DNK analiza posmrtnih ostataka krstaša sugerira da zapadnoevropska vojska koja se borila za Jerusalim i kršćšćanske relikvije ipak nije bila baš toliko evropska.
Krstaške vojske su bile izuzetno raznovrsnog genetskog porijekla, navodi se u nedavnoj studiji koju citira Guardian. Uprkos općeprihvaćenom imidžu o krstaškim ratovima kao borbi “zapadnjaka” protiv “istočnjaka”, naučnici sugeriraju da su ratnici koji su krenuli u borbu za Jerusalem i kršćansko naslijeđe imali različito genetsko porijeklo i da su vitezovi gradili čudna savezništva na putu do Svete
Prema studiji objavljenoj u Američkom časopisu za ljudsku genetiku, međunarodni tim istraživača iz Velike Britanije, Libana i Belgije proučavao je DNK posmrtnih ostataka za koje se vjeruje da pripadaju krstašima iz 13. vijeka, pronađenim u masovnoj grobnici kod bivšeg krstaškog hrama u Libanu.
Uporedili su ih sa uzorcima današnjih i drevnih nacija, kao i sa posmrtnim ostacima Rimljana. Ispostavilo se da su samo trojica od devet pokopanih muškaraca u toj grobnici bila porijeklom iz Zapadne Evrope.
DNK četvorice bila je bliža današnjim Libancima, dok su posmrtni ostaci preostale dvojice pokazali da su bili mješavina Evropljana i drugih “rasa”. Jedan od njih imao je libansko i evropsko porijeklo, dok je drugi imao beduinsko ili saudijsko sa jedne, a špansko ili baskijsko porijeklo sa druge strane.
Iako jedna od teorija sugerira da su neprijatelji bili sahranjivani u zajedničke grobnice, istraživači daju prednost drugoj koja tvrdi da se lokalno stanovništvo priključilo krstašima.
“Mislimo da se lokalno stanovništvo borilo sa krstašima, a ne protiv njih, pošto iz historije znamo da su Arapi koji su se borili protiv krstaša došli iz područja Sirije, Turske, Iraka ili Egipta, gdje su ljudi drugačije genetske strukture od ‘istočnjaka’ koje smo pronašli u ovoj grobnici”, izjavio je jedan od autora studije doktor Mark Haber sa Velkom Sanger instituta u Cambridgeu.
(TBT, Mediji)