„Dragi moji“, obratio se dr. Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema, svojim čitaocima u formi bajramske čestitke. Nakon što je napomenuo da uči dovu da im dragi Allah ukabuli ibadete i olakša dunjalučke muke i dileme istima se pojadio: „I baš kad sam pomislio da ću u toj radosti dokraja ispostiti ovaj Ramazan, prijetelj mi posla tekst iz sarajevskog žurnala “Stav” ovu bljuvotinu od misli i riječi u kojoj se na nečuven i neviđen način skrnavi svetost Lejletu-l-kadra. To ne samo da mi je pokavrilo moju radost Ramazana, već me ta pojava od mržnje jako zabrinula.
„Pitam se zar je moguće da ima takvih ljudi u našem gradu kojima ništa nije sveto dok se pozivaju na te iste svetosti radi lične koristi“, zaibretio se Cerić i nastvaio sa pitanjima: „Zar je moguće da iz ljudske duše može procuri takva pakost i zloba? Zar je moguće da iz ljudskog srca poteče takva nečuveno mržnja? Zar je moguće da postoji takva neljudska drskost, koja je spremna da sve uradi na mig prokletog Lucifera, koji se nama naivnim smije u lice?“
„Eto, dragi moji“, jadao se Cerić, „sve je moguće u sarajevskom “Stavu”, koji je i nastao, koji i opstoji, i koji će opstati radi širenja mržnje i pakosti prema svemu što je islamsko, muslimansko, bosansko, i, iznad svega, što je ljudsko u nama Bošnjacima/Bosancima. To je misija “Stava”, odnosno to je kukavička priča, koju potpisuje “Redakcija”, jer kukavica ne smije leći na svoje kukavičevo jaje“.
„Bruka i sramota!“, pdovikuje Cerić. „ Ali rezila se ne može ureziliti. On se ponosi na svoj bezobrazluk.
A mi koji taj brezoblazluk “Stava” osuđujemo, dignimo glavu i zahvalimo se Allahu da nismo njihovi, da oni nisu naši, i da nam se putevi razilaze“, napisao je Cerić podsjećajuću svoje čitaoce da „hižaslav svaki dan“.
(TBT)