Piše: Roger Cohen, thebosniatimes.ba
Kada sam izvještavao sa ratišta u Bosni, upoznao sam Nermina Tulića, sarajevskog glumca. Noge mu je raznijela sprska granata.
Bio je bijesan. Preklinjao me je da ne gledam u njegove patrljke. Pitao se kako je ikada svoju suprugu, koja je bila polu-Srpkinja, uzeo u naručje. Ispričao mi je kako je želio da umre dok je ležao u bolnici, dok je ona, na spratu niže, rađala njihovu drugu kćerku.
U životu su ga održale očeve riječi: „Djetetu je potreban otac, makar on samo sjedio u ćošku.“
Ja sam evropski patriota zato što sam bio svjedok kako je nacionalizam jedan kosmopolitski evropski grad pretvorio u mjesto na kojem je Tulić izgubio obje noge. Nacionalizam, samosažaljiv i agresivan, teži da promijeni sadašnjost u ime iluzorne prošlosti kako bi stvorio nejasnu budućnost koja je sve samo ne slavna. Pršti od nasilja, manipulira strahom, obmanjuje mase. Mrzim ga.
Kako je Francois Miterand, bivši predsjednik Francuske, primijetio 1995. godine, predrasude se moraju pobediti jer je alternativa nacionalizam – a „nacionalizam je rat“.
Gotovo četvrt vijeka kasnije, nacionalizam napreduje. Američki predsjednik izjavljuje: „Znate šta sam ja? Ja sam nacionalista. OK?“
Od Mađarske do Francuske, od Poljske do Velike Britanije, nacionalisti gaje prezir prema Evropskoj uniji i traže da ona nestane. Ja sam evropski patriota zato što sam čitao ratni dnevnik mog strica Berta Cohena, pripadnika Šeste južnoafričke oružane divizije. On je dospio u italijanski Monte Kasino 21. jula 1944. U njegovom dnevniku stoji: „Jadan Kasino, horor, ruine i pustoš su nevjerovatni, putevi uništeni, mine i grobovi posvuda. Ogromni krateri ispunjeni glibom, porušene zgrade, tihi prizor duhova i sjenki. Treba uslikati ovaj spomenik najgorim trenucima čovječanstva da obiđe svaku učionicu.“
Ja sam evropski patriota zato što sam živio u Njemačkoj i vidio kako je evropska ideja donijela spas poslijeratnim Nijemcima; zato što sam živio u Italiji i video kako je Evropska unija usidrila tu zemlju na Zapadu kada je iskušenje komunizma bilo snažno; zato što sam živio u Belgiji i video kakve su brižljive korake preduzeli EU i NATO da skuju Evropu koja je cjelovita i slobodna; zato što sam živio u Francuskoj i vidio kako je Evropa Francuzima pružila novi način da izraze svoju univerzalnu poruku ljudskog dostojanstva; zato što sam živio u Velikoj Britaniji i vidio kako je Evropa razvila postimperijalnu britansku psihu i, nedavno, u kakav ćorsokak uskogrudost Engleze može odvesti; zato što sam živio na Balkanu i bio svjedok evropskog rata koji je odnio 100.000 života. I, ništa manje važno, ja sam evropski patriota zato što sam Jevrej.
Ja sam evropski patriota i američki patriota. Nema nikakve kontradikcije u mojim patriotizmima. Patriotizam je u odnosu na nacionalizam ono što je dostojanstvo spram barbarstva.
Hoće li iko pamtiti Evropu? Kako je pisala poljska pjesnikinja Vislava Šimborska poslije rata: „Oni što su znali / o čemu se ovdje radilo / moraju ustupiti mjesto onima / što znaju malo. / I manje od malo. / Odnosno, isto što i ništa.“
Evropske patriote pamte. A njih je sve više kada vreba opasnost. Pisci među kojima su Milan Kundera, Elfride Jelinek, Ian Russell McEwan, Anne Applebaum, Salman Rushdie, Bernard-Henry Levy, Herta Miler, Adam Mihnjik i Orhan Pamuk upravo su objavili važan evropski manifest, čiji je urednik Levy.
Evropu su, navodi se u njemu, „napustila dva velika saveznika koja su je u prethodnom vijeku dva puta spasila od samoubistva: jedan preko Lamanša, a drugi preko Atlantika. Kontinent je ranjiv pred sve drskijim uplitanjem onih iz Kremlja. Evropa kao ideja raspada se pred našim očima… Sada moramo da se borimo za ideju Evrope ili će ona skapati pod naletima populizma.“
Moramo. Evropska unija je magnet za mir. Ja sam evropski patriota zbog moje djece i unučadi. Jer oni će platiti cijenu ako najsjajnija poslijeratna politička ideja umre.
(TBT, © 2019 The New York Times)
