Iraka. Vlasti su saopćile da je policijski sat uveden da bi se “očuvao mir” i da bi se demonstranti zaštitili od “infiltratora” koji napadaju snage sigurnosti i javnu imovinu.
Ko stoji iza protesta?
Čini se da pobuna potječe od iskrenog nezadovoljstva ljudi zbog loše vlasti bez jasnog lidera.
– Demonstranti nemaju zahtjeve i ne podržavaju ih političari. Mladi se ovoga puta ograđuju političkih lidera koji su prisvojili prethodne proteste – rekao je Aid Anber, profesor politikologije sa uniferziteta u Kufi.
Istaknuti politički analitičar Abdukalder Alnel kaže da je proteste organizirao “Koordicioni odbor” sačinjen od profesora, akademika i predstavnika omladinskih pokreta koji stoje i iza okupljanja 2011. godine.
Koji su zahtjevi demonstranata?
– Ljudi imaju beskrajan spisak legitimnih zakona. Oni traže da se vlada pozabavi lošim zdravstvom, kolapsom obrazovnih ustanova, korupcijom nezaposlenošću, ilegalnim širenjem oružja, otmicama… – objasnio je Anber.
Demonstranti su, također, ljuti zato što je premijer bez ikakvog objašnjenja smijenio najvišeg vojnog komandanta Abdulu Vahaba al Sadija. Ta odluka je u javnosti izazvala nagađanja da je političarima koje podržava Iran smetalo što komandant ima sve veću podršku među Iračanima.
Kako su reagirali političari?
Istaknuti politički igrači, poput Komunističke partije i Muktade Al Sadra, odbili su da se priključe protestima, ali su pozvale na istragu policijskog nasilja.
Premijer Mehi je rekao sa su osnovani odbori koji će se baviti pritužbama nezadovoljnog naroda, ali je odbio da osudi snage sigurnosti, opisujući ih kao “heroje”.
العاهرة اشرف من حليب الام الي رضعتك #نازل_اخذ_حقي pic.twitter.com/1bPa8W9ILT
— Hasso_alsaid (@hasso_alsaid) 1. listopada 2019.
– Izgleda da neki regionalni i strani igrači ne žele da se Irak stabilizira i zauzme svoje mjesto strateške i neutralne sile u međunarodnim sukobima – rekao je Mehi.
Hoće li nasilje ugroziti vladu?
Da. Okrutnost i nasilje policije samo je dodalo gorivo na razbuktani bijes demonstranata.
– Obrušivši se na narod, vlada je izgubila posljednju trunku legitimiteta koji je uživala. Na društvenim mrežama se sada sve češće čuju pozivi za premijerovu ostavku – ocijenio je Anber.
Nakon invazije na Irak predvođene SAD od 2003-2010. godine, zemlja je ostala uništena i u haosu. Nestabilnosti i tenzije u zemlji posljednjih godina doprinijelo je i osnivanje terorističke grupe Islamska država, čiji se dio halifata nalazio u Iraku. Izgleda da su protesti novi izazov za zemlju i njen narod.
(TBT, Gulf news)