Glavni grad Kosova ima jedan od najgorih epiteta – najružniji glavni grad u Evropi. To je sigurno mjesto koje nikad nisam mislila posjetiti”, piše Deborah Huso, reporterka BBC-a.
Jedina asocijacija na Prištinu bila joj je davna vijest o tragičnom ratu na Kosovu krajem 90-ih godina prošlog stoljeća nakon čega je, do danas raseljeno oko 750.000 Albanaca. Već godianama kosovska etnička albanska većina borila se za kontrolu nad tom regijom sa Srbima koji čine jedva 10 posto stanovništva. Ipak, oni Kosovo smatraju kolijevkom svog kulturnog identiteta.
Kosovari su proglasili svoju neovisnost od Srbije u veljači 2008. Deset godina kasnije, iznenada sam se našala u tom nevrijednom gradu u kojem se uz minarete stoljetnih džamija pružaju prema nebu novonastali spomenici domaćih i stranih junaka.
Nekoć znamenitosti grada, poput prestižnog Grand hotela danas su ruine s razbijenim prozorima.
“Ne mislim da je to najgori hotel na svijetu. Ali to je samo zato jer je svijet vrlo velik”, rekao je predsjednik Kosova Hashim Thaçi novinaru New York Timesa.
“Ipak, ovdje sam bila jedne tople ljetne večeri probijajući se kroz ulice nekoliko blokova južno od katedrale Majke Tereze u blizini bulevara Billa Clintona i Georgea Busha”, piše novinarka koja je ovamo svratila nakon povratka iz odmora u albanskim planinama. Iznajmila je stan ali u njemu nije bilo tekuće vode što, kako kaže, vlasnik nije znao objasniti zašto.
No, u gradu ju je dočekalo još veće razočaranje. S četvrtastim betonskim socijalističkim zgradama i prašnjavim ulicama, postalo joj je jasnije zašto Priština ostavlja tako grozan utisak na svakog posjetitelja.
“Usamljeni planet nazvali su ‘ne baš estetski ugodnim gradom u kojem ćete se ikad zateći”, napisao je reporter Boston Globea.
“Ovaj balkanski grad je možda najružniji i najzabavniji glavni grad u Evropi.”
Ali s obzirom na nedavnu krvavu i burnu političku prošlost, poređenje Prištine s mjestom poput Pariza ili Rima nije baš pošteno. Uostalom, samo u prošlom stoljeću, ratovanje na Balkanu je dovelo do toga da su Kosovom htjeli vladati i Osmansko carstvo i Kraljevina srbija, pa Jugoslavija, čak i Italija kao dio Velike Albanije tokom Drugog svjetskog rata, pa sad i Srbija.
Danas, unatoč tome što se hvali nekim od najstarijih džamija u Evropi, velik dio prištinske nekad ponosne osmanske arhitekture zamijenile su socijalističke građevine iz doba Jugoslavije.
“Zapravo, moj jedini cilj u gradu je bio vidjeti najzloglasnije od tih konstrukcija iz doba komunizma: Nacionalna biblioteka Kosova, masivna zbrka od betonskih blokova koja se zove ‘jednom od najružnijih građevina na svijetu’, prema Virtual Touristu. Otvorena je 1982. godine”, piše Deborah Husa kojoj se nimalo izvana nije svidjelo remekdjelo moderne koju je projektirao poznati zagrebački arhitekt Andrija Mutnjaković.
Inače, ova zgrada je među strukom dobila epitet jedne od ‘čuda arhitekture moderne’, i ono što novinarka BBC-a Husa zasigurno ne zna je da će o njezinoj zaštiti i obnovi brinuti Getty Fondation. Također slavna MoMA iz New Yorka želi u svoj arhiv uvrstiti Mutnjakovićevu dokumentaciju o gradnji prištinske biblioteke.
No, kad je ušla u biblioteku i Husa je ostala zapanjena začudnim interijerom, pa piše:
“Dok sam se probijala kroz staklena vrata skrivena ispod metalne fasade biblioteke, otkrila sam u ovoj zgradi osobitu ljepotu. Neobičan eksterijer i mramorni kameni pod glavne dvorane, okupan širokim snopom prirodne svjetlosti iz najveće kupole zgrade, ukazuju na vezu s izgubljenom bizantskom i islamskom arhitekturom u Prištini”, piše Deborah Husa.
Ono što joj se najviše svidjelo su brojni kafići:
“Zapravo, jedna od najljepših stvari koje sam pronašla o Prištini bila je kultura kafića. U samo dva bloka naići ćete na tucete kafića. U gradu od samo 200.000 ljudi ima više od 100 ugostiteljskih objekata. Kafići odražavaju mješavinu balkanskih, evropskih i bliskoistočnih utjecaja, kao i sam grad. Jedni s napicima koje biste mogli naći i u Italiji, a drugi sa slatko-slanim turskim delicijama.
Kafići su prirodni poduzetnički poduhvat u području sa slabom ekonomskom aktivnošću. Jer naprosto ovdje mnogi imaju vremena za kafu. Ovdje se okupljaju državni dužnosnici, mladi intelektualci, oni koji rade kao i oni koji ništa ne rade.
Kosovari se sjećaju bombaških napada NATO-a 1999. predvođenih SAD-om koji su ih konačno oslobodili srpske kontrole i zaustavili ratne zločine s obje strane.
“Mi volimo Ameriku; volimo Billa Clintona” kaže Xhemili. “Amerikanci su naši heroji.”
“Vjerovatno imamo najružniji kip Billa Clintona na svijetu”, rekao je gradonačelnik Prištine Shpend Ahmeti u intervjuu za ‘Osservatorio Balcani Caucaso Transevropa’ prošle godine. “Njegova ga je supruga Hillary otvorila, i rekla – ovo baš i ne izgleda kao moj muž”, piše reporterka za BBC.
(TBT)
