“Pinchas, koliko imaš godina”, pitao je Steven Spielberg ekran na zidu na kojem je prikazan stariji čovjek u prirodnoj veličini koji je odgovorio u sekundi.
“Rođen sam 1932, pa možeš sam izračunati”, odgovorio je Pinchas, sa poljskim akcentom.
“Rekao mi je da izračunam!”, prasnuo je Spielberg u smijeh. “Kako si preživio kada je toliko drugih stradalo?”
“Kako sam preživio?”, čulo se sa ekrana. “Preživio sam, vjerujem, zato što me je Bog čuvao.”
Čavrljanje se nastavilo narednih pet minuta i, premda je vještačka inteligencija na ekranu nosila duh Spielbergovih ranijih filmova, cilj nije bio zabava, već obrazovanje.
Na ekranu osetljivom na zvuk nalazila se interaktivna biografija Pinchasa Gutera, poljskog Jevreja koji je preživio Holokaust i čija je priča dio ture koju Spielberg vodi kroz preuređene prostorije Fondacije U. S. C. Shoha, organizacije koju je režiser osnovao 1994. godine kako bi se prikupljala svjedočenja onih koji su preživeli Holokaust.
Spielberg (72) ističe da je misija ove fondacije da se bori protiv mržnje koja je, kako je objasnio, postala opće mjesto na globalnoj ravni.
“Prisustvo mržnje uzima se zdravo za gotovo”, kaže Spielberg. “Ne činimo ništa da mržnju zaustavimo.”
Unaprijed snimljena video-konverzacija je dio serijala u kojem se koristi “playback” tehnologija koja omogućava posjetiocima da razgovaraju sa 16 preživjelih iz genocida. Iza Pinchasa, kao i ostalih preživjelih, kriju se algoritmi zasnovani na specifičnim obrascima riječi i više od 2.000 pitanja koja variraju od onih o Bogu do ličnih detalja.
Fondacija je dosad arhivirala priče žrtava antisemitizma i zastupala ih, a odskora prikuplja i ono što Spielberg naziva “živim svjedočenjem” žrtava modernog genocida.
“Holokaust ne može biti izoliran”, kaže reditelj. “Odlučili smo da snimatelje pošaljemo u Ruandu kako bi prikupili svjedočenja. Oni su odatle otišli u Kambodžu, Armeniju – radimo i kritične studije u Centralnoafričkoj Republici, u Gvatemali, Nankinški masakr. Trenutno prikupljamo svjedočenja pripadnika naroda Rohinja u Mjanmaru i žrtava aktuelnog antisemitskog nasilja u Evropi. Širimo svoj dijapazon kako bismo obuhvatili što više oblika mržnje.”
Prostor od hiljadu kvadratnih metara – koji je za javnost otvoren od novembra – impresivniji je i od početaka ove organizacije nakon što je 1993. godine ponovo objavljena “Šindlerova lista”. Spielberg je poslao armiju snimatelja širom svijeta da snime priče preživjelih iz Holokausta. U vizuelnoj historijskoj arhivi fondacije čuva se 51.000 snimaka, odnosno oko 115.000 sati. Još uvijek ne postoje transkripti snimaka, ali fondacija je uložila deset miliona dolara u besplatnu online platformu za istraživače, škole i javnost koja će početi funkcionirati krajem ove godine.
Fondacija danas zapošljava 82 čovjeka, a godišnji budžet iznosi oko 15 miliona dolara. Prikupljeni su milioni u donacijama. U novim prostorijama nalaze se video-svjedočenja iz 65 zemalja na 43 jezika, uz skulpturu britanskog umjetnika Nicolasa Anthonyja na kojoj su ispisane rečenice iz snimljenih svjedočenja.
U skladu sa naslijeđem osnivača, fondacija je producirala nekoliko filmova, uključujući i skorašnji dokumentarac “Djevojčica i slika” o osamdesetosmogodišnjoj Siji Šukin, koja je prisustvovala ubijanju njene porodice u Nankinškom masakru 1937. godine. Film je režirala Vanessa Roth, čija je majka devedesetih godina radila kao intervjuer za fondaciju.
“Posljednje zbogom”, prikaz virtuelne realnosti u muzejima Holokausta na Floridi, New Yorku, Ilinoisu i Kaliforniji, vodi publiku u koncentracioni logor Majdanek u Poljskoj koju su okupirali Nijemci, a u ulozi vodiča je Pinchas Guter. Za prikaz gasnih komora i baraka upotrebljeno je na hiljade fotografija i 3D snimaka.
Uspon antisemitizma predstavlja dodatni podsticaj za ovu fondaciju.
“Ne samo da su ljudi voljni da zaborave Holokaust nego ga i poriču”, kaže Aron Breitbart, stariji istraživač u Centru Simon Vizental, organizaciji za ljudska prava koja sarađuje sa Spielbergovom fondacijom još od devedesetih godina. “Fondacija Shoah načinila je veliki doprinos borbi za očuvanje sjećanja.”
Obnavljanje fondacije poklopilo se sa ponovnim objavljivanjem “Šindlerove liste”.
U recenziji filma 1993. godine za NYT, Jannet Maislin napisala je: “Briljantno dorastao izazovu ovakvog materijala i uzbudljive kreativne inteligencije, Spielberg se pobrinuo da ni on, a ni iko drugi o Holokaustu ponovo ne razmišlja na isti način.”
Iako je “Šindlerova lista” digitalno remasterizovana u 4K rezoluciji, Spielberg kaže da “nije takao ni kadar”. Originalna verzija filma dostupna je na Netflixu.
I nakon četvrt vijeka, “Šindlerova lista” je kompleksni prikaz nacističkih horora.
“Bili smo zapanjeni činjenicom da je neko uopće pokušao snimiti film o tome”, rekla je Rene Firestone (94) čija se priča nalazi među onima koje je prikupila fondacija.
Steven Smith, direktor organizacije, kaže: “Svi misle da se Fondacija Shoah bavi pukim arhiviranjem prošlosti, ali ovdje je riječ o razumijevanju empatije i korištenju svjedočenja kako bi se razgovaralo o tome.”
(TBT, NYT)