U svom tematskom broju posvećenom temi zekata novinari magazina „Start“ anketirali su nekoliko intelektualaca, među kojima je jedna od anketiranih bila i Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinara.
Ona je u ime Udruženja novinara opetovala svoje osude napada na medijske slobode i novinarski integritet, posebno, kako je izjavila, ako dolaze od zvaničnika u koje ubraja i vjerske poglavare.
Međđutim, već u svojim osobnim pogledima na polemiku između Senada Hadžifejzovića i Islamske zajednice, sekretarka Rudić je iznijela nekoliko skandaloznih ocjena i kvalifikacija. „Bila sam iznenađena da se novinarsko mješa sa vjerskim i obratno“, rekla je Rudić. Ona je to doživjela kao „bespotreban sukob u javnom prostoru koji nema baš puno veze sa novinarstvom“, pa stoga, kao prava mudrica i pametnica, kakvom se umišlja da je, sugerira da se to trebalo riješiti u „direktnom kontaktu“. „Iz tog razloga se nismo ni oglašavali jer je nekako sve pomiješano. Teško je reći da li je Seand reagirao kao novinar ili kao musliman“, zaključuje Rudić.
Ovo je nonsens od kakvog pate mnogi sarajevski novinari i intelektualci, a koji su se, nažalost, kao takvi komformisti instalirali u razna (novinarska) udruženja i nekakve nevladine organizacije gdje žive od grantova međunarodne zajednice i mudruju, pa i pridikuju kako o medijskim tako i o vjerskim slobodama. Za svaku je osudu ovakav stav generalne sekretarke Rudić jer u sebi najdirektnije skrnavi integritet kako novinara tako i vjernika. Jer za nju je Hadžifejzović podvojena ličnost pa stoga ne zna kad nastupa pod jednim, a kad pod drugim identitetom. Najrigidnije tumačenje ovakve izjave može biti da je nedopustivo biti i novinar i vjernik/musliman.
A da je sekretarka Rudić zaista dovoljno educirana za funkciju koju obnaša morala bi znati da je Islamska zajednica državna institucija i da je obavezna djelovati u skladu sa njenim zakonima, pa tako i „ubirati“ zekat u skladu sa finansijskim sustavom ove zemlje. Taj segment njenog djelovanja mora bit podložan sudu javnosti i Islamska zajednica se treba tretirati kao svaka druga državna institucija kad je njeno poslovanje u pitanju. Eto, na primjer, sve srednje škole, akademije i fakultet, kojima je osnivač Islamska zajednica, finansiraju se iz kantonalnih budžeta. Zar neko ko je laik, pa čak i da nije pripadnik Islamske zajednice, a koji je porezni obveznik, nema pravo biti infromiran o utrošku njegovih sredstava ukupljenih od poreza. Iznad svega, na korupciju, kao opću društvenu pošast, očito, nisu imune ni vjerske zajednice. Sve su ovo legalni i legitimni razlozi zbog kojih vjerske zajednice, bar u ovom segmentu, trebaju biti tretirane u medijima.
Hadžifejzović je, ničim izazvan, bio primoran baviti se ovim pitanjima. A pošto je osumnjičen, pa čak i optužen, od strane Islamske zajednice, da se bio upustio u nečasnu rabotu bio je primoran i (od)braniti se i kao novinar i kao vjernik. Dvoumiti se oko ovoga, kako se dvoumila sekretarka Rudić, pa stoga nije osudila napad na FACE TV i njenog glavnog urednika, nije samo puki novinarski komformizam. Malo je reći… Teško je i izustiti pravu riječ za osudu ponašanja sekretarke Rudić u ovom slučaju.
(TBT)