Piše: Daniela Schwarcer, thebosniatimes.ba
Kada je prije pet godina Žan Klod Junker postao predsjednik Evropske komisije suočio se sa teškim izazovima.
Ipak, test sa kojim se suočava njegova nasljednica Ursula fon der Lajen još je složeniji.
Kao što je Fon der Lajen naglasila u svojoj „agendi za Evropu“ jedan od njenih glavnih prioriteta mora biti sprovođenje „novog pritiska za evropsku demokratiju“. Ona može ojačati demokratski legitimitet EU na dva načina: na izlaznoj strani, tako što će osigurati da EU ispunjava očekivanja svojih građana u vremenu brzih promjena i eskalacije vanjskih izazova. Na ulaznoj strani, podsticanjem konstruktivne saradnje sa Evropskim parlamentom.
Ipak, danas, Evropski parlament je izrazito podijeljen i polariziran, što otežava izgradnju stabilne proevropske koalicije. U cilju usvajanja zakona, Fon der Lajen će morati imati podršku konzervativaca i socijaldemokrata, kao i snažne produktivne radne odnose sa zelenima i liberalima. Vjerovatno će morati formirati fleksibilne koalicije u određenim oblastima za koje će trebati mnogo vremena i povećat će rizik od političkog neuspjeha povodom spornih pitanja.
Nakon nedavnih izbora, prvi put u historiji Evropskog parlamenta, proevropska frakcija – konzervativna Evropska narodna partija, socijaldemokrate, zeleni i liberali – sastali su se kako bi dogovorili višestranački politički program. Ali, proces je zastao jer se Parlament nije mogao dogovoriti o svom kandidatu za predsjednika Komisije te stoga četvoropartijski „koalicioni sporazum“ više nije na stolu.
Fon der Lajen bi ipak trebalo da se uključi u politički rad Parlamenta koliko god može, počev od prioriteta o misijama koje će navesti u pismima i poslati komesarima. Ti prioriteti trebali bi biti uobličeni kroz diskusije sa novoizabranim predsjednicima parlamentarnih grupa.
Ubrzavanje konstruktivne saradnje sa Evropskim parlamentom zahtijevat će valjanu primjenu de facto prave inicijative za Parlament, redovne dijaloge sa predsjednikom i trajnu posvećenost svakog pojedinog komesara. Fon der Lajen mora biti u mogućnosti da se osloni na svoj tim koji će joj pomoći da se kreće u kompleksnom političkom okruženju ne samo u parlamentu, već, također, i u Evropskom vijeću, da usmjeravaju njene napore u cilju uključivanja evropske javnosti u debatu o budućnosti Unije.
Zbog toga Fon der Lajen mora osigurati da se prilikom prilagođavanja portfolija komesara odnosima između institucija da dovoljna težina. U prethodnoj Komisiji, potpredsjednik Frans Timermans rukovodio je takvim odnosima kao dijelom svog velikog portfolija. U novoj Komisiji, ti odnosi – zajedno sa demokratizacijom – trebale bi činiti pun portfolio komesara.
Zadatak tog komesara bio bi jako važan i stoga bi tu ulogu trebao obavljati iskusan političar – u idealnom slučaju neko ko je već radio na nacionalnim i evropskim nivoima, u Evropskom parlamentu i Vijeću. Imajući u vidu partijsku pripadnost Fon der Lajen, socijaldemokrata bi bio dobar izbor iako, ko god da je izabran, treba biti u stanju da radi preko partijskih linija.
Radeći direktno sa Fon der Lajen i potpredsjednicima Komisije, ovaj komesar bi trebao upravljati cjelokupnim odnosima sa Evropskim parlamentom i Vijećem za opća pitanja, istovremeno pomažuc´i u koordinaciji interakcije svakog pojedinog komesara sa parlamentom. Ovaj portfolio bi obuhvatao pripremu godišnjih i višegodišnjih programa Komisije i, posebno, njihovu zajedničku izjavu sa Parlamentom o godišnjim zakonodavnim prioritetima.
S obzirom na to da portfoliju nedostaje politička specijalizacija, ovaj komesar bi mogao podržati Fon der Lajen u rješavanju naročito hitnih, kontroverznih ili drugih delikatnih pitanja – kao što su migracija ili reforma eurozone – za koje je potreban dodatan politički napor da se omogući napredak. Takav komesar bi, također, mogao osigurati da su akcije u unutrašnjim i vanjskim političkim oblastima – od zajedničke vanjske i sigurnosne politike do angažiranja sa širim evropskim susjedstvom – dosljedne.
Konačno, ovaj komesar bi igrao važnu ulogu u pomaganju primjeni jednog od prioriteta koje je Fon der Lajen navela u svojoj agendi: Konferenciju o budućnosti Evrope, koja bi trebala donijeti rezultate već početkom narednog ljeta. Ovaj ambiciozni poduhvat – u kojem će javnost, civilno društvo i evropske institucije ravnopravno učestvovati – zahtijevat će pažljivu pripremu i upravljanje, ne samo zato što Fon der Lajen želi da Evropski parlament, Vijeće i Komisija zajedno definiraju svoje ciljeve i opseg unaprijed.
U ovim i drugim oblastima, ulozi su veliki i za Komisiju i parlament, veći nego što su bili tokom prethodnog mandata. Davanje opipljivih rezultata koje građani traže zahtijevat će od lidera da brzo savladaju promjenljive uvjete donošenja političkih odluka, koje karakterizira porast skepticizma unutar EU i intenziviranje vanjskog pritiska, uključujući miješanje vanjskih aktera poput Kine. Transformativne tehnološke promjene i monumentalne prijetnje poput klimatskih promjena predstavljaju izazov.
U tom kontekstu, Evropska komisija i parlament trebali bi biti motivirani na saradnju više nego ikada. Ovo bi trebalo podrazumijevati godišnje izvještaje o prioritetima Komisije u saradnji sa Parlamentom, kako bi se procijenio napredak i utvrdile neophodne akcije.
Takav proces postaje sve važniji u vrijeme kada vlade EU gube strpljenje sa nadnacionalnim donošenjem odluka. Ukoliko se institucije EU ne dokažu, vlade zemalja članica mogu se naći u iskušenju da ih zaobiđu i sarađuju sa manjim grupama, zarad efikasnosti.
Osiguravanje efikasne saradnje sa podijeljenim Evropskim parlamentom neće biti lako. Ali je moguće, naročito za Komisiju koja tome daje veliki prioritet istovremeno poboljšavajući sopstveni legitimitet vođenjem šire javne debate o evropskoj budućnosti. To je Komisija koju Fon der Lajen mora graditi.
/Autorica je direktor njemačkog Vijeća za inostrane odnose (DGAP)/
(TBT, Project Syndicate)