ZULUMĆARI
Nekadašnji sitni činovnik, danas je doktor pravnih znanosti. Njegova
biografija je tipična za provincijske funkcionere SDA da kao doktor
znanosti nikada nije objavio niti jedan
naučni rad! U kontinuitetu je ministar 15 godina! Čak je uspio postati i dupli
ministar! Kako?
Nije nikakva tajna da SDA ima tuce vrlo
živopisnih ljudi, kako bi se izrazio njen osnivač rahmetli Alija Izetbegović. Na forumima
frustrirani čitači portala koriste i nekoliko vrlo živopisnih životinjskih
nadimaka poput Bravče, Krava, Bizon itd. Posljednji nadimak odnosi se na Sedžada
Milanovića, jednog od SDA-ovih političara „teške kategorije“ u SBK.
Ovaj fenomen bošnjačkog vox populia davanja
nadimaka političarima sociolozi bi vjerovatno okarakterizirali kao izraz nemoći
potlačenog naroda kojeg su utemezili osioni politički moćnici kakvim, očito je,
smatraju i Milanovića, pa mu se narod tako sveti.
On je porijeklom iz Privora kod Gornjeg Vakufa, a
nakon kratkotrajnog zaposlenja u Armiji nastavlja karijeru u Travniku.
Bošnjaci gornjevrbaške doline, dakle spleta
okolnih sela između Vranice i Raduše, u oba rata priskrbili su Gornjem Vakufu epitet
herojskog grada. U drugom svjetskom ratu spasili su Titov partizanski pokret,
više humanošću prema ranjenicima i tifusarima nego borbama, a u proteklom ratu
zaustavili su Tuđmanovu i Šuškovu armadu na Makljenu i tako spasili Srednju
Bosnu!
Mnogi današnji posjetioci Gornjeg Vakufa sa
žaljenjem će se prisjetiti lijepe bosanske kasabe pune berićeta i života. Ko je
uhakaretio tu lijepu bosansku kasabu?
Naravno, niko drugi nego tuce poilitičara koje je
na površinu izbacila bujica bošnjačkog provincijalizma i nacionalizma. Jedan od
njih kome nema premca u skorijoj povijesti Gornjeg Vakufa je Sedžad Milanović!
Porede ga još samo sa zloglasnim komunističkim udbašem Šešumom koji je
utjerivao strah u kosti narodu.
Dakle, taj nekadašnji sitni činovnik, danas je doktor
pravnih znanosti. Njegova biografija je tipična za provincijske funkcionere SDA,
tako da ni taj doktor znanosti nikada
nije objavio niti jedan naučni rad! U kontinuitetu je ministar 15 godina! Čak
je uspio postati i dupli ministar! Kako? Jer trenutno obnaša funkciju ministra
privrede u vladi SBK, ali je i vršilac dužnosti ministra prostornog uređenja,
obnove i povratka, a nakon što je bivši ministar Nijaz Helez (SDP) morao
napustiti funkciju izvršne vlasti zbog preuzminaja poslaničkog mandata! Milanović
je odlaskom Heleza odlično iskoristio dobijenu funkciju da dodijeli koncesije
za izgradnju mini hidrocentrala na području SBK kojima su se SDP i bivši
ministar Helez tokom prošlog mandata žestoko suprotstavljali.
Milanović je oficijelno 60% ratni vojni invalid.
Federalna TV došla je u posjed njegovih nalaza ljekarske komisije. Tako da
Sedžad Milanović, ako je postavljena dijagnoza tačna, ne bi mogao tada ni
raditi u MUP-u, a kamo li biti ministar!
Pedeset posto Milanovićeve invalidnosti je zbog encefalopatije,
što je medicinski naziv za oštećenje mozga. Prema ovom nalazu, Milanović je i
liječen zbog smetnji mentalnog funkcioniranja. Kako je moguće da osoba s
mentalnim smetnjama bude ministar policije u dva mandata i sada ministar
privrede, pitanje je koje se samo nameće. Sekundarno je pitanje što je on
ljekarske nalaze od saobraćajnog udesa prekvalificirao u ratnu prošlost! Iako
je 2009. godine priznao da je vojnu penziju
primao na osnovu dokumentacije koju je izdao njegov rođak Šahbaz Zekotić.
Inače, Zekotić je, kako nezvanično saznajemo,
najzaslužniji za izdavanje nezakonitih rješenja, ne samo Milanoviću već i za
malverzacije u nekoliko drugih slučajeva.
Sudski postupak oko nezakonitog primanja
invalidske penzije samo je jedan od postupaka koji se vode protiv Milanovića.
Između ostalog podnesena je i krivična prijava zbog lažnog statusa ratnog
komandanta bataljona, zatim u tužilaštvu se vodi niz istraga i postupaka za
razna krivična djela, zloupotreba položaja pri nabavci službenih policijskih pištolja
i prodaja istih, tenderi za kupovinu službenih vozila za MUP tokom
ministrovanja u istom, kao i niz drugih prijava i istraga koje godinama stoje u
ladicama tužilaštava i sudova, jer Milanović takve sporove riješava na način da
zapošljavanjem rodbine sudija i tužilaca ih odugovlači i obezvrjeđuje. Na radno
mjesto kantonalnog inspektora kao ministar privrede SBK zaposlio je Vildanu
Gelić koja je sestričina glavnog kantonalnog tužioca Senada Dautovića, kao i
Azru Jukić, kćerku sudinice općinskog suda u Travniku Suade Kahrić.
Posebna priča su kriminal i korupcija u opustošenom
Gornjem Vakufu. Špekulira se da je Milanović uz pomoć načelnika općine Gornji
Vakuf-Uskoplje Seada Čauševića, koji je inače njegov bliži rođak, prilikom
izvođenja radova na izgradnji tzv. industrijske zone uspio pronevjeriti između
300 i 500 hiljada KM. Godine 2013. raspisan je tender za izvođenje spomenutih
radova kada je firma iz Donjeg Vakufa „Rudnici gipsa“ dostavila ponudu za
izvođenje kompletnih radova u vrijednosti od 680 hiljada KM. Međutim, tender je
poništen samo s ciljem da bi se u poslove uključila mostarska firma „Tojaga“
koja se već godinama favorizuje iz, samo Milanoviću i Čauševiću poznatih
razloga, i koja je na prostoru općine Gornji Vakuf-Uskoplje u posljednjih
desetak godina bila nosilac gotovo svih građevinskih radova čija ukupna
vrijednost premašuje milionske iznose. 2014. godine se raspisuje novi tender i
firma „Tojaga“ dobija dio poslova u vrijednosti od 630 hiljada KM u vidu
zaravnavanja i ugradnje podzemnih instalacija, a već spomenuti „Rudnici gipsa“
dobijaju posao asfaltiranja u vrijednosti od 320 hiljada KM, što znači da se
cijena istih poslova u samo jednoj godini povećala za oko 300 hiljada KM. Tzv.
industrijska zona se u bescijenje dodjeljuje lokalnim privrednicima bliskim SDA
i pored toliko uloženih sredstava uopšte ne služi svrsi industrijskog razvoja
grada. A kada su u pitanju tenderi za ugradnju prozora i vrata, općepoznato je
da gotovo ni jedan, ne samo u Gornjem Vakufu, nego u cijelom SBK nije mogao
proći bez firme BH Aluplast čiji je vlasnik Milanovićev brat.
Za „sitnije“ poslove pri zapošljavanju rodbine i
podobnih kadrova u Gornjem Vakufu, pored načelnika Čauševića koji je tek
Milanovićeva marioneta, ulogu ima i stalni direktor JU Dom zdravlja Gornji
Vakuf-Uskoplje Ejub Zukić za kojeg se špekulira da posjeduje falsifikovanu
diplomu ljekara i koji je ratni period proveo u Njemačkoj te odmah po dolasku
zasjeo u fotelju direktora u kojoj je sve do danas, kao i Esad Crnica također
stalni direktor Uprave za boračka pitanja SBK, za kojeg se pouzdano zna da
vlastite troškove kao što su skupe popravke automobila, ugradnja grijanja u
kući, itd., plaća iz budžeta namijenjenog demobilisanim borcima, i to na način
da izvođačima radova na račun uplaćuje iznose u vidu jednokratnih pomoći.
Imovina porodice Crnica za nekoliko njegovih mandata se znatno uvećala, pa su
pored nekretnina u Gornjem Vakufu, postali vlasnici i dvije kuće u Sarajevu.
Najaktuelnija gornjevakufska priča je izgradnja
regionalne deponije u blizini rudnika uglja „Gračanica“ oko koje dvojac
Milanović-Čaušević svakako vode glavnu riječ. Najavljena izgradnja regionalne
deponije za srednju Bosnu u Općini Gornji Vakuf – Uskoplje podigla je na noge
stanovnike plodne doline koji žive od poljoprivrede. Međutim, općinske vlasti
dolinu smatraju pogodnom za odlagalište otpada, i to regionalnog, uz obližnji
rudnik ili u njegovom kopu. Gradnju bi kreditom finansirala Svjetska banka
iznosom od oko 4 miliona KM i povlaćenje i raspolaganje sredstvima glavni je
motiv i cilj spomenutog dvojca Milanović-Čaušević u cijeloj ovoj priči, uprkos
protivljenju mještana koji budućnost vide u poljoprivredi kao jedinom načinu
preživljavanja u ovom siromašnom dijelu BiH, kao i posebno glasno protivljenje
Katoličke crkve koja u ovom slučaju vidi dodatni problem sve većeg iseljavanja
Hrvata sa ovih prostora.
Suma sumarum, Milanović je obnašao tri
ministarska neupsješna mandata. Kao ministar policije nije podnio ostavku nakon
terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu, na primejr, a kao ministar
privrede dovodio je strane investitore radi investiranja u rudnike zlata na
Vranici, a preko fiktivnih, odnosno nepostojećih firmi.
Iako strahovladom nad narodom osigurava glasove,
u posljednje vrijeme kao stranački kandidat gubi pozicije. Na izborima OO SDA u
Gornjem Vakufu pobijedio ga je Senad Mašetić jer je na vrijeme otišao kod
Bakira Izetbegovića da upozori na sukob u vakufskoj SDA i mogućnost da iz tog
OO neće imati podršku na predstojećem kongresu. Na izborima za KO SDA SBK iako
se bio začešljao da preuzme poziciju predsjednika, daljinskim upravljačem iz
Sarajeva ugasio ga je Salko Selman, postavivši svog čovjeka Asima Mekića.
Znači li to i kraj zastrašivanja hodža i naroda
po selima Privora gdje je svojim oponentima slao specijalce u kuće koji su dizali bolesne starice sa
kreveta kako bi im pronašli oružje i optužili za terorizam?!
Znači li to kraj zastrašivanja naroda kojem ako se
ne zakune da će glasati za SDA nikad niko u familiji neće dobiti stipendiju
niti posao?!
Ne znači, naravno, ali uvijek postoji nada da
drugi nisu baš kao Milanović! Takve privorska majka više ne rađa!
(P.S. Ovim tekstom The Bosnia Times tek otvara serijal tekstova o kriminalu u SBK)
(The Bosnia Times)