Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na zasjedanju 24. augusta donio je odluku o raspisivanju izbora za reisu-l-ulemu. I kako sada stvari stoje jedini kandidat bit će sadašnji reisu-l-ulema Huesin ef. Kavazović.
KARIĆ ODUSTAO
To što je predsjednik Sabora IZBiH Safet Softić na tom zasjedanju upoznao sabornike sa predviđenom procedurom i naglasio da bi se u narednom periodu trebali evidentirati kandidati, čije će kandidature Sabor na svojoj sjednici 21. septembra 2019. godine verificirati, nakon čega će biti određen i termin sazivanja Izbornog tijela za izbor reisu-l-uleme kako je predviđeno Pravilnikom, je prazna činovnička priča. To potvrđuje i nedavni kratki intervju akademika Enesa Karića, profesora na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu, u kojem se izravno obratio reisu-l-ulemi Kavazoviću. Karić je bio i ministar obrazovanja Bosne i Hercegovine sredinom 1990-ih i kandidat za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH 2005. godine. Po onsovu toga su neki očekivali njegovu ponovnu kanidaturu.
“Govoreći iz svoga iskustva, mogu kazati sljedeće: Ako se reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović sada kandidira, on će dobiti ove izbore 2019. i to bez mnogo poteškoća. Ja sam 2005. godine vidio, to jest do kraja spoznao, da “stari reisu-l-ulema“ u izborima i izbornim kombinatorikama ima velike institucionalne, kadrovske i pozicijske prednosti. Ponavljam, reisu-l-ulemi Kavazoviću, ako se kandidira, posve je izvjestan drugi mandat. Naravno, pred njim se onda, ako Bog da, otvara sedam novih godina“, rekao je Karić.
Nadalje, Karić je dao nekoliko preporuka reisu Kavazoviću ukoliko odluči da se kandidira za novi sedmogodišnji mandat.
“Dopustite mi da budem posve ličan (imam pravo na to kao tužni gubitnik izbora za reisu-l-ulemu iz 2005. godine): Kad bih ja bio reisu-l-ulema u ovih narednih Kavazovićevih sedam godina, stavio bih akcent na rad i na projekte sa onim muftijama koji su u samom središtu naše i evropske javnosti, kakav je, recimo, prof. dr. Nedžad Grabus, muftija u Republici Sloveniji. Nedžad Grabus je jedna izuzetna pojava na islamskoj sceni u nas i u Evropi, i, siguran sam da on, dakako sa reisu-l-ulemom Kavazovićem, sačinjava jedan, sportskim rječnikom rečeno, tandem kojim bi se ponosile i države, a ne samo islamske zajednice!”, istakao je Karić.
Sa ovim preporukama reisu, Karić je izravno eliminirao i moguću kanidaturu Nedžada Grabusa, čije ime je dugo bilo u opticaju kao ime potencijalnog kandidata za reisu-l-ulemu.
Prema tome, sasvim je izvjesno da ni reis Kavazović neće imati protukandidata, baš kao što ga neće imati ni Bakir Izetbegović, na predstojećem kongresu Stranke demokratske akcije (SDA).
Sjećam se tih godina kada smo imali prve „slobodne izbore“ za reisu-l-ulemu Islamske zajednice Jugoslavije da sam kao novinar islamskih informativnih novina „Preporod“ morao raditi četiri intervjua sa četvoricom kanidata dr. Jusufom Ramićem, dr. Mustafom Cerićem, Jakubom Selimoskim i Senahidom Bristrićem. Dobili su ista pitanja kao i isti prostor u novini. Pobijedio je Selimoski zbog omjera ruku „s juga“, a to su bile ruke sabornika iz Sandžaka, Kosova i Makedonije. Naš favorit, odnosno favorit friško osnovane Stranke demokratske akcije (SDA) bio je Senahid Bristrić. I danas žalim što ovaj čovjek nije pobijedio jer mislim da bi stvari u Islamskoj zajednici s njim na čelu išle sasvim drugim tokom. Ovako, nakon tih izbora sigurno više nisu održani korektni, fer i pošteni izbori u Islamskoj zajednici. I Cerić i Kavazović su birani izbornim inženjeringom kojeg su režirale strukture iz vrha SDA. Dok je Cerić, malo zbog pameti, a više zbog sujete, pokušavao sačuvati svoj integritet, pa čak i neku distancu u odnosu na tadašnje nacionalne političke lidere Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića, reis Kavazović se potpuno predao i potpao pod utjecaj Bakira Izetbegovića. Navodno je par puta Kavazović bio zaprijetio ostavkom zbog nesnošljivog pritiska vjersko-političkog lobija, kojem pripada i Enes Karić, a kojeg predvode Hilmo Neimarlija i Fikret Karčić, čiji je eksponent bio Hasan Čengić, kao bivši predsjednik Sabora Islamske zajednice. Čengića je Kavazović uspio ukloniti, a Neimarliji je pokazao da bez njegove intervencije ne bi bio izabran ni u Sabor Islamske zajednice. Sve ovo Kavazović ne bi uspio bez direktne i izravne pomoći samog Izetbegovića koji je očito procijenio da mu je on ovakav kakav jeste najpodesniji i najodaniji reis za objedinjavanje „vjere i politike“, što je glavno ideološko geslo SDA.
KASTINSKI SISTEM
Dobro, obojica bošnjačkih lidera su pokazala da su virtouzi kad su izborna akta u pitanju. Do savršentva su prilagodili statute i Ustav Islamske zajednice sopstvenim ambicijama u rukovođenju strankom i Islamskom zajednicom. To su im omogućili poltroni i uhljebi koji su zaposjeli sve bitne kadrovske pozicije. A, šta od toga imaju bosanski muslimani? Skoro pa ništa! Iako je Izetbegović autokratskim manirima „prišarafio“ svoju lidersku stolicu, morat će na izbore. Već sad je više nego jasno da mu neće biti veselo i da se vjerovatno nikad više ispred Centrale SDA neće čuti „pobjednički tekbiri“, niti ispaljivati slavljenički vatrometi.
S Islamskom zajednicom je još veći i teži problem. Godine landohanluka i borbe za fotelje potpuno su ugasile prosvjetiteljski žar koji se bio rasplamsao među muslimanima nakon što su se kutarisali bezbožničkog komunističkog režima. Iako su im usta puna islama, naime nikad više se u medijima nije govorilo o islamu, vjernike to ne inspirira da srčano čine dobra djela i sevape. Čak smatraju da im birokratske strukture u Islamskoj zajednici ne dozvoljavaju da rade za islam na način kako su to stoljećima radili njihovi preci, koji su zbog tuge i spoznaje da su, kako je to konstatirao kultni turski teolog u prošlom stoljeću Šekib Arslan u svojoj knjizi „Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali“, činili velike žrtve za spas i napredak islama.
U mladosti, kad sam čitao knjigu Šekiba Arslana, nisam imao odgovor na ovo pitanje. Ali, ako bi mi neko danas postavio ovo pitanje, misleći pri tome na bosanske muslimane, odgovorio bih jednom rečenicom: Zato što su osvojili slobodu, ali su im je Bakir Izetbegović i Husein Kavazović oduzeli. Zbog sebičnosti i pohlepe oduzeli su pravo bosanskim muslimanima da biraju ikoga drugog osim njih dvojice! Tako su bosanske muslimane vratili u srednji vijek i uveli kastinski sistem u kojem jednim narodom vlada nekoliko bogatih porodica.
(TBT)