No, novosti po tom pitanju itekako ima.Aleksandar Vulinpojasnio je kako će poboljšati standard srpske vojske, a u tome prste ima i Rusija.
“Sa kompanijom ‘Airbus’ trenutno je u toku nabavka pet helikoptera H-145M, certifikacija VZ ‘Moma Stanojlović’ kao regionalnog centra za održavanje helikoptera ‘gazela’, a zaključeni su ugovori o nabavci četiri borbena helikoptera Mi-35M, tri transportna helikoptera Mi-17V5, obnovljen je resurs osam aviona ORAO, za još četiri obnavljanje resursa je u toku, a u toku je i modernizacija aviona ORAO i G-4”, rekao je Vulin na pres konferenciji na kojoj je predstavio rezultate radaMinistarstva obrane u 2018. godini.
Dodao je da je u okviru vojnotehničke pomoći saRusijompotpisan ugovor za donaciju 30 moderniziranih tenkova T-72B12 i 30 moderniziranih borbenih izviđačkih oklopnih vozila BRDM-2M koji stižu sljedeće godine.
Također, u VS uvezeno je 29 novih sredstava NVO iz domaćeg razvoja (automobil terenski FAP 2832, modernizirani RS PVO KUB-M – radar P-40, osnova borbenog oklopnog vozila M-16, Komplet zaštitne balističke opreme M-17…), a u završnoj fazi ispitivanja nalazi se 16 sredstava NVO.
To je to. Čekanju je konačno došao kraj, nakon gotovo 20 godina pričanja o sustavu S-300 i tome koliko bi on značio vojsci Srbije, slavodobitno je počeo jedan prošlogodišnji članak srpskog tabloidaAlo.
Kako to oni doznaju, srpski predsjednikAleksandar Vučić i ruski kolega Vladimir Putintrebali su krajem 2017. u Moskvi sklopiti dogovor o isporuci spomenutog raketnog sustava Srbiji u prvoj polovici 2018. godine.
“Jedina nepoznanica u ovom trenutku jest hoće li spomenuti sustav doći iz Bjelorusije ili će doći izravno iz Moskve koja je u svoj sustav protuzračne obrane uvrstila moderniji S-400, a ostaje nepoznato i koju varijantu sustava S-300 će Srbija dobiti”, napisao je Alo prošle godine i sada možemo vidjeti da je bilo puno više nepoznanica.
Raketni sustav nije ni prišao Srbiji, a ogromna svota od milijardu eura potrebna za zaštitu srpskog neba spomenutim sustavima nepremostiva je prepreka. Inače, raketni sustav S-300 je obrambeni sustav raketa zemlja-zrak koji može pogađati balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, krstareće projektile kao i taktičke i strateške vojne letjelice. Iako je ovo naoružanje pomalo već zastarjelo, njegova cijena nije mala za srpske prilike. Iran je platio čak 160 milijuna dolara za S-300PMU-1 koji uključuje samo jednu bateriju – šest lansera, 48 raketa, zapovjedna, radarska i pomoćna vozila.
Po mišljenju vojnog komentatoraMiroslava LazanskogSrbiji su potrebna dva odjeljenja s ukupno 12 lansera.
“To znači da bi nas kupovina S-300 koštala čak milijardu i pol dolara, a to nije realna priča. Također, treba imati na umu da je to pomalo zastarjeli raketni sustav”, rekao je Lazanski. Pitanje spremnosti Srbije da plati ovakvo naoružanje postavio je prošle godine i vicepremijer Rogozin koji je rekao da su u srpskom fokusu znatno jeftiniji i skromniji sustavi.
“Srbiju puno više zanima stvaranje mreže protuzračne obrane za potrebe borbe iz blizine i za tu svrhu mi imamo ‘torove’ i ‘bukove’, naoružanje za borbu iz blizine i na srednju udaljenost. Što se tiče S-300 i S-400, oni su za borbu na veliku udaljenost. Tako da će ovisiti od proračuna koliko je srpska vlada spremna potrošiti”, kazao je davnih danaRogozin.
Urednik stranice Tango SixPetar Vojinovićprošle godine je kazao da nije siguran da će uopće doći do kupovine sustava. “Priča o želji za nabavkom sustava PZO traje dulje vrijeme i predloženi ruski paket koji uključuje S-300, stariju verziju raketnog sustava, ipak je nešto izvan realnih potreba. Srpska vojska bila bi sretna i s drugim sustavima, prije svega nekim od ‘bukova’. S-300 je velik zalogaj, može biti političko-strateški problem”, kazao je Vojinović.
(TBT, Express.hr)
No, novosti po tom pitanju itekako ima.Aleksandar Vulinpojasnio je kako će poboljšati standard srpske vojske, a u tome prste ima i Rusija.
“Sa kompanijom ‘Airbus’ trenutno je u toku nabavka pet helikoptera H-145M, certifikacija VZ ‘Moma Stanojlović’ kao regionalnog centra za održavanje helikoptera ‘gazela’, a zaključeni su ugovori o nabavci četiri borbena helikoptera Mi-35M, tri transportna helikoptera Mi-17V5, obnovljen je resurs osam aviona ORAO, za još četiri obnavljanje resursa je u toku, a u toku je i modernizacija aviona ORAO i G-4”, rekao je Vulin na pres konferenciji na kojoj je predstavio rezultate radaMinistarstva obrane u 2018. godini.
Dodao je da je u okviru vojnotehničke pomoći saRusijompotpisan ugovor za donaciju 30 moderniziranih tenkova T-72B12 i 30 moderniziranih borbenih izviđačkih oklopnih vozila BRDM-2M koji stižu sljedeće godine.
Također, u VS uvezeno je 29 novih sredstava NVO iz domaćeg razvoja (automobil terenski FAP 2832, modernizirani RS PVO KUB-M – radar P-40, osnova borbenog oklopnog vozila M-16, Komplet zaštitne balističke opreme M-17…), a u završnoj fazi ispitivanja nalazi se 16 sredstava NVO.
To je to. Čekanju je konačno došao kraj, nakon gotovo 20 godina pričanja o sustavu S-300 i tome koliko bi on značio vojsci Srbije, slavodobitno je počeo jedan prošlogodišnji članak srpskog tabloidaAlo.
Kako to oni doznaju, srpski predsjednikAleksandar Vučić i ruski kolega Vladimir Putintrebali su krajem 2017. u Moskvi sklopiti dogovor o isporuci spomenutog raketnog sustava Srbiji u prvoj polovici 2018. godine.
“Jedina nepoznanica u ovom trenutku jest hoće li spomenuti sustav doći iz Bjelorusije ili će doći izravno iz Moskve koja je u svoj sustav protuzračne obrane uvrstila moderniji S-400, a ostaje nepoznato i koju varijantu sustava S-300 će Srbija dobiti”, napisao je Alo prošle godine i sada možemo vidjeti da je bilo puno više nepoznanica.
Raketni sustav nije ni prišao Srbiji, a ogromna svota od milijardu eura potrebna za zaštitu srpskog neba spomenutim sustavima nepremostiva je prepreka. Inače, raketni sustav S-300 je obrambeni sustav raketa zemlja-zrak koji može pogađati balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, krstareće projektile kao i taktičke i strateške vojne letjelice. Iako je ovo naoružanje pomalo već zastarjelo, njegova cijena nije mala za srpske prilike. Iran je platio čak 160 milijuna dolara za S-300PMU-1 koji uključuje samo jednu bateriju – šest lansera, 48 raketa, zapovjedna, radarska i pomoćna vozila.
Po mišljenju vojnog komentatoraMiroslava LazanskogSrbiji su potrebna dva odjeljenja s ukupno 12 lansera.
“To znači da bi nas kupovina S-300 koštala čak milijardu i pol dolara, a to nije realna priča. Također, treba imati na umu da je to pomalo zastarjeli raketni sustav”, rekao je Lazanski. Pitanje spremnosti Srbije da plati ovakvo naoružanje postavio je prošle godine i vicepremijer Rogozin koji je rekao da su u srpskom fokusu znatno jeftiniji i skromniji sustavi.
“Srbiju puno više zanima stvaranje mreže protuzračne obrane za potrebe borbe iz blizine i za tu svrhu mi imamo ‘torove’ i ‘bukove’, naoružanje za borbu iz blizine i na srednju udaljenost. Što se tiče S-300 i S-400, oni su za borbu na veliku udaljenost. Tako da će ovisiti od proračuna koliko je srpska vlada spremna potrošiti”, kazao je davnih danaRogozin.
Urednik stranice Tango SixPetar Vojinovićprošle godine je kazao da nije siguran da će uopće doći do kupovine sustava. “Priča o želji za nabavkom sustava PZO traje dulje vrijeme i predloženi ruski paket koji uključuje S-300, stariju verziju raketnog sustava, ipak je nešto izvan realnih potreba. Srpska vojska bila bi sretna i s drugim sustavima, prije svega nekim od ‘bukova’. S-300 je velik zalogaj, može biti političko-strateški problem”, kazao je Vojinović.
(TBT, Express.hr)