FELJTON (I)
„I ja sam član islamskog svijeta, a uz to
sam i pripadnik Osmanlijskog carstva, zato smatram svojom svetom dužnošću, da
prema svojim slabim silama upotrijebim svaku priliku u obranu onih mojih
ideala, a uz to da pokažem svakomu, koliko nam neprijatelji čine krivicu, kada
nas javno onako kleveću i poniziju“. Ja svoju rekoh i ovo napisah.
FOTO: Ataturk, Čerčil (Arhiv)
Napisao: Omer Fevzi, thebosniatimes.ba
Od davna su naši neki osmanlijski
političari znali, kakovu zamku plete Engleska Turskoj imperiji i njezinom
narodu ili bolje rečeno cijelome Islamu na zemaljskoj kugli. Istina je,da je
onakih bilo malo;ali nije se ni čuditi, kad se pomisli na toliko prijateljstvo, koliko je ona tobože nama i
našoj državi pokazivala. Istom nastupom mlado-turskog pokreta počela je
Engleska i njezine diplomate po malo farbom na polje izlaziti. Svatko je to
prostim okom mogao vidjeti,a naročito, kada je Turska proglasila ustav
god.1909., onda se je istom pokazalo, da je ,,vuk u bravijoj koži“; ali opet
nije istupila javno,nu mogao je to svatko opaziti.
Istom o balkansom ratu izašao je Sir Eduard Grey i pokazao pravu boju i
neprijateljstvo prema Muslimanima i našoj osmanlijskoj caraveni,kao što to
danas čine i govore : Bonar Law, Lloyd George i drugi. Ove riječi i govore te
nekadašnje naše ,,prijateljice“ treba svaki Osmanlija i naši prijatelji dobro
da upamte i da zapišu, neka i naše potomstvo znade, kakvi su nam prijatelji
Englezi, da ustanemo na obranu nas Muslimana i naše Turske carevine.
Ja priznajem, da nijesam dorastao, da ovako
šta javno pišem i javno ističem, jer imade Turska od tebe mnogo sposobnijih i
učenijih“, ali ja onomu, tko bi to rekao, odgovaram :
„I ja sam član islamskog svijeta, a uz to sam i pripadnik Osmanlijskog carstva,
zato smatram svojom svetom dužnošću, da prema svojim slabim silama upotrijebim
svaku priliku u obranu onih mojih ideala, a uz to da pokažem svakomu, koliko
nam neprijatelji čine krivicu, kada nas javno onako kleveću i poniziju“. Ja
svoju rekoh i ovo napisah.
Na jedan elemenat ili državu tako napadati i podvaljivati im neistinu, to mogu
samo neznalice i džahili, ali izobraženim i učenim ljudima, kao što su g.
George i drugovi, treba se čuditi, jer je nemoguće, da ovakvi ljudi i učenjaci
nijesu čitali onih pisaca, koji su objektivno sud svoj rekli o Islamu, njegovoj
filozofiji, kulturi i pravdi. Po govoru gosp. Georga i dr. rekao bih, da se u
engleskim višim školama ne uči povijest, koju je nekakov engleski misionar
napisao ili možda one knjige, koje su pisali bizantijski kaluđeri poslije pada
Carigrada, a koje su pune pogrda. Ili može biti da Englezi uče ,,Povest
srpskoga naroda od Dušana silnog pa do propasti srpskog carstva na Kosovu“ ,
koju su pisali Srbi saveznici ,,prosvećene“ Engleske , a koja odiše mržnjom na
Tursku carevini i Islamski narod. Još bi trebao gosp. George da pročita
,,Junaštvo Kraljevića Marka“ ili onu drugu ,,Srpsku narodnu pesmu“ ,,Marko Kraljević pije uz ramazan vino“ , pa
bi mu se još više nadule grudi mržnjom na Tursku i njezine vjerne saveznike,a
povećalo bi mu se i
„junaštvo“ , da ih prvo uništi. „Jednom mahnu dvanaest Turaka pade“ .
Ako je sve ovo čitao Leoyd George , trebalo
bi , da pročita i one rasprave , koje su o Islamu prisali Dr. Gualiam , Hašim
Wild i dr. , a to su pravi Englezi , pa ne samo da u zvijezde kuju Islam i
njegovu kulturu , nego su i primili
Islam . Treba upitati Georgea i drugove :
Zar može biti nepristupačna kulturi jedna država , jedan narod , kao što je
Muslimanski ? Zna li engleski ministar i njegovi drugovi , da je njegov narod
bio u povoju kulture , kad je u islamskom svijetu kultura cvala ? Tko god pozna
Islamsku vjeru , znat će , da Islam kao vjera nama zapovijeda , da Islam kao
vjera nama zapovijeda , da budemo kulturni : ,,El ilmu farizetun ala kjuli
muslimin ve mislimetin“ , što znači : ,,nauka je dužnost svakoga muslimana i
muslimanke“ . Može biti , da George i drugovi mu misle , da u pravdu i kulturu
spada gnječenje manjega i slabijega , kao što to ,,kulturna“ Engleska čini
Burima , Tibetancima , Ircima i drugim . E onda su Muslimani takoj kulturi
nepristupačni i turska imperija treba da se daleko kloni od take engleske
kulture , jer Muslimanima i Turskoj imperiji uzvišeni Islam zabranjuje , da
ikomu zulum čine. Uzvišeni Islam kur'ani azimu šanu na više mjesta strogo
zabranjaje nasilje i otimačinu . ( Da li kalvinizam to zabranjuje , znadu
George i drugovi ) . Svakom je kulturnom čovjeku poznat novi kurs Turske .
Poznato je , da su se Mlado-turci ( Itihadi ve terekji džemiet ) trudili i
trude se , da Turska imperija dođe na najviši stepen prosvjećene države . Ovo
će priznati svak , samo neće Lloyd George et comp. Englezi su odmah pri početku
proglašenja turskog ustava i kada su turski narod i vlada počeli da liječe
ljute rane , koje im je silni apsolutizam zadao , bili Turcima protivni . Sada
se eto zna zašto : da mogu Tursku prikazivati , kako je i prikazuju , premda
Turska nije nikada bila , niti je danas , a niti će biti , kako to predstavlja
George i dr . Ja ću ovdje da se pozabavim i tim , koliko mi moje skromne sile
dopuštaju , kakva je kultura i vjerna bila prvo postanka Islama , a kakav je
Islam , njegova kultura i vjera .
Vjera prije postanka Islama
Kako je poznato , u prvo su doba bili Arabi neznabožci odnosno više božci :
vjerovali su u više bogova , a glavni su im bili : Lat i Uza . A tko je bio Lat
? Kada bi Arabi išli na Mekju , Lat Arab pekao bi na putu jelo , vrstu halve ,
te bi od njega gladni putnici to jelo kupovali . On bi sjedio na jednom kamenu
, gdje je to jelo pripravljao . Iza njegove smrti pošla je jedna karavana po
običaju na Meku i ne našašavši Lata , njihov im je vođa rekao : ,, Lat je bio Bog ( h.s.h. ) i otišao je pod
ovaj kamen“ . Od toga su doba u njegova vjerovali kao u Boga i žrtve mu
prinosili . Isto su tako vjerovali i u Uzu kao božicu . A šta je bila ta Uza ?
Ništa drugo nego 4 hurme ( datule ) blizu haremi šerifa i vjerovali su , da se
u tim hurmama nalazi haša božica Uza , te su i njozi prinosili žrtve . Ima još
mnogo besposlica , koje su Arabi držali za Boga i žrtve im prinosili , a te su
žrtve bile užasne i strašne n. pr. Kada bi im žensko dijete navršilo 14. godinu
, onda bi to dijete nagizdali i odveli , te ju živu zakopali u zemlju i još
tisuće i tisuće grozota i besposlica . Prije islama je , osobito na Istoku ,
vladalo pravo divljaštvo ; ali je to divljaštvo ukinuo Islam , dokazivši
ljudima , da je samo jedan Bog , a njegov poslanik Muhamed ( a . s . v . s . )
Ovdje se nameče jedno pitanje gosp . Georgeu i drugovima : Kada je Engleska
počela osvajati Indiju , neka po duši kaže , kakvih je grozota i besmislica
tamo našla ? Da ne spominjem drugoga , tu je živjelo vjerovanje u majmune , u
vatru itd. , a nije li grozan običaj , koji je postojao ili sada postoji , da
kada čovjek umre , mora se s njime i žena živa i zdrava ukopati .
A je li šta ovakova našla među tamošnjim Muslimanima ? Islamska vjera ovakove
nečovječnosti strogo zabranjuje . Islam naređuje Muslimanima, da vjeruju u jednog
i pravednog Boga , u pravdu , koju je on ( Bog ) postavio . Musliman vjeruje ,
da su prave vjere i da su hak pejgamberi : Musa , Isa i svi drugi , koj su prvo
njih i iza njih do našega hatemei embija ( poslednjeg pejgambera ) bili i da su
pravi božji poslanici , a njihove vjere da su hak ( pravedne ) .
II. Islam i kultura
Jesu li Muslilami i Turska prijestupačni
kulturi ? Ovo je pitanje suvišno za onoga , koji pozna islamsku povijest .
Sjetimo se samo Maura i njihove kulture i napretka . Još nam i danas svjedoče
ostaci Al-hambre , lavljeg dvora i dr. , kakva je kultura vladala među
islamskim svijetom nazad 4 vijeka . Sjetimo se arabske industrije i
trgovine , sjetimo se arabskih škola i
prosvjete kao : Džamiul ezhar u Egiptu i dr. , sjetimo se arabskih pjesnika kao
n. pr. : Imrul-kais , Lebid , Zuheir i dr. , perzijskih : Hafiz, Sadija i dr.,
te turskih : Zija- paše , Arifi Hikjmetbega i dr. Stara je stvar , da je Istok
,,mati pjesme i pjesnika“. Tko je Evropi dao , tko je Evropu upoznao sa
matematikom , fizikom , kemijom , zvjezdoznanstvom i drugim ? Istok i opet
Istok , i sve poslije postanka uzvišenog Islama.
Upozorujemo Bonar Lawa , Georgea i dr. na
arapske filozofe , pravnike , filologe i dr. kao : Zemahšerija , Farabija ,
Muhjudini Arebija , Kisaija , Ibni Sina , Ibni Ružda i dr. , te na njihova
slavna djela . Zar nisu u cijelom svijetu poznati pravnici : Imami Azam ,
Safija , Hambelija i dr. ?
Svi su ovi slavni učenjaci potekli i proslavili se poslije uzvišenog Islama ,
za koji eto engleski diplomate vele , da su njegovi sljedbenici i Turska
carevina nepristupačni evropskoj kulturi.
Svih su arapskih vrlina i napredaka nasljednjici Muslimani , a nasljednici
slavnih arabskih halifa jesu potomci slavnog Osmana I. , pradjeda današnjih naših
osmanlijskih halifa i careva . Neka se malo zadube vikači engleski u prošlost i
sadašnjost i osmanlijskih halifa i careva , pa će se osvjedočiti , da su i
Muslimani i Turska mnogo pristupačniji evropejskoj kulturi Engleske i njezinih
saveznika . Pravda i pravica poznate su u svakoj islamskoj državi , u koliko
nijesu Engleska , Francuska i slične države na to uplivasale kao Tunis , Fas ,
Perziju i dr . A evo i dokaza.
Kako je to poznato, a i kako sam to već prije rekao , Istok je prije Islama bio
zaražen neznaboštvom , praznovjerjem i opačanima . Dragi Bog , da spasi
ljudstvo i prosvjetli mu pamet , poslao je svoga najmilijeg roba i pravog
poslanika Muhameda pejgambera ( a . s . v . s . ) . Njegovoj pravdi kao Božjeg
poslanika i kao ljudskog suca trebaju George Law i dr . engleski vikači da se
klanjaju . A evo im razloga . Poznata je amnestija i pomilovanje Božjeg
poslanika poslije fetha ( zauzeća ) Meke , a za primjer neka mi posluži ovaj
fakat . Izmeđi svih mušrikja ( neznanbožaca ) osim Ebu-Džehela najviše ga je
napadala Hinda , žena Ebu – Lehebova . Ta je krvopija , kada je hazreti Hamza
pri osvojenju Uhuda pao , izvadila njegova pluća i zubima ih , poput zvijeri ,
trgala .
Kada je Meka feth bila,ona je došla pred
Pejgambera , pokajala se , primila Islam , a on joj je sve oprostio , dapače
osim njoj , oprostio je svima neprijateljima , koji su mu o glavi radili , a
poslije se pokajali i primili pravu vjeru , Islam . Ovaj bi primjer bio
dovoljan razlog , da se Bonar Law i George te njihovi saveznici u njega
ugledaju , pa da olakšaju život vojnim zarobljenicima i interniranim civilnim
osobama , koje su branile pravdu i domovinu . Sjetimo se hulefa i rašidina t.
j. Ebu-Bekjiri Sidika , H. Omera , H. Osmana i H . Alije , koji su nakon smrti
našeg Pejgambera ( s . s. v. s. ) postali islamske halife i svjetski gospodari
. Njihova pravda kao vladara i halifa kao i njihov napredak poznat je u
povijesti . Da naša ova rasprava ne odulji , navest ćemo ovdje za primjer samo
H. Omera ( radi Alahu anhu ) . Kada je H. Omer osvojio Jerusalim , dao je
popraviti sve hramove , koje je našao razorene i koje je rat razorio. ( Vidi o
tome prijevod s grčkog od pokojnog arhimandrita Nikolinovića u ,,Bos. Vili“ negdje od god 1895. Ili 1896. )
Neka nam još i ova dva slučaja iz života H. Omerova kao halife posluže kao
dokaz pravde muslimana i njihovih halifa careva :
1. H. Omer je jedne večeri obilazio preobučen gradom , da vidi život svojih
vjernih podanika . U predgrađu Medine čuje u jednoj siromašnoj kućici plać
djece. On zakuca na vratima i zatraži , da ga unutra puste , da vidi , šta je
uzrok , te djeca toliko plaču . Majka dječinja otvori vrata i on uniđe sa
svojim pratiocem unutra . Sada vidi H . Omere , da je žena nešto postavila u
kotlu na vatru ; djeca se oko kotla iskupila i na glas plaču . ,,Gladna su“ ,
odgovori žena .
„Pa šta u kotlu kuhaš?” upita halifa .
„Ulila sam u kotao vode , a u vodu metnula kuma , neka djece misle , da im
čorbu varim , neće li u toj nadi pospati“ . Sada žena nastavi , ne znajući da je pred njom halifa ,, Ej Omere,
ja ću na onom svijetu pred Bogom s tobom raspravu imati“ .
,,Šta ti je , ženska glavo , Omer kriv ? “
upita je halifa .
,,Kako nije kriv“ , odgovori žena : ,, on je halifa Muslimana , on treba da
bdije nad svim narodom i da mu u bijedi pomaže“ .
H. Omer namigne svomu pratiocu i oni ostave kuću siromašne žene , te se upute u
državnu zalihu brašna i drugih namirnica i natrpaju u vreću brašna što je
najpotrebnije. H . Omer zapovjedi pratioicu , da mu ovaj uprti vreću na leđa.
,,Ja emiru muminin ( ej gospodaru
pravovjerni ) zašto da ti taj teret nosiš ? Ja ću ponijeti “ reče pratilac.
,,Zar ćeš ti i pred raba ( stvoritelja )
moj grijeh nositi ? “ odvrati hazreti Omer . Pratilac mu oprti na leđa vreću ,
koju on odnese siromašnoj ženi , da nahrani gladnu djecu.
Ovaj H . Omerov pratilac poslije pričao ,
da je H. Omer sam ženi pomagao , da što prije čorbu svari i djecu nahrani .
2. Pred bajram su svi odličniji mladići
skrojili sebi odijelo , a Hazreti Omerov sin nije . Dođe k ocu i reče : ,,Oče ,
tvojih su ministara i dostojanstvenika sinovi za bajram skrojili sebi nova
odijela ,a ja ću zar kao sin halife u starom odijelu bajram provesti? “
„Ne imam para“ , odgovori mu otac .
„Ti kao halifa uzmi od države unaprijed jedan mjesec plaću , pa mi skroji
odijelo“ , odgovori mladić.
„Ne će blagajnik dati unaprijed plaće“ ,
odvrati halifa .
„Hoće , kada mu ti napišeš pismo“ , odvrati
mladić . Hazreti omer napisa pismo i dade sinu . Mladić pun veselja uze pismo i
ode k državnomu blagajniku , te mu pokaza pismo i namiru .
„Treba tvoj otac da mi pošalje drugi senet
( namiru ) , da će naime živjeti i ovaj mjesec , za koji će unaprijed dobiti
plaću , pa ću ti onda isplatiti“ , reče blagajnik i tako odbije mladića .
Osim oko prave nastojali su islamske halife , da njihovi narodi budu što više
kulturniji i prosvjećeni . Sjetimo se izreke H . Alijine :
„Utlubu ilme velev kjane bi Sin“ , ,,traži nauk , pa makar u Kini“ . Valja da
nam je poznato , da u ono doba u Kini nije bilo ni jednoga Muslimana,pa je
ovijem mislio H. Alija reći , da
Muslimanu nije nikakova nauka zabranjena , ako je u bitnosti plemenita i
korisna . Još ću ovdje napomenuti , što veli jedan arabski filozof :
„Nemojte vaše djece učiti nauci ( ovdje
misli svjetsku nauku ) , koju ste vi učili , jer svakim danom nauka napreduje“
. Kako su pravedni bili arapski halife , neka nam posvjedoči vojna zapovijed
prvoga halife Ebu Bekjir-Si-dika , koja glasi :
„Nemojte učiniti izdajstva niti prijevare . Ne stavljajte neprijatelja na muke
, a niti mu kakova nasilja činite . Ne ubijajte žena i djece . Ne otimajte
tuđeg imetka : ovaca , goveda , deva i dr . Prolazeći pokraj neprijataljeskih
bogomolja , ne dirajte u bogomolje i one , koje u njima nađete , da se po svome
zakonu mole Bogu , jer oni u to vjeruju , pa neka im bude“ . Ovo je dovoljno ,
da prosvjedoči protivno onomu , što o nama Muslimanima i Turskoj carevini misle
i govore naši neprijatelji . Ove vrline hulifa i rašidina naslijedili su i
carevi i halife Emevija , Abasija , Silčokija pa i Ali Osmana .
Dosta bi bilo , da samo istaknemo vladare , koji su i u svjetskoj povijesti poznati , a ti su vladari iz plemena Emevija , Abasija
i Silčokija : Hasani Kjebir endeluski , Memun , Haruniel – Rešid , sultan
Sulejman i Alaudin Silčoki , slavni pobjeditelj križara i mnogi drugi . Ali
vrijedno je , da koju reknemo i pojedinim vladarima te slavne dinastije .
Poznato nam je , da su najveći osvajači bili Murat I . , sultan Selim Jauz ,
Fatih sultan Mehmed II. Sulejman Veliki… Ovi slavni vladari , koju su god
provinciju ili državu osvojili , ostavili su slobodno ispovijedanje vjere i
običaja , čemu najbolje svjedoče razne vjere i običaji turskih podanika ,
njihove bogomolje , sveštenstvo , škole , te vjerske općine. Ako su se koji
narodi kao npr . Srbi i Jermeni i pobunili protiv Osmanlijskog carstva ,
vjerujte , da tome nije kriv , kako to neki vele , „turski zulum“ , nego to
treba pripisivati stranom uplitanju i propagandi.
To
nam najbolje dokazuju Albanezi i Jermeni . Zar je tursku zulum natjerao
nesretnog Esada Toptani , Isa Boljetinca i dr. , da se odmetnu od svoga halife
i gospodara , pa da služe dušmanima ljudstva i pravde Crnoj Gori , Italiji i
drugim dušmanima Turske imperije ? Ta oni nijesu trpili nikakova zuluma njima
je ugađala i vlada , nego je na njih uplivisala dušmanska propaganda turskih
neprijatelja . Da je Turska imperija kadra svojom državom i narodima upravljati
da je pristupačna evropejskoj kulturi , najbolje nam dokazuju naredbe i zakoni
, koji u Turskoj vladaju i koje bi se trebali ugledati neprijatelji turske
imperije . Uzimamo za primjer „Medželu“ , kojoj se pravnički svijet divi . Osim
toga pročitajmo najstariji zakon „Multeku“ , pa razne carske naredbe ( hati
šerife ) i slično . Svi ovi zakoni , sve ove naredbe odišu pravničkom duhu i
ravnopravnošću svih vjera otamanske imperije . Ovo sve dokazuje protivno objedi
gosp. Georgea i bratije. Engleske diplomate trebali bi najprvo da sebe vide ,
pa onda da u drugima što govori . Engleska, ,,mati“ ustava“ , nekad vide svoje
zakone , neka vidi svoju kulturu , koju širi u kolonijama u Africi , Indiji ,
među bijednim Ircima i Egipćanima .
Engleska obećaje Ircima ustav decenije i
premda Irci u parlamentu neprestano traže , da se taj ustav ipak već jednom
oživotvori , bijednih, Iraca vapaj ostade „glas vapijućega u pustinji“ :
Engleska će Irskoj dati obećani ustav onda , kada i posljedni Irac izdahne pod
pritiskom nasilnih engleskih lordova .
Svakomu je Egleska uši napunila hvaleći svoje diplomate ; ali ja pitam engleske
diplomate , je li Engleska imala takovih diplomata , kao što ih je imala Turska
: Čuprili Ibrahimpašu , Sokoli Mehmedpašu i dr . , pa slavne vojskovođe :
Torguta , Pialepašu i slične ? A ne može či se i dan danas usporediti sa
njeznim najboljim vojskovođama Enver paša , slavni osvojitelj Kut-el-Amare ,
Halil paša , pa još mnogi drugi generali turske imperije ?
Mi ne možemo prispodobii našeg vrlog Talat pašu njezinom Bonar Law , našeg Asim
Bega Sir Georgeu i druge ; naši diplomati rade i u svome radu nikoga ne
napadaju , dok ti Engleski vikači svojom vikom i halabukom nastoje , da svoje
pogreške i nesposobnosti drugom prišiu i nepravdu , koju su ljudstvu nanijeli ,
na drugog svale!
Bonar Law , George i dr . napadajući Tursku , sami se odaju , kakovi su . Dosta
je o njima reći , da su pokretači današnjega strašnoga rata i silnoga pokolja .
Ovo je dosta , da Engleskoj potamni svu kulturu i pravdu . Bože moj, kada bi
Turska , ne daj Bože , bila na strani Engleske , kako li bi onda o Turskoj i
Muslimanima govorili ! Sigurno bi se Lloyd George lijepo izražavao . Kada su
danas u očima engleskih diplomata oni afrički divljaci , koji se u engleskoj
vojsci nalaze , po računu Engleza i kulturi pristupačni , bila bi i Turska i
Muslimani . Moguće , da bi se Englezi ljepše o nama izražavali i onda , da je
Turska ruskoj mornarici otvorila vrata Bosporu i predala joj Carigrad te sama
izvršila današnju želju Rusije .
Turska je valjda zato u očima Engleske i
saveznika joj nepristupačna kulturi , što je g. 1909 . skinula pusti
apsolutizam i izbavila narod osmanlijski od zuluma silnika ; Turska je valjda
nepristupačna kulturi zato , što je novi
kurs dokrajčio i iskorijenio uplitanje Engleske u unutrašnjosti
otomanske imperije , pa što ne mogu njezini misionari i drugi špijuni u svaku
državnu tajnu zaviriti , kako su to činili za vremena pustoga apsulotizma .
Poznata je , da su se onoga časa , kada bi
god Turska htjela , da što dobro učini narod i državu , zapušili dimnjaci
evropejskih ratnih brodova u Bosporu i blokirali Carigrad . Na um mi pada , da
se je Engleska prva usprotivila , kada je iza ustava Turska htjela da provisi
za 1% džumruk . Ja sam uvjeren , da bi engleski diplomate u zvijezde kovali
tursku imperiju i islamski narod , da je Turska , Bože sačuvaj , na strani
Engleske i u savezu sa katilima ( ubojicama ) srbijanskim . Kako danas hvali
Engleska svoje saveznike , isto bi tako i Tursku ; ali čovječanstvo , uzvišeni
Islam i pravda nalažu Turskoj , da se vazda drži na strani pravde . Suvišno je
ovdje isticati razliku ljudstva i pravde između Turske i njezinih saveznika i
onda opet Engleske i njezinih saveznika , je je to svakomu poznato , a najviše
dragomu Bogu ; ali opet ne mogu prešutjeti , da ovom prilikom ne iznesem te
razlike , pa ću početi najprvo sa pokroviteljicom Entente i začetnicom evropejskog
rata Engleskom.
Ja ne znam , da li Lloyd George , Bonar Law
i dr . računuju u kulturu , pravdu i humanitarnost gnječiti slabijega ,
slabijemu oduzeti slobodu , kao što je Engleska učinila Misircima , Sudanlijama
, Burima , Tibetancima , Indijcima i drugim manjim narodima . Posjesti jedan
narod i jednu državu , pa nastojati privesti kulturi i radu , to je drugo ; ali
posjesti jedan narod i jednu državu , pa nastojati uređenike istrijebiti gladom
i vješalima , kao što to praktikuje Engleska sa zaposjednutim narodima , to
onda nije kultura , to nije pravda
, to nije čovječanstvo . Svatko se
grozom sjeća engleskog pokolja u Sudanu i grozne smrti šeha Mehdije . Mnogi se
sjeća Kičenerove inkvizicije , izvršeno na nesretnim i nevinim Sudanlijama .
Jest mnogi se toga sjeća , a mi Muslimani najviše , jer je taj zulum izvršen pa
našoj braći Muslimanima , pa vapimo i Boga molimo , da našu braću osveti na
gordome silinku . Engleske grozote i nasilja nijesu činili bašibožuci , nego
regulirana vojska prosvjećene i kulturne Engleske . Zar spada u englesku
kulturu i to , što je Engleska raskopala dvije nevine i radine republike :
Transval i Oranje , što je protjerala sa njihovih ognjišta predsjednike im :
starca Kriegera i Steina , te njihove pristaše . Povijest je s prezirom
zapisala nasilja nad Tibetancima , kaznivši im dostojanstvenike groznom smrću i
mračnom tamnicom. Engleskoj gospodi treba da udari rumen u lice od stida, kao
što udara svakom kulturnom i pravednom čovjeku , kada se sjeti nepoštene
propagande i pobune Araba u Hidžazu protiv njihova halife i gospodara ,pa
imenovanja uzurpatara Husein paše u Misiru i drugih nasilja i nepravdi i
misirskim Arabima .
Kada je pred nekoliko godina vladala u
Indiji silna glad „humanitarna“ Engleska ne samo da im nije pružila pomoći ,
nego je to zabranjivala i drugima , koji su htjeli tim bjednicima pružiti pomoć
, pa čak ,,zli“ jezici govore , da je namaknula i bakcila raznih kužnih i
priljepčivih bolesti,a to samo zato da što prije i na ovako grozan način
iskorijeni indijske urođenike . Zbog toga su i novine današnjih engleskih
saveznika tu istu svoju današnju saveznicu i pokroviteljicu krvoprolića
Englesku napadale i nazivale njen postupak barbarskim i nečovječnim . Staro je
svojstvo Engleza , da mrze svakoga , tko nije pravi Englez ; to nam eto
svjedoče ona fakta , koja smo gore naveli , a najbolji su nam dokaz Irci .
Ovoj kulturi pristupačni i radini narod ne ima gotovo nikakova prava u svojoj
vlastitoj domovini ; u mjesto da se
griju na suncu slobode , obijesni ih britanski lordovi tlače i ugnjetavaju kao
jadne robove . Britanija ne trpi Iraca , te su za njih drugi zakoni ( da kako
absolutističkog karaktera ) , a drugi za Britane . A ako se koji Irac osmjeli i
zatraži pravo , koje Ircima pripada , onda slijeđe progoni i kazne . Svi su
naobraženi narodi danas protivnici ropstva i fizične kazne , dok ropstvo i
batinjanje još i dan danas postoji u Engleskoj , t. j. U kolonijama i među
bijednim afričkim urođenicima . Dokazano je , da su obijesni engleski trgovci i
lordovi prodavali crnce , žene i djecu u Ameriku za obradu polja , a poznato je
također šibanje crnaca , kada što pogriješe : a prama Englezu je lako
pogriješiti . Ima ih , koji tvrde , da ondje ni lomača ne manjka . Englesku su
izvikali i nazivali : ,,materom ustava“ ; tako su je na cijelom svojetu zvali
osim onih , koji su je dobro poznavali kao : Afrikanci , Indijci i dr . ; oni
je nijesu tako nazivali , jer su je dobro poznavali , a sada se je u ovom ratu
u pravoj boji pokazala , jer je ustavna država i napredni narod mrzi apsolutizam i neustavnost , a kod
Engleske je baš obratno : ona je
pokazala , da joj na srcu leži tlačenje
naroda i apsolutizam , što nam najbolje dokazuje mržnja prema novom kursu u
Turskoj i njezin savez sa poluapsolutističkom ruskom državom .
Mi ćemo još , kako smo to prije rekli ,
progovoriti koju i o saveznicima ,,kulturne“ i ,,ustavne“ Engleske , da se vidi
, kakovo je društvo .
Rusija , ili kako su je prije zvali Englezi
porugljivo nazivali : ,,sjeverni medvjed“ , saveznica ,,kulturne“ Engleske ,
imade do duše na papiru i ustav i sabor , ,,dumu“ , ali kao što ustav , tako i
,,duma“ sluša volju carevu i Svetoga sinoda, te apsolutiskičkih ruskih
gubernatora . Od ovakvog ustava i od ovakvoga sabora ne može ni jedan Rus ništa
dobra očekivati . Moguće , da se u toj dumi katkada čuje i riječ za narod , ali više puta se ta riječ rasprsne u
zraku ; a ako se baš po milosti svetoga
sinoda i cara što dobra zaključi za ruski narod , to se dobro podjeli među
ruske pravoslavne , ali za Muslimane , Jevreje i druge vjeroispovjesti ništa ne
ostane .
Ovaj ustav i duma nije još ukinila
političkih progona u Sibir , još postoji pusta „knuta“ ( kanđija ) među
kažnjenicima : „duma“ još nije ukinula progon Jevreja i nasilja na Muslimanima
. Poznato je , da Rusi mrze sve , što nije pravoslavno i rusko , čemu nam
najbolje svjedoče Poljska i Poljaci . I za proglasa ustava i postanka dume ,
sve je , što se tiče Muslimana i Jevreja pri starom . Da se sjeti gosp . Geroge
i drugovi , kako su muslimani pod Rusijom živjeli , a da im se stanje još
poboljšalo , evo mu fakta .
Rusija nije poštedila nikakve svetinje muslimanske . Vjera je muslimanu kao i
svakom drugom poštenom čovjeku najsvetija stvar , a eno Ruska je vlada
zabranila Muslimanima svaki doticaj sa halifatom u Carigradu i mešihatom , a
osim toga im je iz Kur'ana brisala mnogo sureta ( poglavlja ) . Mala pogreška
ili neposluh muslimana kazni se knutom i progonom u Sibiriju . Musliman nije
smio pravoslavnom Rusu reći , ne smiješ mi u kuću jer se moja žena krije . Ako
se je koji musliman usudio to reći , bio je optužen radi tajnih sastanaka i bio
mu je otvoren put u Sibirsko ropstvo . Kada bi musliman svršio nauku i tražio
državnu službu , morao je primati ime pravoslavno , a prezime bi mu ostavili
islamsko . Na taj su način postali :
Begovići od Beg , Jusupović od Jusuf , Ahmedov od Ahmed itd . U ovome
svemu kao i u životu ruskih muslimana pisao ne umrli Ismail Bej Kaspirinski u
svom glasilu „Terđumanu“ koji je izlazio u Bakće Saraju , a pisali su o tom i
drugi . Dobro se sjećamo kako je u doba prvoga zasjedanja dume , kada su ruski
muslimani mislili , da im je sinuo tračak
slobode i pravde , kako je tada pisao terđuman , da je mnogo stotina
muslimanskih familija iza toliko godina opet primili islamsko ime , a bacilo
pravoslavno , koje im je bilo silom nametnuto . Nije od nužde isticati nepravde
rusa i ruske vlade , one silne progone Jevreja i Poljaka , jer je to sve
cijelom svijetu poznato , a to sigurno znaju i George i drugovi : Kada bi smo
htjeli nabrojati sve zulume i sva nasilja Ruskim muslimanima učinjena morali bi
smo napisati ne knjižicu , nego nekoliko svezaka .
Druga je draga saveznica Engleske Francuska
Mi niti hoćemo niti možemo poricati
napredak francuske kulture , ali tim ćemo se više odvraćati od one moralne
pokvarenosti , tim ćemo im više upisivati u grijeh njihovu prisrasnost prema
drugim narodima , kojima ona vlada , a koji nisu francuzi . Upravo nas začuđuje
, da jedan napredni narod može biti ovako nepravedan i sebičan. „Ja nisam znao da ima mjesta , gdje francuska
vlada , a da ne ima ustava da se po
drugim zakonima sudi nego u Francuskoj , dok nisam došao u Alžir“ . Ovako je uskliknuo pokojni Sadi Carinot ,
bivši predsjednik Francuske repulike kada je došao u Alžir i vidio , kako
nepravedno i nečovječno Alžirska vlada postupa sa tamošnjim urođenicima .
Poznato nam je da u Alžiru žive pretežno muslimani . Osim toga nam je poznato ,
kada je jedne godine Francuska vlada iz Francuske protjerala Jezuite i druge
katolicke sveštenike , kako im je zabranila boravak u Francuskoj , a tek im je
bilo slobodno da se nastane u Alžiru . Ovo isnosimo samo za primjer Francuske
pristrasnosti , jer ako Jezuiti ne valjaju za Francuski narod i ako nisu
potrebni francuzima, pogotovo nisu potrebni Alžirskim muslimanima . Ovo je kako
rekoh opet jedan dokaz Francuske pristrasnosti i mržnje na sve , što nije prema
njihovom iskvarenom ukusu i moralu .
Ja
ne znam, da li se jos sjeća g. George et Comp. ružnih spletaka i petljanija,
koje je njegova saveznica plela u Fesu i Tunisu, ne znam, sjecali se toga, kako
je Francuska tim muslimanima protiv svakog prava nametnula svoje tutorstvo, pa
i danas protiv njihove volje i protiv svakog prava trpa u svoje vojne redove i
silom nagoni, da se kolju i krvave sa svojom bracom i protiv svoga halife i
suvereno dizu oruzje. Ovo George nece da znade, a i kako će, kad Engleska ovako postupa sa
egipatskim i drugim muslimanima.
Srbija pomoćnica Engleske
Ja ne znam , da li je potrebno o ovoj bivšoj državici išta
pisati, jer je steta na ovoj skupoci i kap tinte radi nje potrositi; nju je
najbolje opisala njezina povjest kao ubojicu vlastiti zakonitih vladara, i
najbolje karakterise krvavi presto na kojem je sjedio kralj Petar , a ko i je
postrapan krvlju kralja Alaksandra i kraljice Drage. I ako Srbija i njezin
narod tek ovakove kvalitete opet će mo se malo i njima zabaviti, tek za bolju ilustraciju, da se vidi sa kakvom su
drzavom i narodom u savezu Lloyd George et com; neka vidi taj tužitelj i
dušmanin turske imperije i islamskog narodam, koja je razlika izmedju nas
muslimana i turske imperije sa jedne strane ,a sa druge strane njegovih
saveznika, krvnih neprijatelja ljudstva i kulture pa neka promjeni mišljenje o
nama i našoj turskoj carevini.
Otkako se Srbija ocjepila od Turske ili
kako to oni zovu: „oslobodila“ , povjesnog besprekidanja biljezi njezin
nečovječni postupak sa muslimanima: otela im je prije svega sve sto su
imali, pa onda im je isto dozvolila da
se mogu iseliti. Ušančeli Halilaga naimio je nekolko lađi i nakrcao ih
islamskim familijama naravno golih i bosi. NU Srbija da ih sviju uništi
postavila je topove na „demir kapiju“ ( gvozdena vrata) čekajući, kada će
brodovi sa jadnicima tuda proći. Halilaga je se tome jadu dosjetio, a znao je i
to, da Srbi misle, da nije moguće po noći proći „demir kapiju“, pa je tuda po noći kradom prosao i tako
spasio nekolko bjednih muslimanskih familija. (o tome vidi opis u „tarihi dževdet“,
dževdet pašina povjest). Osim ovoga svima su nam u živoj pameti a valjda i sir
Georgeu i drugovima, pusti zulumi i nasilja, koje je za balkanskog rata
počinila srpska vojska na djeci, ženama, i starcima Arnaucima. Sve te grozote i
zulume nabrojati i napisati nije moguće, a osim toga poznati su i cjelome
svjetu; pozna ih dakle i si. George i drugovi. Nu fala Bogu stigla ih je Božija
kazna, te je zato izgubila i svoje prestolje i kraljevstvo, samo je to razlika
sto je današnja vlada koja vlada u Srbiji, brine za narod očinskom brigom te
srpski narod ne trpi zuluma i nasilja kakvo li su oni drugima činili.
(Napomena: Analizu odnosa Turske i nekih
evropskih zemlja objavljujemo bez ikakovg tekstulanog korigiranja i redakcijske
obrade stoga što želimo čitaocu predočiti autentičnu atmosferu koja je vladala
prije jednog stoljaća u odnosima Evrope i islamkog svijeta. Tekst preuzet iz
knjige: “Šta misli Engleska o Turskoj ili: je li Turska pristupačna evropskoj kulturi?”, Sarajevo 1917., Islamska dionička štamparija (tiskara),
Autor: Omer-Fevzi,
otomanski podanik)
(The Bosnia Times)