Glavni zadatak Iva Andrića u Berlinu bio je da sačuva Jugoslaviju od rata. To je izgledalo moguće 1939. godine. Naravno, Andrića su špijunirali u Berlinu, a pošto Nijemci mnogo vole arhive i arhiviranje, mnogo tajnih izvještaja o Andriću i dalje je pohranjeno u arhivama Ministarstva spoljnih poslova.
Ovako Mihael Martens, jedan od najpoznatijih njemačkih novinara i bivši dopisnik Frankfurter algemajne cajtunga iz Beograda, odgovara na pitanje Nedjeljnika o godinama koje je Andrić proveo u Berlinu, a što će se naći u njegovoj knjizi “Ivo Andrić: U požaru svjetova”, koja na njemačkom jeziku izlazi krajem ljeta.
“Iz tih dokumenata možemo da vidimo da je Andrić davao sve od sebe da zadobije povjerenje Nijemaca. Zvanično nastupajući kao diplomata, govorio je o Hitleru i nacionalsocijalizmu u najvišim tonovima – posebno kada je sumnjao da je njegov sagovornik možda špijun ili je mislio da su negdje sakriveni mikrofoni. Ali naravno da njegovo hvaljenje Hitlera kao velikog lidera nije odražavalo njegove prave misli i osjećanja. Ono što je zaista mislio vidi se u njegovim privatnim bilješkama. Morao je da vodi dvostruki život: danju se smješkao nacistima koje je noću psovao i prezirao. To jeste profesionalna deformacija svakog diplomate, ali je sigurno bilo posebno teško kada vam se desi da ste diplomata u Hitlerovom Berlinu ili u Staljinovoj Moskvi”, ispričao je Martens za Nedjeljnik.
Martens je u velikom intervjuu za Nedeljnik govorio o Andrićevim kontaktima sa Hitlerom i Staljinom; o njegovom odnosu sa vladom Kraljevine Jugoslavije i sa komunistima; o mržnji na Balkanu i ratovima, bivšim i budućim; o 27. martu i 6. aprilu 1941; o Andrićevom jugoslovenstvu i osjećaju pripadnosti; o zloupotrebama velikog pisca da bi se opravdalo NATO bombardovanje Srbije..
(TBT, Nedeljnik)