Prošlog petka je devedesetšestogodišnja Livia Loeffler tačno u 16 sati i 24 minuta upalila dvije sveće, u trenutku kada su se pojavile prve zvijezda na nebu. To je uradila kao i svakog Šabata, najvažnijeg praznika u životu religioznih Jevreja. Livia je jedna od rijetkih koje je Crvena armija oslobodila iz koncentracijskog logora Aušvic-Birkenau, 27. januara 1945. godine. Šezdeset godina kasnije, Ujedinjene nacije proglasile su ovaj dan Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta.
Na jedinstven način, ovaj važan dan obilježila je i producentica Nancy Spielberg, prikazujući film “Ko će pisati našu historiju” u 50 zemalja i u preko 250 gradova.
Sa sestrom čuvenog režisera Stivena Spielberga, Nancy, razgovarali smo tokom njenog boravka u Parizu. U saradnji sa UNESCO-om, održana je globalna manifestacija prikazivanja dokumentarne sage o grupi intelektualaca, novinara, umjetnika i vođa jevrejske zajednice, okupljenih pod tajnim imenom “Oneg Šabat”. Zatvoreni u Varšavskom getu, prkosili su neprijatelju istinom i riskirali sve kako bi njihova svjedočanstva o životu u getu ostala sačuvana, čak i ukoliko oni ne uspiju preživjeti.
Njen ideja je od početka bila da napravi film o malo poznatoj priči. Koja je poruka filma?
“Događaj iz Varšavskog geta je jedna od najvažnijih priča vezanih za Holokaust. On svjedoči o otporu bez oružja, i to je ujedno poruka koju smo željeli prenijeti. Postoji veliki broj priča o Holokaustu, koje nam govore o tome kako su ljudi umirali, ali manji je broj onih koje pokazuju kako su živjeli i šta su sve činili da prežive. Koliko je bila bitna ne samo hrana, da napune stomake, već i svoje srce i dušu muzikom, umjetnošću i svim onim što ih je činilo da se osećaju kao ljudi. A ne da ih nacisti svedu na to da su “niža bića” i kreature, kakvim ih je predstavila njihova propaganda”, rekla je.
U novembru 1940. godine, nekoliko dana nakon što su nacisti zatvorili 450.000 Jevreja u Varšavskom getu, tajna grupa “Oneg Šabat”, vođena historičarem Emanuelom Ringelblumom, odlučila je da se bori protiv nacističke laži i propagande. Bilježili su potresne događaje iz svog života i sačinili arhiv od 25.000 stranica u kome su se našli eseji, pjesme, prikazi očevidaca o nacističkim zločinima, čak i vicevi. Prvi put, njihova je priča ispričana u vidu dokumentarnog filma.
“O Varšavskom getu sam generalno malo znala, i kao i mnogi drugi, bila sam iznenađena da su ovako vrijedna dokumenta nepoznata. Svijetu je poznata priča o Ani Frank, kao i njen dnevnik. Mi smo otkrili hiljade stranica pojedinaca koji zaslužuju isto toliko pažnje kao i Ana Frank. Roberta Grosman, koja je napisala, režirala i producent je filma, kupila je prava za film na osnovu knjige Samuela Kasova i počela da radi na njemu prije osam godina. Kada sam upoznala Robertu i pitala je da režira moj film “Above and Beyond”, ostavila je projekt ovog filma sa strane, da bi radila na mom. Ipak, o filmu je tokom našeg rada uvijek bilo riječi, priča me je veoma zainteresirala, tako da sam od početka dio nje”, ispričala je Nancy Spielberg.
(TBT, Nedeljnik)