Japan je dugo bio izuzetak kada je riječ o lovu na kitove, industriji koja je u mnogim zemljama zamrla, a koju Japanci smatraju dijelom svoje kulture.
Japan je inače napustio Međunarodnu komisiju za lov na kitove, što je bila politički motivisana odluka Tokija koju bi valjalo ponovo razmotriti.
Argument Japana je da je komisija osnovana 1946. godine kako bi se regulisao komercijalni lov na kitove, a ne zabranio. Nakon što je svjetska populacija kitova naglo opala sedamdesetih godina prošlog vijeka, komisija je uvela privremenu zabranu lova koja još uvijek nije ukinuta.
Japan je neprekidno prkosio zabrani koristeći “rupu u zakonu” koja je omogućavala “naučno istraživanje” i nastavljao sa pokoljem hiljada kitova daleko od svojih obala i prodavanjem njihovog mesa na domaćem tržištu.
Ta šarada završila se povlačenjem Japana iz komisije.
Iz organizacije za zaštitu životne sredine “Sea Shepherd” kažu da je Japan sada sebe proglasio “piratskom zemljom u lovu na kitove”.
Baš kao što su tvrdnje Japana da sprovodi naučna istraživanja bile mit, isto važi i za predstavu o lovu na kitove kao centralnom dijelu japanskog identiteta. Lov na kitove zbog hrane i ulja ima historiju u Japanu, a u godinama koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata meso kitova imalo je važnu ulogu u ishrani pokorene i osiromašene nacije.
I nisu sve vrste kitova ugrožene, iako je populacija određenih vrsta na zabrinjavajućem nivou. Lov na kitove, pored toga, nije najveća prijetnja za kitove – sudar sa brodovima, petljanje u ribarske mreže, zagađenje i druge aktivnosti čovjeka su daleko opasnije po njih.
Japanci sve manje koriste meso kitova u ishrani. Istraživanje sprovedeno 2012. godine pokazalo je da oko 90 posto Japanaca nije kupilo meso kita u toku prethodne godine, a samo četvrtina je podržala lov. Od 2013. godine u industriji lova na kitove radi manje od hiljadu ljudi.
Odluka japanske vlade da se povuče iz komisije nije ništa više do planirani potez nacionalistički nastrojenih političara da odaju utisak branitelja tradicionalnog načina života, baš kao što Donald Trump brani eksploataciju uglja.
Komisija za lov nije nametanje zapadne kulture, kako je neki japanski nacionalisti predstavljaju, već izraz univerzalne obaveze da se upravlja sve siromašnijim resursima i zaštiti planeta.
Trumpovo povlačenje iz Pariskog klimatskog sporazuma i prezrivi stav prema većini drugih međunarodnih ugovora, savezništava i trgovinskih sporazuma nanijeli su nemjerljivu štetu poslijeratnom međunarodnom poretku.
To nije model koji bi Japan trebalo da imitira.
(TBT, NYT)
