Digitalizacija ipak ne ukida onoliko radnih mjesta koliko se misli: mnogi poslovi nestaju, ali se zato otvaraju novi. Sve to sa sobom donosi i veću imigraciju u Njemačku – iz Evropske unije, ali i iz trećih zemalja. To je zaključak najnovije studije Fondacije Bertlesman pod nazivom „Imigracija i digitalizacija“, prenosi DW.
Takav scenario bazira se na 18 pretpostavki s fokusom na digitalizaciju svih privrednih grana, odnosno na tzv. „Industriju 4.0“. Autori studije prognoziraju da će se u budućnosti čak oko 80 posto dodate vrijednosti u prerađivačkoj industriji, kao i u sektoru usluga, ostvarivati na digitalnoj osnovi.
Posebno masovna bi trebalo da bude digitalizacija mašina u prerađivačkoj industriji –mašina kojima će ljudi u budućnosti samo uslovno upravljati. Pritom će kompanije biti primorane da obezbijede IT-servis za te mašine i to po veoma visokim cijenama. Autori predviđaju da će to biti investicije od oko 300 milijardi eura godišnje, uz povećanje od pola procenta na godišnjem nivou.
Istovremeno, kompanije će morati znatno više ulagati u dodatno obrazovanje i obuku. Do 2025. godine, u proizvodnju bi trebalo da bude uloženo oko 6,6 milijardi eura, a u sektor usluga čak 18,8 milijardi.
Autori studije ocjenjuju da njemačko tržište nije dovoljno pripremljeno za takav razvoj. „Najveće usko grlo trenutno je nedostatak visoko kvalificiranog kadra. Već sada je potražnja za visoko obrazovanima daleko veća od ponude.“ To će se tako nastaviti i narednih godina, očekuju autori studije.
Pa čak i ako digitalizacija bude napredovala sporije od predviđenog, situacija na tržištu rada, kada je riječ o kvalifikovanim radnicima, ostat će nepovoljna.
U cjelini, potražnja za radnom snagom u Njemačkoj će se u periodu 2017-2035. smanjiti za gotovo 1,13 miliona. I to je umjereni pad, ocjenjuju autori studije i istovremeno naglašavaju da će se povećati potražnja za stručnjacima i specijalistima.
Nasuprot tome, izgledi za niskokvalificirane radnike već danas su veoma nepovoljni. Tako je u četvrtom kvartalu 2017. godine za 421-og nezaposlenog sa niskom stručnom spremom bilo ponuđeno samo oko 100 slobodnih radnih mjesta.
Autori studije procjenjuju da će se, u slučaju da ne bude bilo imigracije, ponuda adekvatno kvalificiranih radnika masovno smanjiti – i u srednjoročnom i u dugoročnom periodu – i to za otprilike jednu trećinu, odnosno za skoro 16 miliona ljudi do 2060. godine. Pa čak bi i „realno povećanje učešća strane radne snage samo donekle moglo da uspori taj trend – za 1,8 miliona osoba 2060. godine.“
Izazov se, ocjenjuju autori, može prevazići samo imigracijom i to samo ukoliko godišnje u Njemačku bude dolazilo oko 260.000 ljudi.
Međutim, kvalifikacije onih koji trenutno dolaze ne zadovoljavaju buduće potrebe njemačke privrede. U posljednjih osam godina, migracije radne snage iz trećih zemalja su više nego udvostručene, ali je pritom, od ljudi koji su u 2017. došli u Njemačku iz zemalja koje nisu članice EU, više od trećine njih bilo bez stručne kvalifikacije.
Međutim, povećanje potražnje za visoko kvalificiranim ljudima trenutno se gotovo uopće ne odražava u strukturi imigranata koji dolaze u Njemačku. Isto važi i za one koji dolaze kao potražioci azila: „Oko 65 posto ljudi iz zemalja iz kojih najviše dolaze potražioci azila, radi na pomoćnim poslovima.“
Imigracija bi međutim morala da zadovolji kvalitativne zahtjeve tržišta rada, jer, ocjenjuju autori studije, samo imigracija ljudi sa odgovarajućim kvalifikacijama omogućava njihovu brzu integraciju na tržište rada i sprečava nedostatak kvalificirane radne snage.
S druge strane, imigracija nekvalificiranih osoba predstavlja probleme za obje strane. Njen rezultat su „imigranti koji ne mogu da pronađu (adekvatan) posao, i kompanije koje ne mogu da (nastave) da popunjavaju slobodna radna mjesta“. Zato, da bi se spriječilo da imigranti jednostavno samo završe na birou kao nezaposleni, autori studije Fondacije Bertlesman preporučuju da se kurs za migrantsku politiku pravilno odredi.
(TBT)
