KULTURA
Povodom stote godišnjice rođenja hafiza
Halida Hadžimulića, Nedžad Latić, autor knige “Zlatni bejt”, održao je ders
učenicima Karadžoz-begove medrese u Mostaru.
FOTO: (TBT)
Povodom stote godišnjice rođenja (16.
oktobar 1915.) h. h. Halid ef. Hadžimulića, Nedžad Latić, ator Hadžimulićevog
životopisa, održao je ders/tribinu posvećenu ovom istaknutom alimu i
mesnevihanu, predavaču “Mesnevije” od Dželaludina Rumije Mevlane.
Promotor knjige i uvodničar tribine bio je
dr. Ahmed Husić, profesor i stručni savjetnik za naučno-nastavni program.
Dr. Husić je istakao važnost predstavljanja
ovakvih autoriteta i duhovnih velikana mladima jer je, kako je istakao, “prirodno
da mladi traže svoje uzore i vodiče kroz život”.
“Obrazovanje i sticanje znanja nam je
obaveza, ali sticanje mudrosti baš i nije. Jedna od karatkteristika duhovnih
autoriteta je mudrost. Mudrost bude skrivena u prisma nekog čovjeka koji baš i
nije tako istaknut i eskponiran u jednoj generaciji. Tek se primijeti kod
nekoga ko na vrlo jednostavan i elegantan način iziđe iz neke komplicirane
životne situacije, kakav je često bio slučaj sa našim mudrim dedama i adžama,”
započeo je svoje izlaganje dr. Husić.
“Latićeva knjiga “Zlatni bejt” na poseban
način, rekao bih potpuno drugačiji način od svih meni poznatih studija i
životopisa, govori o tome. Mi ljude poput hafiza Hadžimulića popularno zovemo
duhovnjacima, odnosno ljudima ruhanijeta. Ali, kroz Hafizov život mi upoznajemo
mnoštvo drugih mudrih ljudi i situacija iz njegovog vremena. I u tome je
posebna vrijednost ove knjige,“ istakao je dr. Husić.
FOTO: (TBT)
Pošto je Latić autor publicističkih i
proznih knjiga u kojima se bavio životopisom istaknutih ličnosti poput Saliha
Behmena (“Večernja kravata”), Alije Izetbegovića “Boja povijesti”, Dželaudina
Rumije “Mevlana i Mevlevije”, pa i hafiza Hadžimulića (“Zlatni bejt”) on se
obratio učenicima i kao imam i kao pisac.
“Vjerujem da u vama postoji ambicija da
budete vrsni imami, i alimi, odnosno mualime i ništa manje od toga i vrsni
pisci. Stoga mi dozvolite da vam pokušam kroz knjigu “Zlatni bejt” pokazati
kako se to oboje postiže,” započeo je Latić svoje obraćanje učenicima u
prepunom holu Karadžoz-begove medrese.
“Zatim, čini mi posebo zadovoljstvo
govoriti u o Hafizu u Mostaru, gradu svjetlosti, kako ga je Hafiz doživljavao.
On je bio jako vezan za Mostar iz više razloga. Prvo, njegov brat rahmetli
hafiz Mustafa bio je mualim u jednoj mostarskoj gimnaziji pa ga je u to vrijeme
posjećivao. Zatim uvijek je isticao važnost mostarskih alima, a posebno je volio i poštovao Šejha Juju. Volio je
pjesme Alekse Šantića, poput Emine, jer one odišu Mostarom. Pjesmu
“Pretprazničko veče” posebno je rado i često recitirao pred nama na sijelima,”
istakao je Latić Hafizovu ljubav prema Mostaru.
FOTO: (TBT)
“Za Hafiza mnogi tvrde da je bio evlija. Ja
to doživljavam kao kompliment i percepciju običnih ljudi kakvim su ga
doživljavali oni koji su ga poznavali ili slušali njegove vazove. Ali, ako
biste me pitali kako se postiže takav stepen, onda bih vam odgovorio onim što
sam čuo od njega o njemu samom: “Velikim samoodricanjem i požrtvovanjem.” Hafiz
je puno i marljivo radio i nije volio besposlicu. Tako da nikako nije postigao
taj mekam prečicom i nekim “čiriba-čriribu” metodama. Stoga ja rađe govorim i
ističem da je Hafiz bio genije koji čitao i prevodio djela genija kakvi su
Dželaludin Rumi, Hafiz Širazi, Lav Nikolajević Tolstoj i drugi. Uz to, Hafiz je
bio poliglota i poznavao je sedam jezika,” istako je Latić njegove alimske
karakteristike.
“Zašto je važno da se upoznate sa ovakvim
osobama poput hafiza Hadžimulića? Zato što ste vi, odnosno vaš način
razmišljanja, napadunuti od strane vrlo agresvnih daija kao nekakvih reformista
naše islamske tradicije i duhovnih senzacionalista, mislim na neke vehabije i
neke derviše. Stoga mislim da je ličnost hafiza Hadžimulića i alima poput
njega, kantar i međaš uz koji možete stati u odbrani od takvih napasnika na
vaše mlade duše. Pa, stoga, sam sebi dao
emanet da baš pred vama, učenicima medrese govorim o njemu. Jer snaga Bosne
nije nije ni u kakvim strankama, već u bosanskoj duhovnosti. Istinska snaga te
Bosne treba da budete vi!“ objasnio je Latić razlog svog obraćanja učenicama i
učenicima Karadžoz-begove medrese.
Promotor i profesor bosnaksog jezika Neadin
Mrndžić čitao je izvotke iz “Zlatnog bejta”:
“Bolje vam je sjediti i samo gledati u
njegovo lice, dok on samo šuti, i više ćete naučiti, nego da preslušate
sedamdeset ili osamdeset dersova u drugim tekijama”, Hadži Halid efendija
Salihagić.
Biografije ove dvojice Halida, sasvim se
malo dotiču. Upoznali su se u osnovnoj školi koju su pohađali na Bentbaši.
Halid Salihagić se isticao po svojoj genijalnosti iz matematike. Završit ce
studije iz matematike i fizike u Beogradu, gdje će i potpasti pod utjecaj
lijevo orijentiranih intelektualaca. Ali, njegov život obilježio je Drugi
svjetski rat kada je deportovan u logor u Njemačku. Preživljavajući logorske
muke u vrijeme nacista, pokušao je bježati oslanjajući se na tevekul Allahu
dž.š, i uspio je. Tad je doživio šta je doživio. Ostatak zivota je posvetio
samo islamu. Na Oglavku je dao bejat Šejhu Džemalu Sikiriću.
Hadži Efendija Salihagić je zborio sa Šejhul-ekberom
Muhjidinom Ibn Arebijem i njegovim kitabima na arapskom jeziku. Osim njega,
malo ko je u taj vakat uopće želio zboriti sa Šejhul-ekberom i njegovim
kitabima u Sarajevu. “Popio sam ga naiskap”, oduševljeno je govorio
pročitanim djelima Ibn Arebija.
A, Hafiz, k’o hafiz, učio je Kur'an,
azimuššan, i zborio je sa tefsirima i kitabima hadisa, na arapskom jeziku;
Mesneviju je čitao na persijskom i turskom; Divan Hafiza Širazija čitao je na
persijskom jeziku.
A, njih dvojica, dva Halida, odričući se
svakog užitka, javnog ugleda, vlasti i slasti, ostali pod papučlucima i
pragovima džamija i tekija, čuvajući veliko blago mu’minskih duša. Oni, kao
ostala racionalistička ulema, nisu u dimu vidjeli dokaz postojanja vatre, već
su se željeli grijati uz samu vatru, dok tufan nije pošao. I tek danas kad
suznih očiju brišu prašinu koju su im prosuli njihovi uglednici, mu’mini žale i
raspituju se o tihim arifima.
Osim što su bili imenjaci, samci i
najobrazovaniji arifi u Sarajevu, njih suvremenici vide kao Allahove odabranike
njihova vakta i zemana. Rijetki su to primjećivali.
Jedan Šejh s Vratnika šetao je s mladim
dervišom ulicima Sarajeva po čijim su zidovima bili izlijepljeni plakati
dvojice pjevača s istim imenima. Bili su najpopularniji pjevači narodne muzike
u to vrijeme. “I jesu dva Halida najpopularnija. Samo što narod zna za
pjevače, a ne zna za arife!”, bio je komentar Šejha s Vratnika koji je
aludirao na Hadži-Efendiju Halida Salihagića, i Hadži-Hafiza Halida Hadžimulića.
Kažu očevici da, kad bi se njih dvojica
sreli, odmah bi sjeli. Na ulicu, ili u parku, svejedno, sjedi bi! Time su jedan
drugom htjeli odati počast i uvažavanje.
Mustafa je bio svjedok njihova susreta u
velikom parku, preko puta Sarajke.
“Poselamili su se i sjeli na ledinu
jedan naspram drugog. Ni riječi nisu progovarali. Ustali su i razišli se. Bilo
mi je čudno njohovo ponašanje, ali nisam mogao pitati Hafiza o tome” sjeća
se Mustafa tog susreta.
Još nisam cuo od Hafiza da spominje Hadži
Efendiju. Ali, neki njegovi učenici su razgovarali sa Hadži Efendijom o Hafizu.
“Bolje vam je sjediti i samo gledati u njegovo lice, dok on samo šuti, i
više ćete naučiti, nego da preslušate sedamdeset ili osamdeset dersova u drugim
tekijama”, savjetovao ih je Hadži Efendija.
Hadži Efendija je preselio za vrijeme rata
i mezar mu je u Stocu. Na nišanu nema tariha. Njegovi mu muridi sade ruže na
mezaru, jer je volio A Irmu, a vole je i uce svi derviši:
Ej, Allahu od Sebe me ne rastavi,
Od ljepote Svoje mene ne rastavi,
Aman, ne rastavi!
Tvoje ljubav din i iman ne rastavi,
Ilahi, din i iman ne rastavi,
Aman, ne rastavi!
Voda ribi zivot znači, življenje,
Ilahi, ribu od vode ne rastavi,
Aman, ne rastavi!
Šejh je ruža a ja listić na ruži
Ilahi, listić od ruže ne rastavi,
Aman, ne rastavi!
Ja sam slavuj basče lista ružinog,
Ilahi, slavuja od ruže ne rastavi,
Aman, ne rastavi!
*** Zlatni Bejt
Ej, hoda, ovaj dunjaluk kakav li je,
Kad svojom zemljom smije,
Pokrit Tvoje evlije!!!”
FOTO: Knjiga Zlatni bejt (TBT)
(The Bosnia Times)