Na najvišem
vrhu brda Campidoglio, jednog od sedam rimskih brežuljaka, između
impresivnog zdanja [E. O. F.1] posvećenog prvom kralju ujedinjene Italije
Vittoriju Emanuelu II i Piazze dei Campidoglio, trga kojeg je projektirao
slavni Michelangelo, nalazi se crkva Santa Maria in Aracoeli (crkva svete
Marije od nebeskog oltara) koja čuva grobnicu bosanske kraljice Katarine.
FOTO: (AA)
Na najvišem
vrhu brda Campidoglio, jednog od sedam rimskih brežuljaka, između
impresivnog zdanja [E. O. F.1] posvećenog prvom kralju ujedinjene Italije
Vittoriju Emanuelu II i Piazze dei Campidoglio, trga kojeg je projektirao
slavni Michelangelo, nalazi se crkva Santa Maria in Aracoeli (crkva svete
Marije od nebeskog oltara) koja čuva grobnicu bosanske kraljice Katarine.
Do jednog od ulaza u službenu crkvu
rimske gradske opštine, vode 124 stepenice koje su izgrađene 1348.
godine u spomen na okončanje epidemije kuge ili da bi se obilježila najavljena
Sveta 1350. godina. S vrha stepenica, na kojima rado sjede Rimljani i turisti,
pruža se divan pogled na Rim i kupolu bazilike sv. Petra u Vatikanu.
Bosanska kraljica Katarina zasigurno
je jedna od najzanimljivijih i najslavnijih ličnosti srednjovjekovne Bosne,
čija je tragična sudbina skončala 25. oktobra 1478. godine u Rimu, daleko od
njene domovine i još dalje od djece, kćerke Katarine i sina Žigmunda.
Katarina Kosača je supruga
bosanskog kralja Stjepana Tomaša i pretposljednja bosanska kraljica čiji
životni put i danas intrigira historičare i istraživače koji pokušavaju
sastaviti mozaik njenog života, koji je počeo u Blagaju 1424. ili vjerovatnije
1425. godine. Bila je kći Stjepana Vukčića Kosače, istaknutog bosanskog
velikaša i Jelene iz zetske kneževske kuće Balšića, unuke srpskog kneza
Lazara.
– Udaja za politički mir u Bosni
–
Katarina je postala bosanska kraljica
udajom za kralja Stjepana Tomaša u maju 1446. godine. Vjenčanjem s kćerkom
Stjepana Vukčića Kosače, Stjepan Tomaš je izgladio odnose s bratom Radivojem,
koji je imao drugačiji odnos prema Osmanlijama, i donio politički mir u zemlji.
Katarina je udajom prihvatila katoličanstvo, vjeru svoga supruga. Za života je
izgradila crkvu Presvetog trojstva u Vrilima i crkvu Svete Katarine u
Jajcu.
Ona je udovica ostala 1461.
godine, kada je kralj Stjepan Tomaš, baš u vrijeme kada je skupljao snage za
otpor Osmanlijama, preminuo. Njegov nasljednik, kralj Stjepan Tomašević je
Katarinu proglasio kraljicom majkom, što joj je omogućilo ostanak na
kraljevskom dvoru. Ovaj potez Stjepana odobrovoljio je njenog oca da ga
prizna kraljem.
Prodor osmanske vojske predvođene
sultanom Mehmedom II u Bosnu i pogubljenje kralja Stjepana Tomaševića Katarina
je dočekala u posjetu bratu Vladislavu na jugu zemlje. Ostala je razdvojena od
kćerke i sina, koje su odvele Osmanlije, ali je uspjela sačuvati život i
pobjeći u Dubrovnik, odakle je preko Ankone stigla u Rim, najvjerovatnije 1466.
godine.
Katarina je u Rimu živjela pod
zaštitom pape, koji je mjesečno za njene potrebe izdvajao stotinu dukata. Dio
svog života u Rimu provela je u uglednom dijelu grada pod nazivom Pigna. Iako
van domovine, Katarina nije zaboravila na svoje porijeklo, a ponašanje joj je
idalje bilo kraljevsko pa je za života u Rimu uživala veliki ugled. Živjela je
sa dvorjanima koji su je pratili na putu iz Bosne ka Rimu, za koje su
zapisničari napisali da su imali plavu kosu do ramena.
– Pokušaj vraćanja djece –
Osnovni cilj joj je bio pronalazak
Katarine i Žigmunda, o čemu je u više navrata obavještavala i za pomoć molila
talijanske moćnike, koji su joj i obećavali pomoć, koja nikada nije realizovana
pa Katarina za života više nije vidjela svoju djecu.
Kako je već u Bosni poznavala
franjevce, koji su je podučavali, i u Rimu je stupila u kontakt s franjevcima
iz samostana Aracoeli. Da je bila posebno vezana za njih, svjedoči i činjenica
da su šest od sedam svjedoka tokom sastavljanja njene oporuke bili franjevci
ovog samostana. Među bosanskim franjevcima, kraljica Katarina imam status
“blažene”.
Vjerovatno svjesna da više nikada
neće vidjeti svoju djecu, bolesna i iznemogla, Katarina je 20. oktobra
sastavila oporuku u kojoj je izrazila želju da bude ukopana u ckrvi sv. Marije
od nebeskog oltara u Rimu.
Svome sinu ostavila je mač kralja
Stjepana koji mu je trebao pripasti ako se vrati na kršćanstvo. Ako ne, mač je
trebao pripasti Balši, sinu njenog brata Vladislava. Osim toga, djeci je
ostavila bodež, dvije tacne i dva srebrena vrča s poklopcima. Sve relikvije
ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu.
– Premještanje groba i gubitak
kostiju –
Crkvi u kojoj se danas nalazi njen
grob, ostavila je 200 dukata za pogreb, kraljevski plašt od pozlaćenog sukna i
svileni oltarnik.
Pet dana nakon oporuke, 25. oktobra,
kraljica Katarina je preminula. Sahranjena je, kako je i
zatražila u ovoj franjevačkoj crkvi. Nadgrobna ploča bila je ukrašena
reljefnim kipom kraljice u prirodnoj veličini (1,78 metara) s krunom na glavi.
Sa strane su urezani grbovi porodice Kosača i bosanski kraljevski grb, a ispod
ploče je postavljen natpis ćirilicom.
U 16. vijeku franjevci su odlučili
popraviti oltar zbog čega su skinuli nadgrobnu ploču i stavili je na obližnji
stup gdje stoji i danas. Nije poznato šta se desilo sa kostima, ali njihova
lokacija nije poznata, iako franjevci, na pitanje gdje su smješteni njeni
ostaci, rukom pokazuju na stup. Nestao je i natpis na ćirilici koji je
zamijenjen latinskim.
Natpis na latinskom, ispod ploče
prevod je prvobitnog natpisa, ali s velikom greškom, jer je prevodilac, rimski
kaligraf Ivan Palatino 1545. godine dodao riječ “sorori”
(sestra), pa je tako proglasio Katarinu sestrom Stjepana Vukčića Kosače, čija
je bila kći.
Posjetitelji koji dolaze vidjeti grob
kraljice Katarine, a takvih je najviše iz Bosne i Hercegovine, mogu primijetiti
da je ploča izlizana, jer se više od stotinu godina nalazila na podu, po kojem
su vjernici hodali.
Prema riječima jednog od sveštenika,
u ckrvi je prošle godine održano vjersko vjenčanje između muškarca, porijeklom
iz Turske, koji tvrdi da je potomak kraljice Katarine i Poljakinje. Iako je
svoje porijeklo sveštenicima dokazivao prstenom, njegove navode gotovo je
nemoguće provjeriti niti je poznato da su Katarina i Žigmund imali
potomke.
/The Bosnia Times, AA/
