Ona je kantautorica iz Španije u čijoj se muzici prepliću flamenko, jazz, rok i afrički zvuci. Osvojila je latinoamerički Grammy 2010. godine za album “El Último Trago” na kojem je sa kubanskim pijanistom Chuchom Valdezom izvela rančere meksičkog pjevača Chavele Vargasa. (Iako su Buika i Santana bend nastupali zajedno u nekoliko navrata, ovog ljeta će na turneje ići odvojeno.)
Buika je očekivala da će biti gost u jednoj ili dvije pesme na albumu u čijem stvaranju učestvuje veliki broj gostujućih umjetnika, poput onog kakav je Santana snimio 1999. godine, “Supernatural”. Ipak, Buika je postala pjevačica i koautorica svih pjesama na novom Santaninom albumu “Africa Speaks”.
Ovaj album je u rangu sa najžešćim u Santaninoj pedeset godina dugoj karijeri. Na njemu nema svedenih, besprijekornih pjesama kao stvorenih za radio kakva je bila numera “Smooth” sa albuma “Supernatural” koju je sa Santanom otpevao Rob Thomas. “Africa Speaks” sačinjena je od bogatih melodija, glasnih, živih svirki u studiju koje se rastežu i skupljaju i mijenjaju ritam, poput devetominutne “Blue Skies” koja počinje u jazz maniru, skoro meditativno, ali se potom pretapa u blues rock. Santana (71) žestoko svira, a Buikin glas optočen zamršenim arabeskama i strašću flamenka koja cijepa grlo savršen mu je pandan.
Santana kaže da je, kada on svira gitaru, “glavno pružiti tim notama lijepi, sočni zagrljaj”.
“Ali postoje trenuci u kojima se grli i oni u kojima se mora zagrebati poput opakog, zlog tigra ili leoparda. Na ovom albumu ima mnogo toga”, istakao je Santana.
Album je debitirao na trećem mjestu Billboardove liste u junu i tu proveo svega tri sedmice. Komercijalne sile su se promijenile otkada je objavljen “Supernatural” i kada se sklonost radijskim formatima uzimala zdravo za gotovo.
“Prošli su dani kada su se pjesme mogle progurati kroz radijsko grlo, a potom se plasirati svuda”, kaže Rick Rubin, producent albuma “Africa Speaks”. “To nije kultura u kojoj danas živimo. Ako je postojao trenutak u kojem je nešto što je čisto zlato moglo svakako pronaći put do svoje publike, to je upravo sada.”
“Africa Speaks”, dodaje Rubin, nije prilagođena masama. Ona je teška, komplicirana muzika koja je “veoma groovy”; želite uz nju zaplesati.
Album je ukorijenjen u, kako je Santana rekao, njegovim dugogodišnjim posjetama prodavnicama ploča. Virgin u Parizu, naročito, imao je ogroman inventar afričke muzike prije nego što je zatvoren 2013.
Santana je svoje omiljene pjesme sa albuma koje je kupio pokazao Rubinu. Bend se okupljao u Rubinovom studiju u Kaliforniji i za samo deset dana snimljeno je 49 pjesama. Inspirirali su ih alžirski pjevač Rashid Taha, Jay U Xperience i Easy Kabaka Brown iz Nigerije, Ismaël Lô iz Senegala, kenijski saksofonista Mohamed Jabri i špansko-francuski Manu Chao. Svirali su ok, funk, kalipso, flamenko, ali i svoje panafrolatinske fuzije.
Dok je pretraživao internet u potrazi za afričkom muzikom, Santana je naišao na Buiku. Uprkos generacijskim razlikama – Koncha Buika (47) odrasla je na Santaninoj muzici – oboje su muziku posmatrali kao katartičnu i ljekovitu.
“Afrička muzika je mistična i ljekovita, ona zacjeljuje svijet ranjen strahom”, kaže Santana.
On je bio na turneji sa svojim bendom kada je Buika stigla u Malibu. Očekivala je da će snimiti jednu pjesmu.
“Ali sve je bilo toliko nevjerovatno da sam na kraju uradila 14 ili 15 pjesama! Bila sam u snu i pisala muziku, i pjesme, i stihove, i melodije, i nisam mogla stati.”
Santana i Rubin su je ohrabrivali da nastavi.
Buika na albumu “Africa Speaks” pjeva o odlučnosti, teškom životu, izdaji, moći ljubavi i moći muzike.
Većina stihova je na španskom, tek nekoliko na engleskom, a dobar dio na jeziku bubi kojim je govorila Buikina majka ij iz Ekvatorijalne Gvineje. Buika ističe da je željela stvoriti internacionalnu muziku.
“U različitim zemljama ljudi će u istom trenutku biti uzbuđeni zbog iste pjesme, čak i ako ne razumiju jezik na kojem je ona otpjevana”, kaže Buika. “To je magija – muzika je misterija. A zato što je univerzalan, Carlos je svuda – njegovu muziku razumiju u čitavom svijetu.”
(TBT, NYT)
