Prije sedam godina, Mark Zuckerberg na Facebookovoj godišnjoj konferenciji najavio je velike promjene u dizajnu te društvene mreže.
Sve dotad, aplikacije povezane sa Facebookom pitale su korisnike da li žele da njihove najnovije aktivnosti budu objavljene na feedu na Facebooku. Te pop-up poruke – od aplikacija poput Spotify ili Netflixa – bile su iritantne, rekao je Zuckerberg, te je kompanija kreirala novu kategoriju aplikacija koje se automatski prikazuju na feedu korisnika a da im nije potrebna dozvola za to.
“Odsad pa nadalje, ovo je nesmetano iskustvo”, istakao je.
Od svih ključnih riječi u tehnološkom svijetu, nijedna se ne pozicionira uz toliko filozofske ubijeđenosti kao “nesmetanost”. Tokom posljednje decenije, eliminiranje “smetnji” – što je naziv za svaku osobinu proizvoda koja ga čini težim za korištenje – postalo je opsesija tehnološke industrije. Airbnb, Uber i stotine drugih startupova zaradili su milijarde upravo tako što su umanjili neophodan napor da se iznajmi soba, pozove taksi ili ispuni bilo kakav drugi zadatak.
Historija tehnologije prepuna je takvih primjera – unapređivanja kroz uproštavanje. Ali da li neki od najvećih izazova zaista mogu biti riješeni tako što ćemo pojednostaviti stvari?
“Nedostatak smetnji na internetu je sjajan, ali naša posvećenost uklanjaju smetnji možda je najslabija karika interneta u pogledu sigurnosti”, napisao je u eseju za tehnološki sajt Motherboard Justin Coslen, menadžer u kompaniji Jigsaw koja se bavi digitalnom sigurnošću.
Razgovarao sam sa desetinama dizajnera, menadžera i direktora o nesmetanom dizajnu.
Mnogi od njih rekli su mi da iako je uproštavanje proizvoda kako bi se lakše koristili obično dobra stvar, ima slučajeva u kojima su takozvane smetnje zapravo korisne u sprečavanju opasnosti i usmheravanju korisnika ka zdravijem ponašanju.
Bobby Goodlate, bivši dizajner iz Facebooka, kaže mi da kultura optimizacije u tehnološkoj industriji “pretpostavlja da je uklanjanje smetnji moralno samo po sebi”.
“Navodi nas da se pitamo: ‘Možemo li?’, nikada ‘Treba li?’.”
“Stvorili smo čitav svijet ‘najmanje što možete uraditi’ aplikacija i to ljudima uništava mentalno zdravlje”, kaže Jenna Bilota, menadžerica u Googleu.
Pozivanje na koncept nesmetanosti nerijetko je način da se postignu viši, manje moralni ciljevi. “Nesmetano dijeljenje” za Facebook je bilo pokriće za pravi cilj kompanije da navede korisnike da dijele što više sadržaja i tako povećavaju količinu podataka neophodnu za usmjereno oglašavanje.
Kada tehnološke kompanije, sa druge strane, načine svoje proizvode kompliciranijim za korištenje, to je uglavnom zato da bi se zaštitile od hakera, spamera i drugih malicioznih aktera.
Postoje naznake da neke tehnološke kompanije počinju cijeniti dobre strane takozvanih smetnji. WhatsApp je ograničio prosleđivanje poruka u Indiji protekle godine nakon izvještaja da su viralni threadovi koji sadrže dezinformacije doveli do nemira. YouTube je pooštrio pravila u vezi sa tim na koji način kanali mogu ubirati prihode kako bi se zaštitio od spamera i ekstremista koji zloupotrebljavaju platformu.
Šta bi se dogodilo kada bi Facebook otežao širenje viralnih dezinformacija usporavajući algoritme koji bi tako odgađali širenje kontroverznih objava dok se ne obavi provjera?
Ovakav pristup mogao bi djelovati kao previše ograničavajući, ali je alternativa – tehnološka infrastruktura optimizirana da od nas zahtijeva najmanje moguće, sa premalo prekidača koji bi ograničili utjecaj zloupotebe i zavisnosti – zastrašujuća. “Smetnja” je, naposljetku, druga riječ za “trud”, i to je ono što nas čini sposobnima za kritičko mišljenje i samopromatranje.
Ne želim romantizirati spore i često frustrirajuće procese iz prošlosti. Nema ničeg suštinski dobrog u kompleksnosti i tehnološka industrija bi svakako mogla donijeti mnogo dobrog u reduciranju smetnji u zdravstvenim, obrazovnim i finansijskim sistemima. Ali postoje jednako filozofski kao i praktični razlozi da se zapitamo treba li da određene tehnologije budu manje optimizirane za pun ugođaj. Ne bismo imali povjerenja u ljekara koji prednost daje brzini nad sigurnošću. Zašto da onda vjerujemo aplikaciji koja to čini?
(TBT, NYT)