Amerika je 17. jula konačno odlučila suspendirati tursko učešće u njenom programu aviona F-35, u osveti za tusku kupovinu ruskih raketnih sistema. Američka odluka je kulminacija višemjesečne sage koja bi mogla dodatno zatrovati odnose dviju zemalja.
Takođe je utemeljila neuspjeh administracije Donalda Trumpa da efektivno sprovede jednu od ključnih odredbi ključnog zakona o sankcijama Rusiji donetog 2017. godine, Zakon o suprotstavljanju američkim neprijateljima putem sankcija (CAATSA). Konačno, pomiješani signali Trumpove administracije doprinijeli su proračunu turskog predsjednika Recepa Taiyyipa Erdogana da može nastaviti s kontroverznom akvizicijom bez rizika od značajnih sankcija ili oštećenja američko-turskih veza.
Poznati američki neprijatelj se krije iza trenutne svađe između Sjedinjenih Država i Turske, jer će ruska prodaja u iznosu od 2,5 milijardi dolara donijeti ne samo dobit ekonomiji, već i vanjskoj politici i potkopati američke interese.
Prodaja S-400 daje Rusiji prednost u odnosu na SAD u turskoj vanjskoj politici, stvara rascjep između Washingtona i Ankare, daje Moskvi strateško uporište u ključnoj NATO državi i komplicira američke napore u sticanju turske saradnje u Siriji, Iranu i Venecueli.
Dio krivice je na Trumpovoj administraciji, čije su nevoljnost da kongresno sprovede ruske sankcije i zbunjena retorika o Turskoj, Erdoganu dale samopouzdanje da nastavi sa akvizicijom.
Iako efektivno odvraćanje zahtijeva vjerodostojnu prijetnju posljedicama – u ovom slučaju oštre sankcije – takođe zahtijeva nedvosmislenu komunikaciju i dosljednu diplomatiju. Trumpova administracija zaostala je u sve tri tačke.
Rusija dobro odigrala svoje karte
Rusija je takođe dobro odigrala svoje karte. Moskva je odgovorila na rušenje ruskog borbenog aviona u 2015. prvo presijecanjem ekonomskih veza, a zatim nudeći mrkvu Erdoganu u vidu glasne podrške, kada se turski predsjednik osjetio najviše ugrožen nakon pokušaja državnog udara u julu 2016. Nakon neuspjelog puča, ruski predsjednik Vladimir Putin se postepeno ponudio da ponovo pokrene dijalog i ekonomske veze, što je kulminiralo sporazumom o kupovini S-400 koji su Putin i Erdogan dogovorili 2017.
Putin je znao da će sistemi S-400 pomoći višestrukim interesima turskog predsjednika koji je konsolidirao vlast i postajao sve oprezniji prema SAD-u, tako što će ih koristiti na više načina: kao dokaz odbrambene sposobnosti koja bi mogla pomoći Erdoganu da odbrani svoj režim od budućih prijetnji; kao polugu koju će Erdogan koristiti protiv Sjedinjenih Država Države kako bi pokazao nezadovoljstvo zbog pogoršanja odnosa i navodne prećutne američke podrške pokušaju puča; kao sredstvo za jačanje pregovaračke moći Turske sa Washingtonom u vezi sa Sirijom i drugim regionalnim pitanjima.
Erdogan je ipak pogriješio jer je potcijenio nevoljnost Washingtona da dozvoli da se najsavremenija letjelica na svijetu, borbeni avion F-35, uvede u okruženje u kojem bi S-400 mogao drastično potkopati, ne samo F-35 i drugu američku imovinu koja je već raspoređena širom Turske. Nije pretpostavljao da će Washington moći izbaciti Tursku iz razvojnog programa F-35.
Sposobnosti F-35 su strogo čuvana američka tajna, dijeljena samo sa najbližim saveznicima. Tursko postavljanje sistema S-400, koji bi vjerovatno mogao funkcionirati u neposrednoj blizini turskih F-35, pružio bi sistemu S-400 mogućnost prikupljanja informacija o načinu funkcioniranja F-35.
To je zato što bi S-400 vjerovatno trebao biti povezan sa nekoliko sistema, poput taktičke veze za prenos podataka nazvane Link 16 (koju koristi NATO) i identifikacionog sistema “Prijatelj ili neprijatelj”, koja bi radila na tome da obezbijedi da turski F-35 mogu letjeti u blizini turskih sistema S-400, a da ovi ne pucaju na njih.
S obzirom na to da bi ruski državljani vjerovatno održavali, podržavali ili čak upravljali turskim sistemom S-400, to bi moglo omogućiti Rusiji da stekne obavještajne podatke o F-35, što bi kroz njihovu redovnu blizinu sistemu S-400 omogućilo i ruskim sistemima da bolje razumiju prikrivene karakteristike F-35.
Većina stručnjaka priznaje da se turska odluka o nabavci S-400 neizbježno pokazala sukobom interesa i smatra da Turska ne može biti pouzdan partner na programu F-35.
Na kraju je Trumpova administracija ispravno shvatila da za F-35 nema mjesta u Turskoj ako se S-400 tamo nalaze i okončala je učešće Turske u programu.
Ova turska kupovina, međutim, podiže nova pitanja o mogućnosti Trumpove administracije da odvrati američke saveznike i partnere od donošenja odluka koje idu u suprotnosti sa američkim interesima.
Slično odbijanju administracije da postupa protiv saudijskog rukovodstva nakon ubistva Jamala Khashoggija, američki predsjednik namjerno je odlučio odbaciti bilo kakve sankcije protiv Turske, umjesto toga pokušavajući održati srdačne veze sa Erdoganom.
Da bi se obezbijedilo da ruski trijumf sa s 400 u Turskoj ne bude ponovljen negdje drugdje, Sjedinjene Države će morati biti jasnije i usmjerenije u svom odgovoru.
Šta podrazumijeva CAATSA zakon?
Najava američkog Ministarstva odbrane od 17. jula da Turska više neće učestvovati u programu F-35 nije iznenađenje, ali je došla prekasno i nedostajalo je nekoliko ključnih komponenti. Zapravo, dok su ruski avioni danju i noću slijetali iskrcavajući opremu S-400 u Tursku tokom jula, američki zvaničnici uglavnom su šutjeli o odgovarajućem odgovoru na akcije Moskve. To uglavnom potiče iz sukobljenih stavova unutar Bijele kuće prema Kremlju; njeni odgovori na rusku agresiju često su umanjeni Trumpovom nespremnošću da direktno cilja Rusiju. Najčudnije je bilo odsustvo najave bilo kakvih sankcija protiv Turske.
Sankcije protiv ruske prodaje oružja u u zakonu CAATSA oblikovane su prema američkim sankcijama protiv iranske prodaje nafte. Umjesto da direktno cilja ruski odbrambeni sektor – ruska industrija je već pod žestokim sankcijama – CAATSA koristi alat nazvan sekundarne sankcije, zahtijevajući od američke vlade da izriče kazne trećim stranama koje vrše značajne transakcije sa ruskim odbrambenim sektorom.
Po cijeni od 2,5 milijardi dolara, Turska je nabavila sistem S-400, što očigledno ispunjava taj uvjet za sankcije. Da je Trumpova administracija bila više vješta u primjeni CAATSA, mogla bi jasnije zaprijetiti i vjerodostojnije odvratiti Tursku od sticanja sistema S-400 – potez koji bi i koristio strateškim interesima SAD-a i načinio napredak u ostvarenju jednog od glavnih ciljeva CAATSA: ograničiti ruski odbrambeni sektor.
Ipak Trumpova administracija je bila neodlučna, a Trump je u više navrata hvalio Rusiju, potkopavajući vjerodostojnost bilo kakve prijetnje sekundarnih sankcija zemljama koje kupuju rusko oružje.
Ko sve želi slične dogovore sa Rusijom?
Trumpova administracija riskira da efektivno pruži Kremlju zeleno svjetlo za nastavak korištenja prodaje oružja američkim saveznicima i partnerima.
Saudijska Arabija, Katar i Indija su u naprednim razgovorima s Rusijom o kupovini sistema S-400 i pažljivo posmatraju kako Trumpova administracija postupa sa sankcijama CAATSA, dok procjenjuju potencijalne rizike i koristi u potrazi za ruskim odbrambenim sistemima.
Bijela kuća se našla u situaciji u kojoj ne može pobijediti. Ako se suzdrži od nametanja bilo kakvih sankcija Turskoj, to će dodatno potkopati CAATSA, otkriti prazninu njenih prijetnji i privući bijes Kongresa. Ali ako izvrši agresivne sankcije, to će dodatno otrovati američko-turske odnose i korist će biti samo u rukama Moskve, koja bi se predstavila Turskoj kao spasilac koji joj dolazi u pomoć.
Zapravo, nije iznenađenje što je Rusija odmah sprovela isporuke sistema S-400, izjavivši da će Turskoj ponuditi i borbene avione, vjerovatno Su-35, koji će zamijeniti F-35. Ako se takva transakcija dogodi, teško bi bilo zamisliti da Turska i dalje nastavi predstavljati se kao interoperabilni vojni saveznik NATO-a.
Šta Amerika može učiniti?
Koraci koje će Washington preduzeti u narednih nekoliko sedmica bit će od presudnog značaja za osiguravanje da američki interesi ne budu dodatno narušeni postupcima Turske i Rusije. Nakon što SAD nisu uspjele odbiti prodaju, najmanje loša opcija sada će biti uvođenje sankcija Turskoj koje bi bile namjerno ograničene po obimu, ali bi ispunile obaveze po zakonu CAATSA i čuvale nadu da će Trumpova administracija zakon efikasnije primjenjivati.
Ipak, velika šteta je već učinjena. Javna prijetnja sankcijama protiv kupaca ruskog naoružanja, CAATSA je osmišljen kako bi spriječio da se ikada dogodi transakcija poput turske kupovine od Rusije. U nedostatku efikasne primjene zakona tokom posljednje dvije godine, Trumpova administracija propustila je priliku da zaustavi tursku nabavku S-400 i vjerovatno je osnažila druge zemlje da sklapaju slične sporazume sa Rusijom.
(TBT, Blic)