Požari u Brazilu dobili su razmjere međunarodne krize, ali oni predstavljaju tek jednu od brojnih važnih oblasti u čitavom svijetu zahvaćenih vatrom. Širenje plamena na mjestima gdje požari nisu uobičajena stvar niti su očekivani podstaklo je strah da klimatske promjene ubrzavaju uništenje.
Više temperature i manjak padavina “nastavit će stvarati pogodno tle za požare”, ističe John Abacoglu, profesor geografije na Univerzitetu u Idahu, i ističe da postoji rizik da se veliki, nezadrživi požari nastave širom svijeta ukoliko se globalno zagrijavanje ne uspori.
Požari, naročito u tropskim šumama, doprinose klimatskim promjenama ne samo zato što otpuštaju ugljen-dioksid u atmosferu već i zato što u njima strada drveće i vegetacija koja prečišćava vazduh.
Vatra je od jula progutala oko 2,4 miliona hektara sibirske šume. Na Aljasci su požari zahvatili više od milion hektara tundra i snežnih šuma, a istraživači su zaključili da bi kombinacija klimatskih promjena i šumskih požara mogla trajno izmijeniti pejzaž u toj oblasti.
Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka planete, a neka istraživanja pokazala su da zagrijavanje znači i više svjetlosti, objašnjava dr Abacoglu. U zabačenijim oblastima to je značajan faktor u izbijanju požara.
Iako se Amazonija naziva “plućima planete” zbog svoje sposobnosti da proizvede velike količine ugljenika i skladišti ugljen-dioksid, šume poput sibirske jednako su važne za klimu koliko i tropske.
Jedan od razloga što su arktički požari naročito zabrinjavajući je taj da sa drvećem gori i treset – vrsta tla koja nastaje u vlažnim staništima taloženjem i raspadanjem biljnog materijala, a koja pri sagorijevanju otpušta višestruko veće količine ugljen-dioksida od drveta. Ranije su požari treseta bili rijetkost zbog vlage. Klima je sada, međutim, toplija, a vlage je sve manje.
Ne postoji jednostavan način da se požari kategorizuju. Svi su različiti i uglavnom se iza njih nalazi skup faktora.
Kriza u Amazoniji je primjer podmetnutog požara, namjerno izazvane vatre da bi se pošumljena zemlja raščistila za uzgoj stoke. U slučaju Brazila riječ je o svjetskoj potražnji za sojom i mesom.
Između 2004. i 2012, krčenje šuma se prorijedilo, ali se sve promijenilo 2013. Jair Bolsonaro koji je prošle godine izabran za predsjednika Brazila poveo je ekspanziju poljoprivredne industrije i odbacio ideju da se zaštite urođeničke zajednice koje žive u Amazoniji.
Prvi izvještaji ukazuju da bi ovogodišnji požari u trenutku kada Amazon prolazi kroz jednu od najsušnijih sezona mogli biti pogoršani trgovinskim ratom SAD i Kine – jedne od najvećih otkupaca soje – koji je primorao Peking da pronađe nove snabdjevače umjesto američkih farmera.
“Još uvijek ne znamo koliko je tačno izgorjelo”, upozorava dr Lora C. Schneider, profesorica na katedri za geografiju na Univerzitetu Rutgers u New Jerseyju.
Urođeničke zajednice u Amazoniji koristile su vatru u tropskim šumama generacijama unazad, mada su na manjim parcelama uzgajali raznovrsne usjeve, a potom se za nekoliko godina selili na druge krajeve šume kako bi se vegetacija obnovila na mjestu gdje je bio usjev.
“Važno je istaći da su oni umjeli kontrolirati vatru”, dodaje Scheider.
U tome je razlika u odnosu na trenutna dešavanja u Amazoniji gdje industrijalizacija poljoprivrede znači da komadi zemlje na kojima je šuma prokrčena ostaju trajno u takvom stanju.
(TBT, NYT)
