Njegov otac, Tommaso Buscetta, bio je vojnik sicilijanske mafije, prvi visoko pozicionirani mafiozo koji je osamdesetih pregazio zavjet šutnje. Svjedočenje njegovog oca na suđenjima u Italiji i New Yorku rezultiralo je hapšenjem više od 400 pripadnika mafije.
Dvojica reditelja željela su da Roberto Buscetta pred kamerama govori o svom ocu.
“Ubiti sina Tommasa Buscette bi bio savršen trofej“, objasnio je Roberto zašto oklijeva.
Ali je ipak pristao i isto je učinila i njegova majka Cristina. Dokumentarac “Naš kum: Čovjek koga mafija nije mogla ubiti“ Marca Francettija i Andrewa Mayera bit će dostupan na Netflixu u septembru.
“Djelovalo je nemoguće pronaći ih i nagovoriti ih da pričaju“, kaže Francetti.
Bile su im potrebne dvije godine da pronađu Buscette. Robertova polusestra Liza koja se također pojavljuje u dokumentarcu kaže da je ime Buscetta prvi put u životu izustila tek na snimanju filma.
Mayer je, kako je naveo, kontaktirao s tužilaštvom, FBI-jem i DEA-om koji su vodili računa o sigurnosti Roberta Buscette i nadzirali sigurnu kuću u kojoj se nalazio. Mayer je konačno uputio poruku 2015. godine na staru mail adresu koju su članovi porodice Buscetta nekada koristili. Sedmice su prolazile, a odgovora nije bilo.
Ipak, 10. aprila 2015. godine Cristina je poslala Mayeru odgovor.
“Moram priznati da ste u meni probudili radoznalost”, napisala mu je.
Cristina je bila treća supruga Tommasa Buscette. Upoznali su se u Rio de Janeiru 1971. godine, a Tommaso se tamo vratio početkom osamdesetih nakon što je odslužio zatvorsku kaznu zbog trgovine drogom. Sam je rekao da nije želio biti dio krvavog rata koji se u to vrijeme na Siciliji vodio između frakcija Cosa nostre.
Tommaso Buscetta je odrastao u Palermu, kao najmlađi od 17 djece i jedini koji se pridružio mafiji. Postao je utjecajna ličnost i uživao poštovanje koje je prevazilazilo njegov rang vojnika. Šefovi su tražili njegove savjete. Bio je inteligentan i rječit, a neko vrijeme živio je u Brazilu i New Yorku gdje je radio za porodicu Gambino.
Mafija je, međutim, 1982. godine ubila dvojicu njegovih sinova, zeta, brata sa kojim je bio najbliži i sestrića u Palermu. Naredne godine, pošto je uhapšen u Brazilu, pristao je sarađivati sa italijanskom i američkom policijom i potpisao priznanje na 3.000 strana.
“Za njega je kršenje omerte bilo najteža odluka koju je doneo u životu zato što je imao osećaj da je oskrnavio nešto što je sveto”, kaže Cristina u filmu.
Dok se još uvijek skrivao, Tommaso Buscetta je 2001, u 71. godini, preminuo od raka. Sahranjen je pod pseudonimom na Floridi.
Cristina i njen sin Roberto pristali su sastati se sa dvojicom reditelja na Floridi u maju 2015.
“Na prvom sastanku su nas uvjeravali da ćemo biti sigurni”, kaže Roberto. “Bili su spremni na kompromise, pa čak i da nam sakriju lica na kameri.”
Ipak, i Cristini i Robertu je bilo potrebno malo vremena da konačno pristanu učestvovati u snimanju dokumentarca. “I dalje je rizično”, objasnila je Cristina. “Mafija ne zaboravlja.”
Mayer ističe da je pitanje sigurnosti bilo od ključnog značaja. “Cristina mi je rekla: ‘Ovo je jedini sin koji mi je preostao.’”
Susreti sa porodicom Buscetta morali su biti diskretni i na pažljivo odabranim lokacijama. Snimalo se na licu mjesta.
Veliki broj drugih srodnika Tommasa Buscette odbio je učestvovati u snimanju filma. Neki su ponudili pomoć i saradnju, ali pod uvjetom da se ne pojavljuju pred kamerama.
Roberto, koji je u filmu opisivao i vrijeme koje je služio u Iraku i Afganistanu pod lažnim imenom, zatražio je da se to ime ne koristi u filmu. Takođe je zahtijevao da se njegovo lice nikada potpuno jasno ne vidi.
Cristina je, međutim, gledala pravo u kameru, spremna govoriti o čovjeku koga je voljela.
“Pronašli smo je u pravom trenutku”, kaže Mayer. “Želela je ispričati čitavu priču. Kako i sama kaže u filmu: ‘Bilo je sad ili nikad.’”
(TBT, NYT)
