Mjesec dana nakon bakine smrti, Jeremie Dres bio je prisiljen smjestiti svog djeda u dom za stare i iznemogle. Tada je autor stripova i multimedijalni umjetnik shvatio koliko je važno zabilježiti životnu priču njegovih djeda i bake.
Dres, koji živi u Parizu, krenuo je na dvosedmično putovanje u Egipat, slijedivši trag svojih djeda i bake, židova rođenih u Aleksandriji.
“Već sam se isprobao u žanru obiteljske povijesti, sa Nećemo vidjeti Auschwitz”, kaže on o svom dosadašnjem radu, u kojem on i njegov brat pokušavaju shvatiti što znači biti židov i Poljak.
“Moji djed i baka uvijek su mi bili veza za svijet. Kad su umrli, shvatio sam da će u ta veza otići s njima i plašio sam se za svoje korijene.
Njegovi napori da sačuva obiteljsko naslijeđe doveli su do Sjećanja na Aleksandriju, snažnog grafičkog romana koji bilježi vrhunac kozmopolitske prošlosti Egipta.
Ali ono što je počelo kao istraga o oživljavanju i očuvanju prošlosti njegove porodice, dovelo ga je do otkrivanja zaboravljene baštine židovske zajednice u Egiptu – i poslalo ga u izvanrednu avanturu, te susreta s brojnim znamenitim ličnostima.
Kada je stigao u Kairo, Dres se odmah susreo s nekoliko preostalih predstavnika egipatske židovske zajednice, uključujući Magdu Haroun, advokaticu i vođu zajednice sa sjedištem u Kairu, i Amara Ramzesa, filmaša čija djela uključuju dokumentarni film o posljednjim židovima u zemlji.
“Htio sam ih upoznati jer su svi mogli ispričati priču o prošlom periodu”, kazao je. “Pa ipak, danas se ti ljudi, koji su dio povijesti Egipta, nažalost vide kao predmeti fascinacije.”
Židovska zajednica u Kairu sada je spala na manje od desetak ljudi, ali posjeduje zbirku jedinstvenih kulturnih artefakata koje su preostali članovi odlučili sačuvati.
Sjećanje na Aleksandriju govori o tome kako se židovske neprofitne skupine širom svijeta bore za komade: dok neki vjeruju da bi relikvije trebale ostati u Egiptu, drugi kažu da ih treba povjeriti zemljama u kojima sada žive njihovi zakoniti nasljednici.
“Sve što je ostalo, nekada je pripadalo pojedincima, a danas svi namjeravaju vratiti svoju imovinu”, kaže Dres. “Ali ako se ništa ne učini, povijest jevrejske zajednice u Egiptu bit će rasuta.”
Kada je stigao u Kairo, Dres se odmah susreo s nekoliko preostalih predstavnika egipatske židovske zajednice, uključujući Magdu Haroun, advokaticu i vođu zajednice sa sjedištem u Kairu, i Amara Ramzesa, filmaša čija djela uključuju dokumentarni film o posljednjim židovima u zemlji.
“Htio sam ih upoznati jer su svi mogli ispričati priču o prošlom periodu”, kazao je. “Pa ipak, danas se ti ljudi, koji su dio povijesti Egipta, nažalost vide kao predmeti fascinacije.”
Židovska zajednica u Kairu sada je spala na manje od desetak ljudi, ali posjeduje zbirku jedinstvenih kulturnih artefakata koje su preostali članovi odlučili sačuvati.
Sjećanje na Aleksandriju govori o tome kako se židovske neprofitne skupine širom svijeta bore za komade: dok neki vjeruju da bi relikvije trebale ostati u Egiptu, drugi kažu da ih treba povjeriti zemljama u kojima sada žive njihovi zakoniti nasljednici.
“Sve što je ostalo, nekada je pripadalo pojedincima, a danas svi namjeravaju vratiti svoju imovinu”, kaže Dres. “Ali ako se ništa ne učini, povijest jevrejske zajednice u Egiptu bit će rasuta.”
Odim budućnosti egipatske židovske baštine, Sjećanje na Aleksandriju je također putovanje u srce multikulturalnog Egipta gdje su stranci svih nacionalnosti – uključujući Talijane, Grke, Francuze i Engleze – nekada živjeli jedni uz druge.
Autorov detaljni dnevnik putovanja i intervjui predstavljaju i pregled židovske zajednice u Egiptu danas i detaljni pogled na povijesna razdoblja koja će obilježiti zajednicu, od stvaranja države Izrael do nacionalizacije Sueckog kanala i Šestodnevni rat iz 1967.
Knjiga ne upire prstom u nikoga, već istražuje srodne i proturječne istine židova Karaima, Sefarda i Aškenaza koji su činili egipatsku višeslojnu etničku, vjersku i političku zajednicu.
Rad također pokriva različita razdoblja židovskog egzodusa. Neki su pobjegli tokom političkih i ekonomskih previranja u zemlji, dok bi drugi ostali, bez obzira na sve, čak i nakon stvaranja Izraela.
Posljednje poglavlje daje perspektivu na ovu složenu povijest, jer Dres susreće dva hostoričara, i izraelskog i palestinskog. Rad je stoga duboko pronicljiv i gleda u kontroverznu i gotovo zaboravljenu stranicu povijesti.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)