Nova serija kanala History “Project Blue Book” o američkom programu za istraživanje NLO-a nije baš najtačnija. U tom serijalu stvarni slučajevi su senzacionalizirani, a pričama su dodati elementi koji nigdje nisu zabilježeni. Ipak, prava priča je tamo negdje.
Project Blue Book, odnosno Projekat “Plava knjiga”, bilo je kodno ime za program Američkog ratnog vazduhoplovstva iz 1952. godine koji se bavio istraživanjem neidentificiranih letećih objekata prijavljenih za vrijeme Hladnog rata. Cilj programa bio je da se objasne prijavljeni slučajevi, da se neutralizira potencijalna panika i da se javnost zaštiti od nacionalnog sigurnosnog problema: očigledno tehnološkog fenomena koji je bio van ljudske kontrole, nije bio ruskog porijekla, a koji je svejedno predstavljao nedokučivu potencijalnu prijetnju.
Glavnog junaka pomenute TV serije, astronoma J. Allena Hyneka, koga tumači Aidan Gillen, regrutiraju kao naučnog konsultanta na Projektu “Plava knjiga”, a on postaje neobično posvećen razjašnjavanju letećih tanjira kao prirodnih fenomena ili pogrešno identificiranih objekata. On, međutim, postepeno počinje uviđati da su leteći objekti stvarni, te da im treba posvetiti naučnu pažnju. (Iako on nikada nije vidio vanzemaljca kako se navodi u seriji.) Dok je dr Hynek radio na projektu, “Plava knjiga” skupila je 12.618 izvještaja o tome da je viđen NLO, od kojih je 701 ostao nerazjašnjen.
Sve je počelo 1947. godine. General-pukovnik Nathan Twining poslao je tajno pismo komandantu Američkog ratnog vazduhoplovstva u kojem se navodi da je “navedeni fenomen nešto stvarno, a ne fiktivno ili vizionarsko”.
Novi projekat, čije je kodno ime bilo “Znak”, imao je cilj da prikupi izvještaje o NLO-u i utvrdi postoji li stvarna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Osoblje je napisalo tajni izvještaj u kojem se zaključuje da, na osnovu prikupljenih dokaza, neidentificirani leteći objekti imaju “interplanetarno porijeklo”.
General Hoyt Wandenberg, načelnik štaba Ratnog vazduhoplovstva, odbio je izvještaj. Tada su se zagovornici teorije o vanzemaljskom porijeklu ovih objekata povukli, a general Wandenberg zahtijevao je da se pronađe konvencionalno objašnjenje.
Projekat “Znak” s vremenom je evoluirao u Projekat “Plava knjiga”, sa ciljem da ubijedi javnost kako za leteće tanjire mora postojati racionalno objašnjenje. Ipak, u pozadini, vlasti su se borile sa nečim otrežnjujućim: dobro dokumentiranim susretima sa NLO-ima koje su bilježili obučeni posmatrači, radari, fotografije, tragovi na zemlji i fizički efekti na avionima.
Kancelarija general-majora Johna Samforda, direktora obavještajne službe Ratnog vazduhoplovstva, 1952. godine saopćila je da “nije u potpunosti isključena opcija da bi uočeni objekti mogli biti brodovi sa druge planete kao što je Mars”, prema vladinim dokumentima. Uporedo sa tim izvještajima, rasla je i zabrinutost za nacionalnu sigurnost. Nakon što su avioni Ratnog vazduhoplovstva uzletjeli da presretnu leteće objekte koji su 1952. godine uočeni na radaru iznad Washingtona, general-major John Samford sazvao je konferenciju za štampu kako bi umirio javnost.
On je rekao da služba nije došla ni do kakvih određenih zaključaka, ali da je otpisana mogućnost bilo kakve “potencijalne pretnje” Sjedinjenim Američkim Državama.
Do 1953. godine, vlasti su postale zabrinute da bi stotine prijava o viđenim NLO mogle biti opasne pošto bi Sovjeti mogli da simuliraju NLO, a da zatim napadnu.
CIA je izdala tajni dokument u kojem se preporučuje podsticanje propagande kako bi se neutralizirao javni interes.
“Čitava operacija ‘Plava knjiga’ bila je greška zasnovana na kategoričkoj premisi da nevjerovatne stvari koje su prijavljene nikako ne mogu imati činjeničnog osnova”, napisao je dr. Hynek sedamdesetih godina, kada je konačno bio slobodan da kaže istinu.
Ministarstvo odbrane SAD nalazi se u sličnom scenariju danas: vojni slučajevi istražuju se bez znanja javnosti.
Naučnici bi danas lahko mogli znati daleko više o ponašanju i odlikama NLO, ali i biti bliži tome da razumiju na koji način tehnologija funkcionira, sudeći prema dokumentima i intervjuima iz programa. Vlada, međutim, i dalje na sve načine pokušava da istrage i saznanja drži u tajnosti, dok istovremeno poriče bilo kakvu umiješanost u to.
(TBT, NYT)
