Nedavno otvaranje nove tzv. afere nazvane „Farmer“ tipičan je primjer tempirane političke afere! Ona zaista u svojoj osnovi ima kriminal i koruptivna krivična djela ljudi povezanih sa vlašću, ali je osnovni motiv političke prirode.
Preciznije, glavni razlog hapšenja aktera nezakonite podjele i prodaje kineskih traktora nije pravne prirode tj. da se kriminal sankcionira, nego kompromitacija ljudi sa kojima se preprodaja traktora može ili nastoji dovesti u svezu.
U konkretnom slučaju, teret političke, moralne i krivične odgovornosti očigledno se nastoji natovariti lideru SDP-a Nerminu Nikšiću. I nije on glavna meta. Ovdje se radi o obračunu sa najvećom opozicionom strankom, a krajnji cilj je mnogo opasniji. Nakana režimskih stranaka (SDA i HDZ BiH) je – potpuna devastacija i demontaža građansko-lijevog političkog koncepta kako bi se princip nacionalne podjele vlasti i teritorije betonirao zauvijek! U tome im je jedina relevantna prepreka Socijaldemokratska partija (SDP BiH). Lijevim snagama mogu se pridodati i građanske: Naša stranka, Nezavisna lista, nekoliko nezavisnih aktera poput Mirsada Hadžikadića te SBB, ako Radončić ne prevagne na stranu nacionalista.
Policijsko-politički dream team: Čampare – Lukač
Sam predmet afere je čak sporedan, jer se u cijeloj stvari ne radi o brizi za 28 nezakonito podijeljenih traktora, od 96 koliko je Kina donirala našoj zemlji nakon katastrofalnih poplava 2014. godine. I odmah bljesne pitanje – ako su traktori stigli 2014. godine, a mašine su se ilegalno krčmile i prodavale te i naredne godine, zašto je ovaj dosije ležao u ladici do 2019. godine ? I kod koga ? Odgovor je jednostavan. Režimu, a u ovom slučaju se to odnosi na SDA i prateće prišipetlje, ustvari nije bilo bitno dovesti stvari u zakonske okvire, nego čuvati dokumentirane nezakonitosti za tajming pogodan za obračun sa političkim protivnicima. A to je upravo sada.
Javna je tajna da su glavni igrači SDA za gradnju afera i policijsko-pravnih zamki za protivnike Aljoša i Dubravko Čampara te Dragan Lukač te njihovi potčinjeni. Od pojedinih disidenata iz SDA u posljednje vrijeme procurilo je da je Lukač zapravo godinama imao specijalni zadatak Stranke da prikuplja i dokumentira bilo kakve nezakonitosti u koje su upleteni politički protivnici Bakira Izetbegovića, da ih pohranjuje, a da u pogodnom trenutku aktivira procesuiranje.
Braća Čampare bi te slučajeve podržali sa svojih pozicija u FMUP-u i Tužilaštvu i žrtva bi se teško mogla izvući od robije, ali od političke kompromiracije nikako. Radončićev primjer je dovoljno ilustrativan.
Naravno da parapolicijsko rovarenje oko njega nije promaklo lideru SDP-a Nerminu Nikšiću koji je pokušao kao zastupnik PS BiH kroz parlamentarnu proceduru i poslanička pitanja ukazati i na nezakonit status Dragana Lukača u službi koji je sa 44 godine staža postao pravi policijski „emeritus“. No, kako je poznato da poslanička pitanja u skupštini gdje dominira SDA „ne piju vode“, Nikšić je saznanja o nezakonitostima uputio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Uredu disciplinskog tužioca, Tužilaštvu BiH, Tužilaštvu Kantona Sarajevo, Ministarstvu unutrašnjih poslova FBiH, Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Upravi policije KS, Nezavisnom odboru Parlamenta FBiH, kao i Nezavisnom odboru Skupštine Kantona Sarajevo.
„Već duže vremena, od različitih osoba, dobijam informacije o nezakonitom postupanju dijela policijskih službenika Uprave policije FBiH, te tužilaca Tužilaštva BiH. Informacije koje su mi dostavljene potiču od velikog broja policijskih službenika, te pojedinaca koji su u prošlosti obavljali različite odgovorne funkcije ili ih i trenutno obavljaju. Svima sam savjetovao da o tim informacijama upoznaju nadležne institucije i tijela. Međutim, prema saznanjima onih koji su se usudili na takav korak, reakcije su do sada izostale ili su uslijedile ali protiv njih kao ljudi koji su se usudili u ukazati i usprotiviti nezakonitim radnjama“, naveo je tada Nikšić. On je dakle još prošle godine kroz zastupnička pitanja ukazao da je tadašnji direktor FUP-a Dragan Lukač „… formirao poseban istražni tim kojim neposredno i neformalno rukovodi policijski službenik Vehbija Numanović, a koji se služi brojnim nezakonitostima kako bi osigurao navodne dokaze o kriminalnim radnjama osoba čija je jedina krivica što u konkretnom slučaju pripadaju Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine ili se privatno poznaju sa ljudima iz SDP-a BiH“. Navedeno je i da taj tim nije prezao od nezakonitog prisluškivanja, saslušavanja ljudi i instruiranja kako da daju lažne iskaze tereteći odabrane mete, a da je u čitavu rabotu bio uključen i tužilac Tužilaštva BiH, gdje je bila jasna aluzija na Dubravka Čamparu.
Nema penzije, dok se posao ne završi!
Dragan Lukač je tada ekspresno reagirao ne skidajući se sa režimskih medija: „Oni koji žele da me nema na ovoj funkciji to rade iz straha zbog istraga koje provodi Federalna uprava policije. Krivične istrage se provode protiv većeg broja osoba, među kojima ima političara iz pozicije i opozicije. Postoje među njima i osobe koje su bliske političarima. Sve što je dotični gospodin rekao su dezinformacije. To ne stoji. Takvo njegovo ponašanje je u cilju zastrašivanja pripadnika Federalne uprave policije i određenog broja tužitelja. Ja sam odmah podnio krivičnu prijavu protiv Nikšića zbog ometanja rada u istrazi,“ rekao je Lukač. Sa gore pobrojanih adresa kojima se obratio Nikšić nije bilo nikakve reakcije sve do aktuelne afere „Farmer“, a koja nije ništa drugo do odgovor režima.
Javnost je u međuvremenu pratila trakavicu oko Lukačevog umirovljenja. Helenejse, dok se njegov radni staž primicao godinama života, Lukač je tvrdio da samo on ima tačne podatke o svom stažu. Ipak, 22. januara 2019. godine iz FMUP-a je saopćeno da je Lukač, u prisustvu ministra Čampare, premijera Fadila Novalića, direktor OSA-e BiH Osmana Mehmedagića, policijskih komesara kantona, konačno ispraćen u mirovinu pri čemu je načelnik Federalne istražne službe kriminalističke policije Nurudin Hafizović Lukaču poklonio pištolj. Preokret je uslijedio već narednog dana kada je objelodanjeno da će Lukač nastaviti svoj policijski angažman kao glavni inspektor u kabinetu svog nasljednika na mjestu direktora Uprave policije. Prema novom rješenju Lukač je vraćen u čin glavnog inspektora i raspoređuje se na radno mjesto koje odgovara tom činu?! Zakonski osnov za njegov ostanak u policiji manje je zanimljiv od razloga zbog kojeg je SDA insistirala na njegovom daljem angažmanu.
Opet, od bivših članova najužeg rukovodstva SDA moglo se saznati da je Lukač zadržan jer ustvari „nije do kraja odradio posao da se povale Neka i kompanija!“ Zato se na silu tražio modus da Lukač ostane u službi i da tako sa pozicije aktivnog policajca ima na raspolaganju sve resurse sistema kako bi „do kraja odradio posao“. Tako da aferu „Farmer“ možemo posmatrati kao finale istražnih radnji o kojima je upravo Lukač govorio.
DF uništen, neka se pripremi SDP
Vratimo se onom spomenutom, opasnijom cilju režimskih stranaka – nastojanju da se potpuno demontira građansko-lijevi politički koncept okupljen oko BH. bloka, Nezavisne liste i manjih stranaka i pojedinaca iste provenijencije. U tom destruktivnom poslu SDA, podržana HDZ-om, već je značajno poentirala uvukavši Demokratsku frontu u vlast i na taj način oslabila ljevičarsku, građansku i socijaldemokratsku struju u BiH. Da li su u DF-u toga svjesni ili ne, ali činjenica je da je pristajanjem uz nacionalističke snage stranka Željka Komšića definitivno izgubila povjerenje svojih birača kod kojih se DF više ne percipira kao ljevičarska stranka nekad karizmatičnog „zlatnog ljiljana“, nego tek kao privjesak SDA koji je pozvan u vlast radi većine u parlamentima. Za početak. Lokalni izbori će i statistički pokazati pad rejtinga DF-a i Komšića, osim što možda Komšić računa da će stranku na sljedećim izborima ponovo podići glasovima birača SDA po principu „dva glasa za SDA, a jedan za DF“ kako je i on sam pobijedio u trci za Predsjedništvo BiH !?
Dakle, uvlačenjem DF-a u vlast, a tako i kompromitiranjem ove stranke, SDA je izvana prilično okrnjila ljevicu, a sigurno da je ovakav perfidni odstrel karizmatičnog Komšića imao i psihološki efekat na glasače kao i na ostale stranke. Npr. SBB i dalje ne zna na koju bi stranu, dok BH. blok još ne uspijeva privući nove članove na svoju ideološko-programsku platformu. Ljevicu i DF dodatno destruira i Dragan Čović etiketirajući DF isključivo kao „bošnjačkog dijela koalicije u partnerstvu sa SDA“, na šta iz DF-a ne reagiraju.Zašto?!
Sve ovo nisu i jedini problemi SDP-a. Od dramatičnih sastanaka Glavnog odbora kada se vijećalo o „ući ili ne ući u vlast“ te pokušaja pristalica opcije „ući“ i Zlatka Lagumdžije da izvrše svojevrsni puč unutar Partije (kao nekad kad je slomljen Duraković), SDP se neprestano suočava sa rovarenjem iznutra. Anonimno pismo nezadovoljnih uposlenika SDP-a zbog lošeg materijalnog položaja, brutalna medijska kampanja SDA-brigade botova protiv vlasti u KS i svega u vezi sa SDP-om i aktuelno podrivanje kandidature Nermina Nikšića, potkupljivanje pojedinaca i Skupštine KS… samo su neke od „specijalnih mjera“ koje poduzima režim.
Mladen Ćavar – beogradski đak na čelu SDP-a !?
Ali, ubjedljivo najzanimljiviji u tom smislu je nastup Nikšićevog protukandidata za mjesto šefa Partije Mladena Ćavara iz Mostara, inače kadra neshvatljivo brzog uspona zasnovanog ni na čemu. Na svojoj Facebook stranici mostarski „ljevičar“ piše: „Pošto je dva puta propustio priliku za prihvatanje odgovornosti, pozivam Nermina Nikšića da to uradi treći put. Javno ga pozivam da zbog otvaranja afere Farmer povuče svoju kandidaturu za predsjednika SDP BiH i podnese ostavku na mjesto predsjednika SDP. Tim potezom, on osobno i SDP BiH, bi još više podigli ljestvicu političkih i moralnih standarda u Bosni i Hercegovini i okrenuli novu stranicu u javnom životu naše zemlje.“
Zagrebe li se pak po Ćavarevoj biografiji, vrlo brzo će se doći do detalja koji ga potpuno eliminiraju kao osobu koja bi mogla dijeliti moralne lekcije ili koja bi trebala zasjesti na čelo SDP-a!
Naime, gospodin Ćavar je školovani kadar JNA. Nakon srednje vojne škole u Rajlovcu, upisuje 1988. Vojnu akademiju u Beogradu. Ali, nakon što 1991. godine JNA započinje agresiju na Hrvatsku, a zatim 1992. na BiH, Ćavar ne prekida vojni studij, niti dolazi braniti domovinu. Ne, dok general Perišić artiljerijom razvaljuje njegov rodni Mostar, on vrijedno uči. Sve dok ga Srbi kao Nesrbina nisu izbacili sa VA početkom 1993. godine. Ali, ni tada on ne dolazi braniti napadnutu domovinu, nego upisuje Mašinski fakultet u Beogradu i opet vrijedno uči. Usput se izdržava radom po Beogradu i okolini. Mašinstvo je završio 1997. godine u Beogradu i tek 1998. se vraća u rodni Mostar. Zatim, 2000. godine se učlanjuje u SDP, budući da su ga prethodno izbacili naglavačke iz Središnjice HDZ-a BiH pri pokušaju učlanjenja. I od tada, bez obzira na sve nekompetencije, počinje njegov vrtoglavi uspon preko Uprave za indirektno oporezivanje do mjesta doministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH ! I sve to kao kadar SDP-a. Kako ?
Lagumdžijin kadar
Po godinama napredovanja vidi se da je glavni zamah uslijedio za vakta Zlatka Lagumdžije, ma šta to značilo. Možda je na njega Lagumdžija mislio govorivši o svojim „kadrovskim greškama“ ili je baš Ćavar njegov pulen ? U svakom slučaju sada se i Nermin Nikšić mora zapitati, ali i objasniti bar unutar Partije, na osnovu čega je i on podržavao uspon osobe ovakve biografije i svog sadašnjeg protukandidata. Vidljivo je da je pred SDP-om turbulentan period u kojem će nesumnjivo morati napraviti različite rezove i čistke, profiliranja i preciziranja, politička i ideološka. Iznad svega SDP mora naći način da u BH. blok dovede zaista probosanske snage. Jer, je možda više nego ikad sada to pitanje opstanka socijaldemokratije i građanske opcije u BiH, ali i same Bosne i Hercegovine.
(TBT, Istraživački tim za analitiku)