Učitelj bijele brade i njegov student raščupane kose stoje jedan naspram drugog u ograđenom dvorištu između drveća kakaoa i grmova kafe.
Obojica su neprekidno u pokretu, njišući se napred i nazad u džingi – jednom od osnovnih pokreta brazilske borilačke vještine kapuere. U jednom trenutku način na koji se kreću, kako skaču i obigravaju jedan oko drugog, podsjeti na ples.
Ali onda jedan od njih dvojice uradi nešto što onaj drugi nije očekivao i onda postaje jasno da je ovo igra strategije, a ne osmišljenog plesa. Džinga majstora Kobre Manse pretvara se u pijanca koji se tetura, zatim u marionetu čiji je lutkar olabavio konce. Onda izvodi stoj na rukama. Noge mu se izvijaju poput munje i zaustavljaju se tik do protivnikovog lica.
Ljudi koji ih okružuju hipnotizirani su pjesmom o susretu sa zmijom. Ona je intonirana u ritmu afrobrazilskih bubnjeva i zvonkom zvuku jednožičanog instrumenta od tikve koji se naziva berimbau.
Učesnici su uglavnom Brazilci, ali su tu i Urugvajci, Rusi, Etiopljani i Portorikanci. Oni su došli na imanje majstora Kobre Manse (ili Pripitomljene Zmije) nadomak Valense, malog priobalnog grada u brazilskoj državi Baiji, na trodnevno okupljanje pod nazivom Permangolinja, gdje se pored kapuere praktikuje i permakultura.
Majstor Kobra Mansa (58) kupio je ovo imanje, koje sada nosi ime Kilombo Tenonde, prije 15 godina i preuredio ga iz pašnjaka u permakulturu koja podrazumijeva regenerativna i samoodrživa prirodna staništa i poljoprivredne sisteme.
Za njega je to način da one koji prakticiraju kapueru, a koji su mahom sa urbanih područja – on sam je odrastao na siromašnoj periferiji Rio de Žaneira – vrati u ruralne krajeve odakle je kapuera i potekla.
Permakultura i kapuera su komplementarne. “U permakulturi imate interakciju sa zemljom i brinete o njoj. Kultura kapuere sastoji se iz interakcije i brige za druga ljudska bića”, kaže majstor Kobra Mansa. “Permakultura ne posjeduje spiritualnu stranu – kapuera to nadoknađuje.”
Kapuera se razvila iz borilačkih igara koje su u Brazil donijeli afrički robovi. Oni su kapueru izražavali kroz ples, ona je predstavljala oblik otpora i samoodbrane. Čak i nakon što je Brazil ukinuo ropstvo 1888. godine, kapuera se smatrala sumnjivom aktivnošću i oni koji su je prakticirali često su bili uznemiravani ili hapšeni.
Nastanak učenja Capoeira Regional tridesetih godina, koje je podrazumijevalo i imitiranje nekih aspekata istočnjačkih borilačkih vještina, doprinio je tome da kapuera izađe iz sjene. Capoeira Angola više se usredsređivala na kulturne i spiritualne aspekte.
“Ne želim da samo udarim nekoga”, kaže majstor Kobra Mansa. “Riječ je o balansu između ljepote i efikasnosti.”
Poput svega drugog u Baiji – muzike, kulinarstva, religiozne prakse poznate kao kandomble – kapuera je vezana za Afriku. Majstor Kobra Mansa svom imanju nadijenuo je naziv Kilombo Tenonde po zajednicama koje su osnovali robovi, nazvani kilombos.
Rikardo Rene Diaz Ortiz (23) kapueru naziva “sredstvom za samodekolonizaciju” koje nikada nije uspio pronaći u svom rodnom Portoriku.
“Za mene je kapuera postala način da se povežem sa naslijeđem koje nam je oduzeto”, kaže on.
(TBT, NYT)
