Piše: Helga Maria Schmidt, thebosniatimes.ba
Predviđanja od prošle godine u pogledu sve veće važnosti rivaliteta velikih sila i dalje nam odzvanjaju u ušima.
Štaviše, naše strateško okruženje sve je više nepredvidivo. Danas velike sile otvoreno dovode u pitanje međunarodni poredak zasnovan na pravilima nastojeći da promoviraju alternativne vizije svijeta podeljenog u sfere uticaja. Geopolitički rivalitet podstiče tenzije i podiže uzbunu novog “doba proliferacije” zbog rizika od eskalacije u nehotični vojni sukob. Klimatske promjene postaju egzistencijalna prijetnja, dok kampanje u cyber prostoru i kampanje širenja dezinformacija predstavljaju novo oružje 21. vijeka.
Što se tiče Evropske unije, odgovor je jasan: sa ovim izazovima moguće je suočiti se samo kroz multilateralni pristup. Zajedno posjedujemo alate i političku težinu da oblikujemo budući globalni poredak ukoliko ostanemo ujedinjeni. I upravo zato, umjesto da se povuče iz međunarodne saradnje i globalnih partnerstava, Evropska unija intenzivira svoju posvećenost rješavanju globalnih izazova zajedno sa svojim partnerima: to važi za Pariški sporazum o klimatskim promjenama, Zajednički sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA) o neširenju nuklearnog oružja, Agendu za održivi razvoj do 2030, strategiju EU za povezivanje Azije i Evrope ili reformu STO.
Iako je ove sporazume – u suštini – teško postići, uvjereni smo da oni predstavljaju najbolji način da se osigura mirnije, napredno i sigurno okruženje širom svijeta. Još i više kada je jasno da se nijedna zemlja sama ne može suočiti sa svim tim izazovima. Uvjeren sam da je takav pristup ispravan, a činjenica da potražnja za djelovanjem Evrope od strane naših partnera nikada nije bila veća govori sama za sebe.
U svakoj mogućnosti koja nam se pruža, potreba da se definiraju zajednički odgovori na zajedničke probleme ne samo što je naglašena već se i pretvara u akciju. Evropska unija zato ulaže u širu međunarodnu saradnju i partnerstva, prvenstveno kada su u pitanju NATO, UN i regionalne organizacije poput Afričke unije i Saveza zemalja jugoistočne Azije (ASEAN). Naša trilateralna saradnja između EU-AU-UN na zajedničkim izazovima poput migracije pokazuje kako multilateralna rješenja mogu doprinijeti većoj sigurnosti, stabilnosti i napretku.
Recimo, kako nas je nedavno upozorio Specijalni izvještaj o globalnom zagrijavanju Međudržavnog panela Ujedinjenih nacija za klimatske promjene, postoji hitna potreba da se djeluje u pogledu klimatskih promjena. To je objašnjenje za neiscrpne napore EU da se postigne uspješan ishod na Konferenciji država u Katovicama 2018. godine. Evropska unija će predvoditi svojim primjerom, jer će sopstvene ambiciozne obaveze za period do 2013. pretvoriti u konkretne postupke. To je jasno rečeno na događaju na visokom nivou o klimi i sigurnosti prošlog juna u organizaciji EU.
U sektoru sigurnosti, Evropska unija nastavlja da utvrđuje svoju ulogu pružaoca sigurnosti. Ne samo što radi na unutrašnjem planu kako bi intenzivirala zajedničke napore na djelotvornoj borbi protiv terorizma, mržnje i nasilnog ekstremizma, već je i angažirana na terenu, sa 16 misija za upravljanje kriznim situacijama u kojima je aktivno skoro 4.000 muškaraca i žena. Od izgradnje kapaciteta u Maliju, Nigeru i Centralnoafričkoj Republici, preko pružanja podrške reformi sektora sigurnosti u Iraku, borbe protiv pirata u moru oko Somalije ili sprečavanja ponovnog nasilja u Gruziji, Unija nastavlja da jača međunarodnu sigurnosti u svom okruženju i šire. To dopunjuje i kontinuirano angažiraanje u preko 40 aktivnosti u oblasti medijacije širom svijeta, od Kolumbije do Jemena i Filipina, uz finansijsku podršku, pošto je EU i dalje vodeći donator u oblasti razvojne i humanitarne pomoći.
Kako Evropa preuzima sve veću odgovornost za sopstvenu sigurnost, debata o evropskoj strateškoj autonomiji prešla je u prvi plan, i to ne bez kontroverzi. Ipak, u njenoj suštini leži jednostavno objašnjenje: kada je potrebno, Evropljani treba da budu u stanju da zaštite i brane evropske interese i vrijednosti i treba da imaju kapacitet da deluju. Želimo da budemo u stanju da sarađujemo sa trećim zemljama pod našim uslovima.
S tim u vezi, intenzivirali smo razvoj zajedničkih vojnih sposobnosti kroz našu Stalnu strukturnu saradnju (PESCO), povećat ćemo zajednička ulaganja kroz Evropski fond za odbranu, radimo na pojednostavljenju struktura vojne komande (MPCC), i dogovorili smo se o Sporazumu za jačanje našeg civilnog upravljanja kriznim situacijama. Kao takve, te inicijative takođe doprinose jačanju evropskog stuba NATO-a i doprinosa zajedničkoj odbrani.
Veća odgovornost obuhvata i jačanje naše sopstvene otpornosti i kapaciteta u oblasti energije, prostora, infrastrukture i drugim najvažnijim sektorima. Mi Evropljani ne možemo prihvatiti ometanje i destabilizaciju putem hibridnih i cyber napada, stoga smo stalno usredsređeni na jačanje kapaciteta u oblasti cyber sigurnosti, unapređivanje zaštite podataka i borbu protiv dezinformacija kroz nedavno usvojen Akcioni plan za borbu protiv dezinformacija.
Također treba da budemo posebno oprezni kako bismo sačuvali postignuća u oblasti neširenja nuklearnog oružja, kao što je sporazum INF ili nuklearni sporazum sa Iranom, jer su ulozi za našu sopstvenu sigurnost jednostavno previsoki. Ne možemo početi samo od toga da se razmontira postojeća struktura i da se počne od nule. Mi Evropljani radimo na svim nivoima kako bismo promovirali univerzalnost i implementaciju postojećih sporazuma, kao što je Sporazum o neširenju nuklearnog oružja ili Haški kodeks postupanja protiv širenja balističkih raketa. Mi zagovaramo i usvajanje Sporazuma o sveobuhvatnoj zabrani testiranja koji bi mogao da odigra važnu ulogu na našem putu ka potpunoj, proverljivoj i nepovratnoj denuklearizaciji Sjeverne Koreje.
Preuzimanje veće odgovornosti ne završava se sa pitanjima odbrane. Sigurnost se danas odnosi i na ekonomsku sigurnost. Taj pojam obuhvata i strateški značaj eura i potrebu da se osigura da jedinstvena valuta može da igra svoju punu ulogu na međunarodnoj sceni. Promocija međunarodne uloge eura predstavlja dio posvećenosti Evrope otvorenoj, multilateralnoj globalnoj ekonomiji zasnovanoj na pravilima. Ekstrateritorijalni efekti sankcija također predstavljaju izazov za kapacitet Unije da ispuni svoje političke obaveze. U tom kontekstu razvijamo mehanizme koji će pomoći, zaštititi i uvjeriti ekonomske aktere da se i u inozemstvu bave legitimnim poslovima.
Kao Evropljani, ne možemo da gubimo vrijeme ili da budemo manje inovativni od ostalih. Treba da moderniziramo svoje pristupe i da aktivnije sarađujemo sa novim akterima u oblasti u kojoj se ukrštaju tehnologija i spoljna i sigurnosna politika. Upravo zato je i Visoki predstavnik pokrenuo Globalni tehnološki panel, sa direktorima najvećih tehnoloških kompanija, kako bi se obezbijedilo da međunarodna etika i pravila drže korak sa ljudskom genijalnošću. Kako bismo iskoristili ove prilike, također moramo ozbiljno shvatiti implikacije po sigurnost, zbog čega je Evropska komisija nedavno izdala Saopćenje o vještačkoj inteligenciji.
Sve u svemu, podrška multilateralizmu zasnovanom na pravilima i većoj evropskoj strateškoj autonomiji nisu kontradiktorni ciljevi. Ako ojačamo našu otpornost na nove rizike, Evropska unija će odigrati svoju ulogu u ponovnom davanju podsticaja multilateralnom poretku i bit će smatrana stabilnim akterom u nestabilnom svijetu.
/Helga Maria Schmidt je generalna sekretarica Evropske službe za vanjske poslove (EEAS)/
(TBT, The Security Times)
