GLOBAL
Dok kralj Salman tone u mrak Alzheimera,
klan saudijskih prinčeva traži novog vladara. Stotine mrtvih u Meki i niz
seksualnih zločina vladajuće kaste nisu nimalo poremetili tihi puč koji se
sprema ostarjelom monarhu
FOTO: Salman (AFP i Getty images)
Saudijski kralj Salman ponovno je
hospitaliziran, što simbolički potvrđuje fragilnost ove stožerne zemlje na
političkoj karti Bliskog istoka. Osamdesetogodišnji Salman bin Abdulaziz
naslijedio je, spletom okolnosti, u januaru ove godine svog polubrata Abdulaha.
Taj je pak bio kralj deset godina, ali je faktički vladao dvadeset, iz sjene
svog polubrata, kralja Fahda, nakon što je ovaj dobio moždani udar. Fahd i
Abdulah razvili su skoro neraskidive veze s Amerikom, koja je kod njih u
pustinju iskrcala bilione dolara u gotovini i milijarde u raznoj opremi. I veze
s Britanijom, koje njeguju od osnivača moderne dinastije, kralja Fejsala, nikad
nisu raskinute.
Ali, za razliku od svoje braće (i Fahd je
naslijedio polubrata, Fejsala), Salman nije prihvaćen u klanu i ruše ga. Više
je puta hospitaliziran, a kao razlog navodi se da je dobio Alzheimera, te da
ionako ne vlada on, nego, iz sjene, njegov 30-godišnji sin Muhamed.
U svakom slučaju, nakon što izađe iz
bolnice, Salman više neće aktivno vladati. Neposredno prije nego su ga tamo
odvezli, u arapskim medijima, a onda i u londonskom Guardianu, objavljen je
razgovor s jednim od saudijskih prinčeva koji je konstatirao da klan traži
novog vladara. Taj princ nije dao svoje ime, ali je “unuk osnivača dinastije
Abdul Aziza ibn Sauda”. Takvih unuka ima na stotine. Rekao je da nisu
zadovoljni kakvim se Salman pokazao i nisu zadovoljni ni prinčevima koje je
Salman izabrao za nasljednike. Jedan je 55-godišnji polubrat Muhamed bin Najef,
a drugi sin, Muhamed bin Salman, kojeg sasvim sigurno neće prihvatiti, jer klan
smatra da je premlad da vodi zemlju. Štaviše, princ koji je dao informacije
Guardianu rekao je da 80 posto klana želi smijeniti Salmana, među kojima i
trinaestorica koji su izravno sinovi kraljeva, te da će dvojica nasljednika što
ih je kralj imenovao morati napustiti zemlju. To znači da se u ovom vanredno
osjetljivom trenutku na Bliskom istoku otvara borba za prijestolje, za
naslijeđe. Tko će to biti, svi već sada zadržavaju dah, i pale svijeću da to
bude netko od odgovornijih prinčeva ove provjerene dinastije.
Kraljevina je stalno u vijestima, i to ne
po dobrom. Tačno na 11. septembar srušila se građevinska dizalica pokraj Velike
džamije u Meki i u toj nesreći poginulo je 107 hodočasnika. Nakon toga, 24. septembra,
zbog neshvatljivo loše organizacije Saudijaca, u jurišu na poslanikov mezar,
što je dio obreda, poginulo je više od 1500 ljudi. To je strašna nesreća, ali
nije se prvi put dogodila – svake godine u istoj prilici dogodi se neka takva
tragedija. Nevjerovatno, ali odlično opisuje u kojoj je situaciji država;
pritom, saudijski su mediji objavili kraljevu poruku nećaku i jednom od dva
svoja nasljednika, Muhamedu bin Najefu, u kojoj se zahvaljuje za odličnu
organizaciju! Dakle, birokratija ide svojim tokom, a život svojim.
Isto tako, Salman, ili možda njegovi
nasljednici, zaratili su u martu, a da nisu dobili dozvolu UN-a, s Jemenom, tj.
tamo su nastojali neutralizirati jednu od šijitskih pobuna i vratiti na vlast
režim koji je podržavao saudijsku dinastiju. U početku su vojno napredovali, pa
ih je javnost podržavala, ali kako se rat iz ravnice preselio u jemenske
planine, a broj žrtava se penje, pada i entuzijazam. Vođa kampanje je drugi
nasljednik, Salmanov najdraži sin, Muhamed. Salman ima još dva sina, jedan je
ratni pilot, koji je bio vođa eskadrile koja je bombardirala položaje ISIL-a, a
Sultan je nešto posebno, on je prvi arapski astronaut.
Vjerovatno je kralj Salman stvarno
dementan, jer su to potvrdili i neki američki izvori. Opet, Salman je uspio
opstati od 1960-ih u vrhu vlasti i razvijao se kao lukav i pragmatičan
političar, pa čak i, shvatimo to uvjetno, kao reformator.
Kao guverner, tj. gradonačelnik Rijada
proveo je pet desetljeća: za to vrijeme glavni je grad kraljevine s 200 hiljada
stanovnika narastao na sedam miliona. Isto tako, on je bio najveći autoritet u
klanu prinčeva, koji su većinom živjeli u Rijadu. Nije mu bilo lako. Saudijski
prinčevi koji nemaju većih šansi da se uspnu do vrha vlasti bogati su,
razmaženi, neodgovorni, bez imalo inhibicija. Jedan je nedavno odrezao svojoj
filipinskoj sluškinji ruku, valjda je nešto ukrala, pa se razbjesnio. Drugi je,
iako diplomat, a to se također nedavno otkrilo, nekoliko mjeseci u svojoj
rezidenciji držao dvije žene, koje je doveo kao poslugu, kao ropkinje,
izgladnjivao ih, vezao, mučio i seksualno napastvovao. Da je netko drugi, vjerovatno
bi dobio optužbu za pokušaj ubistva, njemu nije bilo ništa.
Neki dan opet jedan saudijski princ organizovao
je trodnevne sadističke orgije u svojoj vili, zbog čega su ga prijavile dvije
istučene i okrvavljene žene koje su, tako tvrde, jedva pobjegle.
Princ je mirno sjeo u svoj avion, i Amerika
mu može staviti soli na rep. To je jedan od prinčeva zemlje koja je najveći
izvoznik nafte na svijetu i s kojom Washington ima posebno važno odnose. Ovo
nipošto nije kraj ovog odvratnog popisa zadnjih mjeseci. Abdulah ih je
koliko-toliko doveo u red, za razliku od Fahda, kojemu je bilo samo do ruleta i
provoda i pod kojim je ova razularena generacija i stasala. I Salman ih je, kao
poglavar u Rijadu, držao na uzdi. To je klan svadljivaca, divlje pustinjske
nomadske krvi, među kojima su vladale strahovite podjele i podmetanja, a
osnivač dinastije ih je primirio pod vehabizmom. To je iznimno konzervativan
pravac islama, nastao upravo u Arabiji.
Kad se Salman popeo na tron, makar nevezano
s time, nešto je puklo. Zlo je slijedilo gore, raskalašenost u inostranstvu,
pad ugleda i ogorčenost zbog smrti hodčasnika u Meki, a uza sve se tome
pridružila i zabrinutost zbog dotoka novca.
Uopšte se ne može govoriti o tome da
Saudijska Arabija ostaje bez novca, i ako postoji jedna zemlja na svijetu
proizvođač nafte koja može izdržati nisku cijenu nafte, onda je to Saudijska
Arabija. Ali, svejedno, javlja se da kraljevina povlači svoje investicijske
fondove kako bi smanjila fiskalni deficit. Odmah su reagovali donekle smiješnim
mjerama smanjenja troškova, pa je tako sada javnim ustanovama otežano da kupuju
novi namještaj! To je situacija s kojom se nisu nikad dosad susreli, a naravno
da im nije problem namještaj, nego strahovito velik javni sektor. Odnosno, kad
se opet digne cijena nafte, to im opet neće biti problem.
Ipak. Rezerve u stranim bankama su 737
milijardi dolara, ali su se ove godine smanjile za deset posto. Vanjskog duga
kraljevina nema. Porezi su zanemarivi. Zabrinuo ih je pad burze u Rijadu, makar
ni to nije nešto dramatično.
Ono zbog čega planirana smjena vlasti u
Rijadu izaziva nervozu jest to što je klika koja namjerava preuzeti državu
ultrakonzervativna i želi, to su i najavili, još jaču povezanost s vehabijskim
vjerskim vođama.
Vehabizam, koji je omogućio opstanak
dinastije i mir među plemenima, učvrstio se u svom najrigidnijem obliku. To
znači da se zapale od bijesa i uvrede pri pomisli da žene voze auto ili da
hodaju nepokrivene. Dementan ili ne, Salman je za kliku bio premoderan, suviše
proamerički, “zaštitnik križara”, kao uostalom i Abdulah. Svi smo u Evropi
uvjereni kako je religijsko-politička stega u Saudijskoj Arabiji prejaka, i
mnogi misle da bi trebalo zbaciti dinastiju da bi zemlja prodisala. Ali, mnoge
analize govore baš to – ostavite ih da ne dođu gori. Nasljednici će biti
rigidniji nego dosad, ali bolji od najgore varijante. Najgore bi bilo da
saudijsku dinastiju na vlasti zamijeni ISIL. Ili pak da na čelo zemlje dođe
ona struja u saudijskoj eliti koja je sklonija ISIL-u nego Americi.
Za razliku od njih, sin i nećak što ih je
izabrao Salman skloniji su njegovu blagom reformističkom kursu. Zato će letjeti
iz zemlje. Svi će ti događaji imati i reperkusije u regiji Zaljeva, recimo u
ratu protiv ISIL-a. Što ako neko od nasljednika napravi dogovor s ISIL-om? Što
ako dvorski udar, o kojem možda Salman, ako je zaista obolio od Alzheimera, zna
manje od nas, ne prođe glatko?
Ako se još malo poveća slika i pogledaju
odnosi sa susjednim državama, ponovo se vide svađe. Saudijci su ljuti na Katar,
i povukli su ambasadora iz Dohe. Najviše im smeta moćna katarska Al-Jazeera
koja udara takt javnom mišljenju, ali Katar je smiren, bogat i jak. Emirati i
Bahrein saveznici su Rijada i zasad imaju iste interese. Ali, sve se sada
skupilo na jednom mjestu, i pad cijene nafte, koji čini nervoznim sve u regiji,
i Erdoganov golemi ego i ambicija koja Tursku čini teškim saveznikom u NATO-u,
a opet je Erdogan taj koga svako treba, i rat u Siriji gdje je ISIL narastao
više nego je bilo tko očekivao, i izbjeglice koje opterećuju Evropu, i Iran i
Hezbolah i Hamas koji vide priliku da nastave uništavati Izrael, i Assad koji
se održao i Barack Obama kojem, suprotno od javnog mišljenja, ne pada na pamet
da se angažuje u Zaljevu. U takvoj situaciji, ko će od prinčeva doći na vlast u
Rijadu, iznimno je važno.
(The Bosnia Times, Globus)
