Bio je to upravo pastor koji je vodio Orbanovo vjenčanje. Pastor koji je krstio dvoje Orbanove djece. A taj pastor, prečasni Gabor Ivanji, ipak je stajao na snijegu, dijelio čaj Orbanovim protivnicima i opovrgavao Orbanove tvrdnje da on vlada u skladu sa kršćanskim vrijednostima.
“Ova vlada nema ničeg zajedničkog sa kršćanstvom”, rekao je Ivanji, mehkog glasa koji se gubio u urlicima mase.
Život Gabora Ivanjija (67) bio bi izuzetan čak i bez njegove veze sa premijerom. Ugledni komunistički disident i vodeći glas morala tokom tri decenije od pada komunizma, Ivanji je među drugim vjerskim vođama zaradio legendarni status.
Ivanjijevo putovanje govori o Orbanu, jednom od najistaknutijih populista na svijetu, koliko o samom Ivanjiju.
Za one koji kritizirau Orbana, način na koji se on ponio prema Ivanjiju je ilustracija toga kako je mađarski premijer napustio svoje nekadašnje ideale, upropastio mađarsku demokratiju i instrumentalizirao religiju.
Odnos Ivanjija i Orbana počeo je kasnih osamdesetih, kada su obojica bili istaknute ličnosti u borbi protiv komunizma, a taj odnos također je podsjetnik na Orbanove početke kao liberala, prodemokratskog aktiviste.
Kada su se prvi put sreli, željeli su istu stvar, istakao je Ivanji. “Ali on je sada vođa ekstremno desničarske fašističke partije i to je korijen našeg nerazumijevanja.”
Drugi od jedanaestoro djece, Ivanji je rođen 1951. godine u porodici propovjednika i učiteljice, a odrastao je u malom mjestu na sjeveroistoku Mađarske.
Čak je i Ivanjijevo porodično naslijeđe u suprotnosti sa Orbanovom vizijom o monoetničkoj Mađarskoj: njegovu porodicu čine potomci izbjeglica iz Francuske, čeških disidenata i Jevreja.
“Ne postoji mađarska rasa ili etnicitet”, rekao je Ivanji. “Samo mađarski jezik.”
Kada je imao 17 godina, 1968, Ivanji je izbačen iz svećeničke škole pošto se pridružio frakciji Metodističke crkve koja je odbijala miješanje režima u upravljanje crkvom. On je tada, sa još desetak svećenika, osnovao Mađarsku evangelističku zajednicu, na čijem se čelu danas nalazi.
Tokom sedamdesetih godina, proveo je kratko vrijeme u zatvoru u nekoliko navrata zbog svojih antivladinih stavova, zabranjen mu je bio pristup crkvi, te je nekoliko godina bio primoran da propovijeda na ulici. Ali nije odustao.
Kasnih osamdesetih, kada je antikomunistički pokret uhvatio zalet, Ivanji se upoznao sa tvrdoglavim studentom prava pod imenom Viktor Orban.
Nikada se nisu zbližili. Orban samo što je osnovao istaknuti liberalni pokret za mlade, a Ivanji kaže da se vrlo dobro sjeća Orbanovog prezira prema religiji i njegove beskrupulozne ambicije.
“On je bio neko ko je želio mnogo od života”, objasnio je Ivanji. “Ljudima se nije dopadalo ni da igraju fudbal s njim, jer ako lopta izađe s terena, on je morao biti taj koji će je šutnuti nazad.”
Ipak, obojica su bila u istom – metaforičkom, doduše – timu. Nakon pada komunizma 1989. godine, obojica su izabrana u nacionalni parlament kao članovi udruženih liberalnih partija, iako se Ivanji nikada nije zvanično pridružio stranci.
Kada je Orban odjednom otkrio Boga, upravo je Ivanjija zamolio da vodi ceremoniju obnavljanja bračnih zavjeta Orbana i njegove supruge. To je bio jedan od njihovih posljednjih susreta.
Ivanji je ubrzo napustio parlament, a Orban je otišao udesno. Ivanji se usredsredio na izgradnju mreže skloništa za beskućnike, škola za djecu sa smetnjama u razvoju i penzionerskih domova, dok se Orban fokusirao na osvajanje moći.
Dok je Orban, u periodu između 1998. i 2002. vladao kao konvencionalni konzervativac, njegov odnos sa Ivanjijem, koji nikada i nije bio naročito blizak, potpuno je zahladnio. Nakon što je dospio na premijersku funkciju, Orban je preko posrednika Ivanjiju poslao poruku, zamolivši ga da ga podrži. Ivanji je odbio.
Kada je Orban ponovo postao premijer 2010. godine, ovog puta kao desničarski nastrojeni nacionalista, njegova stranka pružila je još jednom ruku pomirenja Ivanjiju. Ivanji ga je ponovo odbio, ovog puta u otvorenom pismu.
Godinu dana kasnije, Orban se osvetio. Dvjesta religijskih institucija – među kojima se našao i Ivanjijev ogranak Metodističke crkve – izgubilo je državne subvencije zahvaljujući kojima su opstajale.
Dok je Orban uvodio zakone koji su naročito pogađali beskućnike i azilante, zvanična mađarska crkva je ili ostajala nema ili čak podržavala Orbanove inicijative.
Ivanji, sa druge strane, nije šutio. Riječju i dijelom neprekidno je izazivao premijera, nastavljao da služi beskućnicima i izbjeglicama, a čak je jednom Afganistancu dao sobu u sopstvenoj kući. Često je preispitivao Orbanovo predstavljanje Mađarske kao monoetničke zemlje i njegove tvrdnje da on vlada po kršćanskim principima.
“Ono što on radi je protiv Kristovog učenja”, rekao je nedavno Ivanji. “To je potpuno suprotno onome što Biblija zapovijeda o tome kako se treba ponašati prema siromašnima, kada je pravda u pitanju, ili kada je riječ o odgovornoj službi. Ova vlada nema ničeg zajedničkog sa kršćanstvom.”
(TBT, NYT)