Piše: Mario Vargas Llosa, thebosniatimes.ba
Victor Garcia de la Concha dobio je iznenadnu aritmiju, koja ga je poštedjela počasti koju smo htjeli da mu priredimo u Cordobi (Argentina) tokom Osmog kongresa španskog jezika nedavno održanog u tom gradu. Morali smo se zadovoljiti odličnim dokumentarcem o njegovim akademskim naporima da ojača unitarni karakter španskog jezika, uprkos tome što se taj jezik kontinuirano koristi u više od dvadeset zemalja na svijetu. Međutim, on neće moći dugo biti pošteđen jer Institut Servantes namjerava da mu u Madridu uruči medalju koja je onomad ostala bez primaoca. Ja sam mu pak odao počast pročitavši njegovu posljednju knjigu: kritičko izdanje Solomonove Pjesme nad pjesmama, koju je s hebrejskog preveo brat Luis od Leona, a nedavno objavila izdavačka kuća Vaso Roto, u svojoj ediciji Esencijalna poezija.
Riječ je o knjizi koja nema nepotrebnih riječi, čita se od početka do kraja s ogromnim zadovoljstvom; doduše, i sa izvjesnim ogorčenjem jer je nesretni brat Luis od Leona, kako zbog toga što ju je napisao tako i zbog intriga vječitih zavidljivaca, proveo nekoliko godina u zatvoru u Valjadolidu i doživljavao napade inkvizicije. Osim toga, nikada nije vidio to lijepo izdanje svog prevoda, budući da je objavljeno oko dvije stotine godina poslije njegove smrti (1798). U svom izlaganju, Garcia de la Concha pruža sve pojedinosti neophodne da bismo saznali povijest o toj poemi i bolnim nedaćama koje je ona donijela bratu Luisu od Leona – uključujući beskonačnu osudu kojoj je bio izložen – jer se odvažio da je prevede sa hebrejskog na kastiljanski jezik.
Prema legendi, kralj Solomon je imao sedam stotina žena i tri stotine naložnica. Ali nijedna od njih ga nije nadahnula kao faraonova kćerka, Sulamka, da napiše tako duboku i ovozemaljsku pjesmu poput ove što će, uprkos smjelim i senzualnim slikama, prvo biti recitirana na jevrejski Uskrs (premda su Jevreji mogli da je čitaju tek nakon što napune četrdeset godina) i postat će dio Starog zavjeta. U ovom izdanju nalaze se i pažljivo pribilježena objašnjenja prevoda koja je načinio brat Luis od Leona i koja, zbog delikatnosti i savršenosti njegove proze, kao i zbog mudrosti njegove analize i filoloških zapažanja, predstavljaju sastavni dio te poeme. Sloboda ispoljenih emocija koje razmjenjuju ljubavnici blista od prvih stihova poeme i Supruginih vatrenih riječi: “Da me hoće poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina.” Vjeran tradiciji, brat Luis se povremeno prisjeća u svojim Objašnjenjima da je Pjesma nad pjesmama, zapravo, jedna alegorija, figurativna strast koja pripovijeda o neraskidivom jedinstvu Boga i Crkve, te da stoga neobuzdana laskanja i milovanja supružnika tokom poeme nisu tjelesnog već duhovnog i simboličkog karaktera. (…)
(TBT, Nedeljnik)
