Šestoro studenata iz Švicarske putovalo je vozom čitavih 26 sati da dobije njenu podršku za peticiju u izmjeni švicarskog zakona o emisiji ugljen-dioksida. Italijanski naučnik rekao joj je da ga podsjeća na njega dok je bio mladi aktivista. Televizijske ekipe su se tiskale oko nje. Žena iz grupe za zabranu pušenja prišla joj je da joj pokloni majicu. Greta je klimnula glavom i prošaputala “Hvala”, dok je pozirala fotografima. Sva ova pažnja je, kako je rekla, sjajna. To znači “da ljudi slušaju”.
Ali je onda iz nje pokuljao bes. “Iritantno je kada ljudi kažu: ‘Oh, vi djeca, mladi ljudi, vi ste nada. Vi ćete sačuvati svijet’”, kaže ona nakon što joj je nekoliko odraslih reklo upravo nešto takvo. “Mislim da bi bilo od pomoći da nam samo malo pomognete.”
To je prava Greta. Ironična. Oštrog jezika. Ponekad sarkastična. Nimalo slatka.
Kada je premijerka Velike Britanije Theresa May u februaru rekla da su đački protesti samo “gubljenje vremena za učenje”, Greta je uzvratila na Twitteru: “A opet, politički lideri već 30 godina ne rade ništa. A to je malo gore.”
Njen usamljeni akt građanske neposlušnosti – bježanje iz škole da bi protestirala pred parlamentom – pretvorio ju je u svojevrsnu globalnu ikonu. Inspirirao je veliki broj druge djece da izađu na demonstracije, pokrenuo raspravu o tome trebaju li djeca bježati iz škole da bi učestvovala u borbi protiv klimatskih promjena, ali i okupio trolove, hejtere i skeptike koji se pitaju ko profitira od Grete.
Posljednjih šest meseci bilo je, kako je rekla, “čudno drugačije”. Pozivali su je da priča, da drži govore, na šta nije navikla.
“Čitavog života bila sam nevidljiva, nevidljiva devojčica u pozadini koja ništa ne govori”, kaže ona. “Iz dana u dan, ljudi me slušaju. To je čudno. Teško je.”
Kao starije dijete, Greta je odrasla u Stokholmu, a poput toliko druge djece gledala je filmove o topljenju Arktika i sudbini polarnih medvjeda i kitova koji umiru od nataložene plastike u stomaku. Međutim, za razliku od svojih vršnjaka, nije mogla da se pomiri s tim.
“Počela sam da neprekidno razmišljam o tome i veoma sam se rastužila”, kaže ona. “Te slike su mi se urezale u glavu.”
Sa adolescencijom je došao i pritisak društva. Nisu je zanimale stvari koje zanimaju drugu djecu: mobilni telefoni, odjeća. Ništa od toga je nije interesiralo, prisjeća se njen otac. “Mislim da je bila izolirana i veoma usamljena”, kaže Svante Thunberg.
Do 11. godine Greta je zapala u duboku depresiju. Prestala je odlaziti u školu. Prestala je jesti. Prestala je rasti. Govorila je samo u kući i pred jednom učiteljicom u školi.
“Moj lični svijet ranije je bio prilično veliki”, kaže ona. “Bila sam potpuno sama.”
Da li je taj usamljenički svijet još uvek tu? “Da”, brzo odgovara. “Ali je sve manji, a stvarni svijet je sve veći.”
Dodaje da je sada sretnija. “Imam svrhu. Postoji nešto što moram uraditi.”
Greta je i dalje sitna za svoje godine, zato što nije jela dok se borila sa depresijom. Ne smije se mnogo, niti voli ćaskati. Ili, kako već ona to kaže, “govori samo ono što je neophodno”.
Uvijek radije bira biti u društvu odraslih ili životinja, umjesto sa svojim vršnjacima.
Greta kaže da se osjetila bolje kada ju je neko čuo, prvo njeni roditelji. Prestala je da jede meso. Zatim je postala vegan, ali joj majka, Malena Ernman, i dalje ponekad podvali sir.
“Noću, da ne bih primijetila”, kaže Greta.
Njena najvažnija pobjeda dogodila se kada je 2016. godine ubijedila majku da prestane putovati avionom, što je velika stvar uzevši u obzir da je Malena Ernman poznata operska pjevačica u Švedskoj.
Greta je u augustu sjedila pred švedskim parlamentom. Uskoro je dobila pozive za konferenciju UN o klimatskim promjenama i Svjetski ekonomski forum u Davosu, gdje je biznis liderima rekla da je za njihov uspjeh planeta “platila nezamislivu cijenu”.
Na pitanje da li će u septembru ići na samit UN o klimatskim promjenama, Greta kaže da neće letjeti avionom do New Yorka. Možda bi mogla otputovati brodom.
(TBT, NYT)
