Intenziviranje nasilja i porast broja mrtvih uslijedili su nakon što je godinama vođena politika da se broj ljudi koje policija ubija svede na minimum. Međutim, pošto je zemlja 2014. godine zapala u ekonomsku i političku krizu, resursi su presušili. Kriminalne bande su ponovo uspostavile kontrolu nad oslobođenim teritorijama u Riju, a nasilje je eksplodiralo u čitavom Brazilu: više od 51.500 ljudi ubijeno je u toku prošle godine. Na izborima u oktobru podršku su od birača dobili kandidati koji su obećali da će na nasilje odgovoriti nasiljem tako što će policiji biti dozvoljeno pucati na osumnjičene, ali i ublažavanjem kriterija za posjedovanje oružja.
Broj ljudi koje je policija u Riju ubila u 2018. godini skočio je na 1.538. Ukoliko se ubistva nastave ovim ritmom – skoro petoro ljudi na dnevnom nivou – bit će oboren prošlogodišnji rekord.
Novi guverner Vilson Vicel ukazao je na ukupni pad u broju ubistava tvrdeći da ovaj pristup daje rezultate. Predsjednik Jair Bolsonaro obećao je policiji više slobode uz rečenicu da je “dobar kriminalac samo mrtav kriminalac”.
Vicel, bivši savezni sudija, u januaru je najavio da neće biti manjak mjesta u zatvorima. “Iskopat ćemo im grobove”, rekao je. On je potom u martu saopćio da snajperisti pucaju na naoružane osumnjičene koji “moraju biti smrtonosno neutralizirani”.
Neki, međutim, kažu da policija ubija i ljude koji nisu osumnjičeni ili osuđeni.
“Pogubljenja se vrše u favelama i drugim perifernim delovima”, kaže Renata Soza, poslanica koja je pozvala Ujedinjene nacije da sprovedu istragu.
Kabinet državnog tužioca 2015. godine oformio je tim za istrage, a policija je otada ubila više od 4.000 ljudi. Novoformirana jedinica je za ubistvo osudila 72 policijska službenika; nijedan od njih nije u zatvoru. Paulo Roberto Kunja, lider ove jedinice, kaže da je njegov tim u nezgodnoj situaciji zbog manjka ljudi, manjkavih forenzičkih istraga i svjedoka koji strahuju od odmazde.
Rio de Žaneiro dugo je bio veoma kompleksna oblast za policiju: desetine distrikata kojima upravljaju narko-dileri i paravojne grupe. Ubrzo nakon što su odjeknuli prvi pucnji 8. februara u jednom distriktu, postalo je jasno da nije riječ o običnom obračunu dviju suparničkih bandi. Dok se elitna policijska jedinica uspela na brdo, osumnjičeni narko-dileri povukli su se u jednu kuću. Prvo su skinuli košulje – u znak predaje. Među njima se nalazio i Felipe Gillerme Antunes (21).
Kada je pucnjava prestala, na zemlji su ležala devetorica muškaraca, a još četvorica napolju. Policajci su tada tvrdili da su pucali u samoodbrani. Međutim, poslije iskaza svedoka, aktivista za ljudska prava, obdukcionih nalaza i fotografija tijela, mnogi su bili ubijeđeni da su trinaestorica muškaraca pogubljeni. Prema organizaciji Human Rights Watch, neki su bili upucani u glavu i srce.
“Nisu ih došli uhapsiti”, kaže Tatana Antunes de Karvaljo, majka Felipea Antunesa. “Došli su ih ubiti.”
Podsticanje policije da ubija nikada nije dovelo do ublažavanja nasilja, navodi Roberto Sa, koji je nadzirao policiju od 2016. do 2018. godine i služio u elitnoj policijskoj jedinici.
“Sukobljavanje dovodi do nesigurne sredine, mentalnih bolesti i stresa kod policijskih službenika i građana”, ističe Sa.
(TBT, NYT)
