Zakon koji je nedavno izglasan, a potpisao ga je gradonačelnik Bill de Blazio, predviđa ograničenja za različite tipove građevina, a primarni cilj je postizanje 40 posto redukcije štetnih gasova do 2030. godine. Građevine koje ne budu ispoštovale ograničenja bit će sankcionirane.
Zgrade na koje se novi zakon odnosi predstavljaju najveće izvore emisije štetnih gasova zato što koriste velike količine energije za grijanje, hlađenje i osvjetljenje, a zbog starih prozora koji ne dihtuju i loše izolacije zimi se troši dodatna energija za grijanje, a ljeti za klimatizaciju. U izveštajima se navodi da upravo iz ovih građevina dolazi 67 posto ukupne emisije gasova u New Yorku.
Ovaj zakon je dio paketa klimatskih zakona poznatih kao Zakon o mobilizaciji u borbi protiv klimatskih promjena, a usvojen je ubrzo nakon što je pozitivne rezultate pokazala dugogodišnja praksa da vlasnici zgrada dobrovoljno – uz novčanu naknadu, doduše – smanje potrošnju energije.
Mark Chambers, direktor Gradske kancelarije za održivost, navodi da bi kumulativni troškovi poštovanja uvedenih restrikcija mogli da pređu četiri milijarde dolara, ali da bi vlasnici zgrada mogli da kompenziraju taj novac nižim troškovima.
Veliki broj građevina je izuzet od ograničenja, poput bogomolja i stambenih blokova za stanovnike sa niskim prihodima. Takve građevine morat će se pridržavati nekih drugih mjera za uštedu energije, ali one neće biti ni blizu skupe poput prvih.
Rukovodioci industrije nekretnina navode da podržavaju politiku reduciranja emisije gasova, ali smatraju da je previše građevina izuzeto od zakona, te da su one na koje se ograničenja odnose dodatno opterećene.
Ed Ermler je predsjednik savjeta četiri stambene zgrade u kojima se ukupno nalazi 437 stambenih jedinica. On ističe da je uložio stotine hiljada dolara u ugradnju kompjuteriziranih bojlera i drugih sistema kako bi osavremenio zgrade koje potiču još iz pedesetih godina prošlog vijeka, ali i da su one tako postale energetski efikasnije, te da je cilj koji je grad zacrtao za 2030. godinu “potpuno neostvariv”.
“Da smanjim emisiju za 20 posto u odnosu na količinu koja se emitira u ovom trenutku, uz svu dostupnu tehnologiju, to je nemoguće”, kaže Ermler. “Nemamo čarobne štapiće.”
Karl Ham, generalni savjetnik Odbora za nekretnine u New Yorku, kaže da će ovakva politika dovesti do toga da vlasnici dvaput razmisle prije nego što odluče da izdaju bilo koji prostor.
On je također izrazio zabrinutost da će izuzimanje od zakona koje se odnosi na hiljade velikih zgrada kontinuirano podrivati dostizanje zacrtanog cilja.
Chambers kaže da će nova gradska agencija razmotriti prigovore koje su uložili vlasnici zgrada, te da će pokušati da izađe u susret onim građevinama koje imaju veće potrebe za energijom.
Matematika ovog zakona je kompleksna. Mnoge od tih velikih građevina prate i izvještavaju o količini utrošene energije već godinama unazad, što gradu omogućava da obavi proračune o količini emitovanih štetnih gasova po kvadratnom metru za svaku pojedinačnu zgradu.
Nametnuta ograničenja važe za različite vrste građevina, od stambenih zgrada do poslovnih prostora. Kazne koje zakon predviđa mogle bi da dostignu iznos od više miliona dolara na godišnjem nivou, u zavisnosti od toga koliko je ograničenje ambiciozno.
“New York je komplicirano, dinamično mjesto sa mnogo starih građevina, ali i novih zgrada, bolnica, crkava i jeftinih stanova”, kaže Kori Johnson, portparol Gradskog vijeća. “Stvaranje zakona koji će dovesti do značajnih promjena, a da u isto vreme sa razumijevanjem tretira različitost među objektima, zaista je bilo izazovno.”
(TBT, NYT)
