Megaliti su u Evropi počeli da se pojavljuju prije mnogo hiljada godina, ponekad pojedinačno, a ponekad kao kompleksne građevine poput Stonehenga.
U Evropi danas postoji 35.000 takvih spomenika, od kojih se mnogi nalaze uz atlantsku obalu u Francuskoj i Španiji, Engleskoj, Irskoj, Skandinaviji i širom Mediterana. Oni privlače i turiste i arheologe koji već čita vijek raspravljaju na koji se način širilo znanje o izgradnji takvih građevina.
Jedna od ideja je da je ova kulturološka promjena stigla sa Bliskog istoka, te da su je vjerovatno sveštenici priobaljem širili na zapad. Kasnija nagađanja pretpostavljaju da su se tehnike izgradnje razvijale nezavisno jedna od druge.
Naučnica koja je analizirala podatke dobijene metodom radioaktivnog ugljenika iz 2.410 megalita u februaru je saopštila da su se prve takve grobnice pojavile u Francuskoj prije oko 6.500 godina, a da su se zatim širile obalama Atlantika i Mediteranskog mora tokom perioda od 200 ili 300 godina, a potom u Englesku, Irsku i Skandinaviju.
“Trebalo mi je deset godina za ovo istraživanje”, kaže dr Bettina Schulz Paulsson, arheolog sa Univerziteta u Gothenburgu u Švedskoj. Ona je pročešljala literaturu na 11 jezika, potvrdila ispravnost određivanja starosti i upotrebila statističku metodu pod imenom Bajesova vjerovatnoća.
Kristian Kristiansen, također sa Univerziteta u Geteborgu, kaže da je istraživanje “pravo otkriće” koje prvi put razjašnjava i porijeklo i dokaze širenja megalita obalama. To ukazuje da su ljudi u to vrijeme imali brodove i vještine neophodne da putuju uz obale i brzo šire metode za izgradnju megalita.
Bettina Schulz Paulsson otkrila je da najstarije megalitske grobnice datiraju iz perioda između 4800. i 4000. godine prije nove ere na sjeverozapadu Francuske i oblastima poput Korzike i Sardinije. Ali sjeverozapad Francuske je jedina oblast u kojoj su pronađeni tragovi grobnica koje su prethodile prvim megalitima. Te grobnice ukazuju na početke izgradnje megalita u toj oblasti prije nego što je ona počela da se praktikuje igdje drugdje.
Neke od ranih građevina bile su dolmeni, megalitske grobnice u obliku grčkog slova pi. Oko 4300. godine prije nove ere, piše dr Bettina Schulz Paulsson, dolmeni su počeli da se grade tako da mogu da se ponovo otvaraju kako bi se u njima sahranjivalo više ljudi. Najstarija takva grobnica otkrivena je u Francuskoj, također.
Izgradnja megalita odvijala se u talasima, navodi ona. Jedan se dogodio između 4000. i 3500. godine prije nove ere, a podrazumijevao je i izgradnju grobnica koje su izgledale poput hodnika. Megaliti su poslije nekog vremena ponovo oživjeli na Siciliji i Balearskim ostrvima u periodu između 2000. i 1000. godine prije nove ere.
Poznati i kompleksniji megaliti poput Stonehenga nastali su oko 2500. godine prije nove ere.
Dr Kristiansen kaže da rad Bettina Schulz Paulsson razmatra i novije genetske dokaze koji su pronađeni. Rezultati nedavne DNK analize pokazali su da su ljudi u Irsku i Englesku došli sa Iberijskog poluostrva.
Dr Betina Šulc Polson planira da i dalje istražuje. Tokom posljednje decenije, ističe ona, sa sobom je na istraživačka putovanja vodila i porodicu.
Naravno, priznaje, većina tih putovanja bila je niz obalu Atlantskog okeana i na drugim mjestima uz mediteransku obalu.
(TBT, NYT)