Hormuški tjesnac nije jedini plovni put oko kojeg se dižu tenzije niti je nedavna kupovina ruskih raketa u Turskoj jedina zbrka u Ankari. Naprotiv, Turska dovodi do eskalacije svoj sukob s Kiprom zbog energetskih resursa, šaljući ratne brodove i brodove za istraživanje u sporne vode Sredozemnog mora u pokušaju sprečavanja Kipra od istraživanja prirodnog gasa.
U posljednja dva mjeseca, Turska je otpremila nekoliko brodova za bušenje i istraživanje voda oko Kipra, u potrazi za vlastitim otkrićima gasa u područjima koja pripadaju Nicosiji. Brodovi za bušenje nafte imaju pratnju flotila turskih brodova, podmornica, dronova i patrolnih plovila. Položaj Turske izazvao je oštar prigovor grčkog dijela Kipra, južne polovine podijeljenog ostrva, kao i Evropske unije, koja je poteze Ankare nazvala “ilegalnim”, a prošle sedmice je Turskoj donio simbolične finansijske kazne.
Agresivno ponašanje Turske, koje dolazi u trenutku kada se zemlja suočava sa sve žešćim sukobom sa saveznikom NATO-a Sjedinjenim Državama oko kupovine ruskog oružja, nije ništa novo. To je kulminacija više od pet godina kontinuiranog uznemiravanja kompanija i brodova koji provode istraživanje izvora energije oko Kipra, koje su prije deset godina otkrile značajno polje prirodnog gasa kraj njegove južne obale.
Nesuglasice u odnosima između Turske, Kipra i drugih zemalja u istočnom Mediteranu uglavnom su mirovale budući da su energetski projekti bili izloženi tehničkim izazovima i da su im potrebne godine da se realiziraju.
Ipak, Turska pojačava pritisak, sada kada velike naftne kompanije pronalaze sve više gasa oko Kipra – ExxonMobil je došao do velikog otkrića početkom ove godine – a podijeljena ostrvska nacija izgleda bliže nego ikada stvarnom otkrivanju kako izvući potencijalno vrijedni gas iz zemlje i plasirati na tržište. Početkom ovog mjeseca, Kipar i Egipat su se dogovorili izgraditi gasovod kojim će se gas iz prvog velikog otkrića slati u Egipat za izvoz.
To dolazi u vrijeme kada se čini da se Turska odmiče od Zapada, riskirajući potpuni raskol sa SAD-om, približava se Rusiji i suprotstavlja se gotovo svakom od svojih susjeda u istočnom Mediteranu.
“Što smo bliže potencijalnoj eksploataciji resursa prije pomirenja dviju kiparskih zajednica, potezi iz Turske bit će odvažniji”, kazala je Mona Sukkarieh iz Strateških bliskoistočnih perspektiva, konsultantske firme u Bejrutu koja se bavi procjenom rizika.
Istočni Mediteran je usred energetskog preporoda, sa velikim otkrićima gasa oko Kipra, u blizini Izraela i Egipta, i izgledima za novim nalazištima blizu obala Libana. Gledano u cjelini, izvori gasa u podmorju istočnog Mediterana su znatni, već imaju veliki utjecaj na energetsku sigurnost i ekonomsku stabilnost Egipta, te su pomogli ostvarivanju profita od izraelskog elektroenergetskog sistema. Pod uvjetom da domaća potražnja ne preuzme sav proizvedeni gas, sljedeći veliki cilj je dalje istraživanje polja kako bi se mogao izvoziti prirodni plin, bilo putem gasovoda za Evropu ili brodom širom svijeta.
Veći dio regije je na istom. Ranije ove godine, Egipat, Izrael, Kipar i drugi formirali su forum za gas kako bi zajednički razvili infrastrukturu potrebnu za ubrzavanje energetske revolucije; ova grupacija je kategorički isključila Tursku, koja u svojim vodama još nije došla do otkrića.
Taj nedostatak energetskog bogatstva jedan je od razloga zašto Turska forsira svoj agresivni stav prema Kipru. Držeći se nove interpretacije međunarodnog prava, koja je u suprotnosti sa Konvencijom UN-a o pravu mora, Turska tvrdi da ostrva poput Kipra ne mogu zahtijevati ekskluzivna ekonomska prava u dijelovima vode oko njenih obala. Umjesto toga, tvrdi Turska, vlasništvo nad vodama trebao bi biti određen kontinentalnim pojasom, što znači da su te vode – i svi ugljikovodici koji bi se tamo mogli otkriti – uglavnom turski.
Prvi turski brod za bušenje otpremljen je u sporne vode, na pedesetak milja od zapadne obale Kipra, u isključivo ekonomsku zonu te zemlje. “Slanjem ovog broda Turska na svoj način podsjeća svijet da polaže pravo na resurse”, rekao je Nikos Tsafos, stručnjak za energiju u Centru za strateške i međunarodne studije.
Na drugoj strani ostrva angažiran je još jedan brod za bušenje, pod koncesijom koju je navodno odobrila ciparska Turska Republika koja zauzima sjevernu polovinu podijeljenog ostrva od invazije Turske 1974. godine. Tsafos je istakao da u nekim područjima, grčki Kipar i turski Kipar naftnim kompanijama izdaju “podudarne licence” da istraže iste vodene pojaseve. Zbog toga je Turska, koristeći licencu kiparskih Turaka, prošle godine prisilila na odlazak brodove koji rade za italijansku naftnu kompaniju Eni, radeći po licenci koju su izdali kiparski Grci.
Ali nije samo voda sporna. Kontinuirana podjela Kipra i dalje je glavni kamen spoticanja u odnosima između Ankare, Nikozije i Atine, posebno nakon prekida razgovora o ponovnom ujedinjenju 2017. godine. Ta se ogorčenost samo pojačala sada kada postoje potencijalni resursi na otvorenom moru – ako se može pronaći način da ih podijele.
Ankara tvrdi da bi se svi resursi pronađeni na ostrvu trebali podijeliti između kiparskih Grka i Turaka. Nikozija, jedina međunarodno priznata vlada na ostrvu, tek nakon ponovnog ujedinjenja pristaje razgovarati o načinu podjele resursa. Kipar je ranije ovog mjeseca odbacio prijedlog kiparskih Turaka o suradnji na energetskim poduhvatima, kazavši da ponovno ujedinjenje mora biti prioritet.
Nedavno agresivno ponašanje Turske je dijelom odraz zabrinutosti da što Kipar bude bliži uspješnom razvoju energetskih resursa, to će imati veći utjecaj kada se nastave pregovori o ponovnom ujedinjenju.
“Dostizanje faze u kojoj je moguća eksploatacija resursa donijela bi značajnu prednost kiparskim Grcima za pregovaračkim stolom, i manje razloga za žrtvovanje potrebno za pronalazak rješenja kiparskog spora”, rekao je Sukkarieh.
“To je prednost koju Turska želi uskratiti kiparskim Grcima, a Turska je odlučila da će svaka unaprijed donesena odluka Kipra biti popraćena odlukama s Turske strane.”
Ponašanje Turske ne pomaže smiriti napetosti u regionu u vrijeme rastućeg sukoba između Irana i SAD-a, prijetnji još jednim ratom tankera u blizini Perzijskog zaljeva i trajnih posljedica sirijskog građanskog rata. Neki regionalni eksperti, kao što je Simon Henderson iz Vašingtonskog instituta, istakli su da bi potencijal za djelovanje Turske u pravcu istraživanja gasa u sukob uvukao još zemalja.
Do sada, Turska nije ometala velika otkrića južno od Kipra pa to daje nekim stručnjacima nadu da akcije Turske neće na kraju ugroziti šire napore u regionu da u potpunosti iskoriste svoje resurse gasa, bilo putem gasovoda između Izraela i Egipta ili od kiparskih voda do egipatskih terminala za izvoz gasa.
“Iz energetske perspektive, da li je eksploatacija gasa zaista narušena turskim ponašanjem? Odgovor je vjerovatno ne – za sada ”, rekao je Tsafos.
„To se u osnovi svodi na to koliko Turska želi držati svoj stav? Ona je ta čiji potezi određuju da li će sve eskalirati, ili ne. ”
(TBT, FP, Prevela Jasmina S. Drljević)