Prepoznajem Elija Valleyja dok ulazi u kafić u East Villageu. Visok je, ima sportske pravougaone naočale i djeluje pomalo neuredno, kao i svi dobri umjetnici. Izvinjava se što je zakasnio. “Žao mi je. Nisam mnogo spavao. Cijelu noć sam radio na novom stripu o Trumpu.
“Nadam se da vam ne smeta ako nešto prezalogajim dok razgovaramo?” kaže dok skida jaknu.
Ne smeta mi. Upravo sam stigao. I mene raduje mogućnost da da bacim pogled na novi strip sa Trumpom. Otkako sam počeo pratiti rad ovog zloglasnog jevrejsko-američkog crtača, svako novo spominjanje Trumpa čini se još zlobnije od prethodnog.
Nije razočaralo ni posljednje.
Trump, nalik nečemu između ugojene zvijeri i alkoholizirane jegulje, bdije nad grupom ulizica, koji ga zabavljaju antisemitskom mržnjom a na glavi su im jarmulke s Trumpovim logom. Analogija je brutalna.
Samo Ellijev strip savršeno može ilustrirati ovaj nevjerovatan savez između Trumpa, njegove desničarske kršćanske kohorte u Republikanskoj stranci i desničarskih američkih Jevreja uz pravu količinu psihotične žuči.
“Ovo je ludo”, kažem Valleyju. “A šta bi Trump trebao biti?”
“Reći ću vam uskoro”, kaže nonšalantno dok traži konobara da naruči omlet.
Uspon Dijasporca
Kao dijete, Valley je oduvijek bio ljubitelj stripova. Odrastajući između New Yorka i New Jerseya, proveo je sate crtajući superheroje i druge stvari koje sada ovaj 49-godišnjak zove “blesavim”.
Kasnije, na Univerzitetu Cornell, crtao je stripove za njihov časopis. Tek 2008. godine shvatio je to ozbiljno i postao je ono što bi mi obični ljudi nazvali “političkim karikaturistom”.
Iako je zadržao svoj redovni posao kao urednik časopisa Contact, počeo je objavljivati u časopisima The Forward, +972 Magazine, Jewish Currents i The Nib. Vrlo brzo ga je njegov izbrušen, često nepristojan i histeričan kjaroskuro obilježio kao vodećeg uzurpatora u jevrejsko-američkoj zajednici.
S razlogom. Veliki dio njegovog rada istražuje nepovezanost između izraelskih Jevreja i američke jevrejske zajednice. Pojam “krhke dijaspore” je sintagma koju koriste cionisti da ubijede Jevreje iz cijelog svijeta da se presele u Izrael.
Valley je ismijao ovaj cionistički mit stvaranjem nezaboravnih likova poput Izraelca (čije „grčko-rimske crte“ i „sjeme [se] koristi za stvaranje pustinjskog cvijeta“) i Dijasporca (koji je „fizički, psihološki i duhovno slijep“ i „glasnik smrti”).
Onda je stvorio Stuarta Židovsku kornjaču, čija suhoparna i tužna egzistencija predstavlja stariju generaciju židovske Amerike, opsjednute antisemitizmom i koja je u suprotnosti s generacijskim zaokretom u židovskom identitetu dijaspore.
“On bukvalno živi u školjci”, kaže Valley.
Valley većinu svoje umjetničke preciznosti usmjerava na satiriziranje izraelske okupacije Palestine i ravnodušnost glavnih jevrejsko-američkih institucija prema zločinima počinjenim u njihovo ime. Židovi više nisu na marginama američkog društva, čini se da Valley kaže: oni su zajednica sa moći i utjecajem i sposobnošću da odvoje dobro od lošeg.
Uzmimo, na primjer, izraelsku invaziju na Gazu 2014., tokom koje je ubijeno više od 2.200 Palestinaca.
U to vrijeme, Valley je objavio seriju stripova u kojima je parodirao izraelsko opravdanje za nesrazmjernu kampanju bombardiranja i odlučnost Benjamina Netanyahua da okrivi Hamas za njihove postupke.
U jednom stripu, Netanyahuu je rečeno da su i magarci ubijeni tokom bombardiranja. “Kada će se Hamas prestati kriti iza magaraca kao štitova?” odgovara izraelski premijer.
U drugoj referenci na bezočne napade na Gazu i sveprisutnu ravnodušnost izraelskih i američkih židova, Valley je izumio „naočale za hitne slučajeve za židove u Izraelu i u inozemstvu“ koji prizore iz Gaze mijenja onima koji reflektiraju njihovu historijsku traumu.
Oni koji stave naočale mogu izabrati da gledaju dokumentarac o inkviziciji ili rimsku destrukciju Jeruzalema ili čak holokaust.
Radi se o zajedljivoj satiri koja karakterizira njegovo djelo, a groteskni stil je tek fasada projekta o društvenoj pravdi.
„Ono što Valleyja izdvaja je njegova sposobnost da razbjesni prave ljude“, rekao mi je na telefon Matt Lubchansky, politički karikaturist nastanjen u New Yorku.
„Desničarski židovi iz cijelog svijeta zaista se ne osjećaju prijatno kada im se njihove riječi predstave tako jasno”, kaže Lubchansky, koji je također suradnik u The Nibu, online dnevnom magazinu o stripovima.
„Ljudi kao što su Alan Dershowitz, Netanyahuovi, svjetske organizacije poput AIPACS-a – potpuno su izgubili dodir sa modernim jevrejskim identitetom. Oni misle da je dijaspora propala ili smatraju da Izrael ima moralno pravo držati milione ljudi u zatvorima na otvorenom.”
I Valleyjeva antologija iz 2017. prigodno nazvana Dijasporac: Stripovi o krizi u Americi i Izraelu – je upravo to: dubok zaron u jevrejsko-američku podsvijest. Knjiga je zbirka nekih od njegovih najboljih (i najbrutalnijih) radova od oko 2008.
Iščitavao sam njegove stripove kao opsjednut. Za mene je Dijasporac meditacija u samokorekciji. Valleyjeva tuga je opipljiva i prodorna.
On kaže da se veliki dio njegovog rada oslanja na samodestruktivnu tradiciju jidiške satire. Također kaže da je na njega utjecaj imao i niz drugih faktora: bogobojazni i religiozni otac rabin, buntovna sekularna majka i poplava časopisa MAD. Za umjetnika koji je spreman sve to spaliti, on je svakako veoma uviđavan prema tradiciji.
Njegovi radovi vrište, pate i plaču. Svaki prikaz nosi bolestan smrad političkog nonsensa. Ako su Will Elder i Harvey Kurtzman mainstream jidiške satire, onda je Valley preuzeo kompleksnu estetiku MAD-a.
“U njegovoj kritici postoji nešto veoma židovsko”, kaže Lubchansky. „A ja cijenim grotesknu prirodu toga. Ipak živimo u grotesknom vremenu.”
„Njegova umjetnost mi se čini veoma jedinstvenom. Moralno, Eli ima veoma jasnu ideju o svijetu i na kojoj strani Židovi trebaju stajati“, dodaje Lubchansky.
Glas generacije
Valley se iskreno doimao uzbuđenim kada sam mu rekao kako su mi neki od njegovih fanova opisali njegov rad.
Yonit Friedman, organizatorica iz IfNotNow, inicijative za mlade koji poziva na okončanje američke podrške izraelskoj okupaciji, kaže mi da je Valleyjev rad postao glas generacije mladih američkih židova – ljutih i izdanih od strane njihovih institucija. Njegov rad je vrsta katarze, kazala je.
“On vrlo jasno govori o bijesu i frustraciji koju mnogi od nas osjećaju u IfNotNow i drugim progresivnim jevrejskim zajednicama. Mnogi od nas vide da se antisemitizam izražava u SAD-u tako otvoreno i nasilno, a za mnoge od nas [mladih] ovo je novo.
“Dok se ovo dešava, mnoge mainstream jevrejske institucije odlučuju stati uz izraelsku vladu i gledati na drugu stranu kada članovi Trumpove administracije stanu uz neonaciste. Mnogo je bijesa i Elijeva djela govore o tome.”
Valley je posebno posvećen radu nakon što je novembru 2016. Trump izabran za američkog predsjednika, dodatno naglašavajući apsurdnost tih vremena. On kaže da se samo kreće od krize do krize, aludirajući na niz užasavajućih priča koje su u posljednjih nekoliko mjeseci glavna tema američkih vijesti.
Bilo da se radi o rasističkim napadima na Ilhan Omar u Minneapolisu, jačim vezama između bijelih supremacista i cionista, ili bujici napada bijelih supremacista na sinagoge u SAD-u, Valleyjeve ilustracije iz dana u dan postaju sve oštrije.
“Po onome što vidim, [Valleyjev rad] definitivno u prirodi postaje intuitivniji. Što duže crtate, postajete žešći. Možda on pronalazi svoj glas ili se svijet samo pogoršava ”, kaže Lubchansky. „Sve je teže satirom opisati svijet. Stvarnost nadmašuje našu sposobnost da ga ismijavamo.”
Drugi, kao što je Michael Omer-Man, glavni urednik +972, progresivnog izraelskog časopisa, opisuju Valleyja kao da “oduvijek ima zajedljiv stil koji ljude dovede na rub prije nego što zaista pročitaju sadržaj”.
On također kaže da Valley naglašava čisti idiotizam i opasnost ovog historijskog trenutka.
“Mislim da je odlučio da se uopće ne suzdržava kad je riječ o institucionalnoj podršci Izraelu i republikanskom establišmentu pod Trumpom i njegove spremnosti da koristi nacističke analogije”, kaže Omer-Man.
„To je mnogo jače i ulozi su veći i za jevrejsku zajednicu u SAD-u, za SAD općenito i za svijet.”
Valley možda bjesni po društvenim mrežama, ali njegova direktnost imala je svoju cijenu. 2013. Forward je prekinuo suradnju s njim nakon niza pritužbi na njegov rad.
U ljeto 2018., ugasio se i časopis gdje je zarađivao svoju plaću. Za perspektivu zastrašujuću kao što je njegova, nema toliko prostora u mainstream medijima.
Kritičari ga kontinuirano opisuju kao židova koji mrzi sam sebe što on žestoko odbacuje. Valley se preko svojih radova obraća zajednici u dijaspori koja i dalje nejguje židovsku tradiciju društvene pravde.
Nedavno, kada je ismijao TV izljev emocija Meghan McCain o komentarima Ilhan Omar da se novcem od lobiranja kupuje stalna podrška Izraelu u američkoj politici, McCain, koja nije židovka, opisala je njegov prikaz nje kao „jednu od najantisemitskijih stvari koju je ikad vidjela“.
Insinuacija da je Netanyahu silovao bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu u svemiru (kako je ilustrirao 2012., navukavši na sebe bijes izraelskih i američkih desničarskih medija) ili neprekidno opisivanje Trumpa kao samoživog parazita ide predaleko? Njegov afinitet prema kićenju odvlači pažnju od pokušaja da se prikažu pristranost i dvostruki standardi?
Po ovom pitanju, Valley je sasvim jasan.
„Ne crtam da bih mijenjao nečija mišljenja. To mi nije cilj ni najmanje,“ kazao je. „Ne crtam ni za desničare. Mislim da su izgubljeni. O Trumpovim pristalicama u budućnosti ćemo pričati kao što pričamo o užasima 20.stoljeća.“
Isto tako, Lubchansky me izaziva da pogledam na sve iz nove perspektive.
„Kada ste zadnji put vidjeli da neko promijeni mišljenje oko bilo čega zasnovano na bilo čemu?“
Obojica smo se nasmijali.
„Kada ste vidjeli da neka kolumna promijeni nečije mišljenje? Ali možemo prihvatiti da kolumna može postojati.“
„Jedan crtež neće promijeniti ničije mišljenje. Ali mogao bi biti mali početni korak. Ljudi na kraju moraju promijeniti mišljenje. Ne gajim uopće iluzije da su stripovi toliko važni.“
Stvarnost ujeda
Natrag u kafeu, opet smo se vratili na priču o toj ilustraciji.
„Kada tako nacrtam Trumpa, meni to predstavlja refleksiju njegove duše,“ kaže Valley, „dok je moja satira vjerovatno bila humorističnija i izopačenija stvar u nekoj nadnaravnoj stvarnosti, poput ogledala koje izobličava.
„Sada samo predstavljam stvarnost. Zovem je razglednicama iz distopije.“
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)