21.novembra turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je na sastanku izabranih lokalnih dužnosnika kako je “poznati mađarski židov Soros” stajao iza pojedinca koji je “finansirao teroriste” tokom antivladinih protesta 2013. Dodao je kako je George Soros “čovjek koji određuje ljude da dijele narode i parčaju ih. Ima mnogo novca i troši ga na ovaj način.”
Osoba koju Erdogan proziva “finansijerom terorista” je Osman Kavala, jedan od vodećih turskih filantropa i aktivista civilnog društva. Turske vlasti uhapsile su Kavalu prije više od godinu dana i drže ga u pritvoru bez optužnice. Turski predsjednik i njegovi glasnici u medijima optužuju ga ne samo za podršku protestima iz 2013. godine, koje su izazvali Erdoganovi planovi da sravni čuveni istanbulski park Gezi kako bi izgradio trgovački centar, nego i za pokušaj državnog udara 2016.
Nakon Erdoganovog najnovijeg napada, Sorosova fondacija Otvoreno društvo (OSF), pozivajući se na njegove “neosnovane tvrdnje”, odlučila je napustiti Tursku, vjerovatno zabrinuta za sigurnost svojih uposlenika. Deset dana ranije uhapšen je Hakan Altinay, jedan od osnivača turske podružnice OSF-a.
Iako je OSF najavio da će „nastaviti podržavati buduće partnere u Turskoj koji bi željeli raditi s njima“, to bi moglo biti nemoguće za lokalne nevladine organizacije. Pro-vladini mediji već su prozvali partnere OSF-a “zlim strukturama”, tvrdeći da su nakon što su “Fondacije otvorenog društva židovskog špekulanta Georgea Sorosa, pomoćnika velikog vraga SAD-a i cionističkog Izraela, pobjegle iz Turske”, njemačke fonadcije nastavile tamo gdje su ove stale.
Ovaj zabrinjavajući trend nije jedinstven za Tursku. 3. decembra je mađarski premijer Viktor Orban protjerao Centralnoevropski univerzitet, koji je finansirao Soros. U oktobru je holandski javni servis osuđen zato što je milijardera filantropa nazvao „židovom Sorosom koji podržava organizacije koje su otvoreno kritične prema vladama i ima pipke svuda“. Od Mađarske do Holandije populisti iskorištavaju antisemitske zavjere kako bi mobilizirali biračko tijelo. Ipak, u Turskoj, takve teorije zavjere ne samo da oblikuju preference glasača nego i monetarnu politiku.
Optužba da su se Židovi urotili kako bi organizirali proteste u Gezi Parku, najveći antivladin skup nakon što je Erdogan došao na vlast, nije novina. Kako su se događaji odvijali, turski je moćnik aludirao na izdajnički “kamatarski lobi” koji radi iza kulisa. Tursko društvo je, nažalost, opsjednuto takvim teorijama zavjere, koje Erdogan cinično koristi za svoju političku prednost. Ipak, antisemitske zavjere također duboko utječu na predsjednikov vlastiti svjetonazor, a njegova fanatična uvjerenja vuku tursku ekonomiju u katastrofu. Nije tajna da Erdogan osuđuje kamate, koje je početkom ove godine osudio kao “majku i oca sveg zla”. Predsjednik ne vidi kamate samo kao “sredstvo eksploatacije”, upoređujući ih s “trgovinom heroinom”, nego inzistira na tome da visoke kamatne stope dovode do veće inflacije. Ekonomisti znaju da povećanje kamatnih stopa vodi smanjenju inflacije, ali Erdoganovo svjesno neznanje o toj činjenici ne može posve objasniti njegovu netrpeljivost. Doista, Erdoganova antipatija prema kamatama proizlazi iz njegovih često suprotstavljenih uvjerenja, od vjerskih do zavjereničkih.
Mnogi turski posmatrači pripisuju predsjednikova stajališta o kamatama tradicionalnom muslimanskom uvjerenju da je riba, kamatarenje, haram tj. šerijatom zabranjena. Iako je to istina, stvarni problem je u tome što su kamate po turskom islamističkom mišljenju, kao što je gotovo 30 godina zastupao Erdoganov politički mentor, bivši premijer Necmettin Erbakan, sredstvo koje Židovi koriste da bi upravljale svjetskim dešavanjima. Čak i do kraja njegova života, kako piše Soner Cagaptay iz vašingtonskog Instituta za bliskoistočnu politiku, “[Erbakan] je uživao u fantaziji da urotnici Židovi kontroliraju Zapad.”
Nakon razlaza sa Erbakanovom islamističkom strankom 2001. kako bi osnovao vlastitu “konzervativnu demokratsku stranku”, Erdogan je tvrdio da je “skinuo košulju” islamizma i predstavljao se kao protivnik antisemitizma. Čak je otišao toliko daleko da je antisemitizam proglasio zločinom i prihvatio nagradu za hrabrost ADL-a, nevladine udruge za borbu protiv antisemitizma. Uprkos tome, nesposoban suzbiti svoja duboko uvriježena antisemitska uvjerenja, nastavio je koristiti retoriku kojom Židove osuđuje za političke i ekonomske probleme Turske.
Ključno za razumijevanje smjera turske monetarne politike je Erdoganovo korištenje termina “kamatni lobi” ili faiz lobisi. Zapadni mediji i dalje opisuju Erdoganov “kamatni lobi” samo kao “mutan” ili “tajanstven”, zanemarujući antisemitsku konotaciju sasvim jasnu svakom Turčinu.
Mnogi na Zapadu pretpostavili su da je Erdogan, kada je za proteste u Gezi parku okrivio “kamatni lobi”, mislio na sukob s bankarima. Međutim, Turcima “kamatni lobi” priziva poznatu teoriju zavjere da Židovi, kako je kazao Svante E. Cornell iz Vijeća za vanjsku politiku SAD-a, kontroliraju nacije tako što “potiču ekonomske krize u zemljama i potom njihovim vladama daju kredite po ogromnim kamatnim stopama.” Označivši Sorosa “mađarskim Židovom” koji stoji iza protesta, napokon je postalo jasno koga Erdogan uvrštava u “kamatni lobi”. Takva retorika, u kombinaciji s antisemitizmom i provladinim medijima koji ga raspršavaju, dovodi do rasta svakodnevnog antisemitizma. Prema indeksu antisemitizma ADL-a, Turska se nalazi na 17. mjestu među 102 zemlje, s još većom stopom njegovog rasta nego u Iranu.
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)