Dok su hrvatski portali u nedjelju u hvalospjevima pisali o uspjehu jednog od najboljih tenisera koje je svijet ikada vidio, poznati pisac iz Hrvatske Miljenko Jergović imao je drugačije viđenje komentatora koji su meč finala prenosili na televiziji.
– Đoković je, nakon veličanstvenog meča, osvojio Wimbledon. Bila je to jedna od onih stvarno velikih utakmica dvojice stvarno velikih sportista – pretjerano bi i pogrešno bilo reći suparnika – u kojima skoro da je i svejedno koji će pobijediti. Preveliki su da bi bili poraženi. Ali jedan je, ipak, pobijedio, i to je lijepo znati.
– Žalosno je, međutim, na Đokovićevu pobjedu gledati sa ovih strana. Hrvatski televizijski komentatori zdušno su navijali za Federera, baš kao da im u suporotnom prijeti otkaz ili kao da im ministar odbrane stoji nad glavom s uperenim revolverom – piše Jergović.
Kritički posmatra i na naslovnice današnjih novina, koje su podsjetile da je prošle godine na današnji dan Hrvatska ostvarila najveći uspjeh u historiji fudbala plasmanom u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji.
– A naslovnice današnjih hrvatskih novina slave lanjski poraz hrvatske reprezentacije od Francuza, baš onako kako su 1989. Srbi slavili davnašnji poraz na Kosovu. O Đokovićevoj pobjedi svi redom pišu kroz priču o zaslugama hrvatskih činilaca (Ivanišević itd.) za nju – piše Jergović i nastavlja još britkije i oštrije.
– Strašno, ponižavajuće, bijedno… Hrvati su karikatura Srba. Hrvati su Srbi s neizlječivim kompleksom manje vrijednosti. Evo, da malo popravimo stvari, moja dva teksta o Novaku Đokoviću, napisana u razmaku od dvanaest godina – naglasio je Jergović.
On je tim postom na Facebooku podsjetio na dva teksta koja je pisao o srpskom igraču. Prvo je situacija nakon finala Mastersa u Montrealu iz 2007. godine kada je zvanični spiker Novaka nazvao Hrvatom, poslije Novakovog trijumfa nad Federerom.
– Ja, naime, nisam iz Hrvatske, nego iz Srbije. Nema veze, ne ljutim se. To je ionako isto – rekao je tada dvadesetogodišnji Đoković, a Jergović je taj način razmišljanja podržao.
– Pokušajmo zamisliti šta bi se dogodilo da su nekog našeg sportistu proglasili za predstavnika Srbije. Taj bi nesretnik za početak morao dati sedam šovinističkih izjava za naše i za strane novine, spomenuti Vukovar i Škabrnju, pa zaključiti kako bi bio sretniji da nije ni osvojio turnir, nego da mu se ovako nešto dogodi.
Neko je prije sedam-osam godina, u vrijeme Gorana Ivaniševića, rekao da je upravo tenis, a ne recimo fudbal, sport po kojem se Hrvati razlikuju od Srba. Htio je reći kako Srbi nikada ne mogu biti veliki teniseri jer nisu gospoda. Nema ništa slađe, barem kada je riječ o nacionalističkoj oholosti, nego kada nam živi život zvekne šamarčinu…
– Možemo li mi Hrvati podnijeti da su Srbi najednom veća gospoda od nas? Teško, skoro nikako, s mukom, a onda i sa ignoriranjem. Pravit ćemo se da tenisa više i nema! Ili ćemo Novaku psovati mater jer je rekao golu istinu, da su Srbi i Hrvati isto. Kada ne bismo bili isto, tada bi nas radovao Đokovićev uspjeh – navodi između ostalog Jergović u tekstu od prije 12 godina.
U onom novijem tekstu konstatira da se Đoković ponaša kao slobodan čovjek jer u svakom trenutku koristi priliku reći nešto lijepo i o ostalim sportistima sa ovih prostora.
– Nikoga on, nažalost, time neće učiniti boljim, ali će se u njegovoj ispravnosti kao u odrazu ogledati svo zlo našeg patriotskog svijeta. Odličan je to razlog da se sa svih strana mrzi. Novak Đoković je ono što smo svi mi mogli biti, ali nam je ovako jednostavnije – zaključio je Jergović.
(TBT, Mediji)
