Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Samo zato što ovo nije prvi put da se nalazimo u ćorsokaku oko formiranju vlasti nema panike među liderima stranaka, pa tako ni među masama. Međutim, držim da je ovaj put situacija dramatično ozbiljna i da se panično treba tražiti rješenje, i to samo na bošnjačkoj strani, kako bi se formirala vlast.
NACIONALNO JEDINSTVO NE ZNAČI JEDNOUMLJE
Bošnjaci su u depresiji već dulji period, a svi su pokazatelji da od naredne godine nastupa faza apsolutnog beznađa i bezvlašća. Naravno da je glavni krivac za ovakvo stanje režim, odnosno SDA i vrhuška Islamske zajednice koja već decenijama uljujkuje Bošnjake da žive u njihovoj velikoj bošnjačkoj laži. Ako bismo po bilo kojim parametrima uspoređivali sadašnje stanje nacije sa bilo kojim periodom njihovog bitisanja, brzo bismo došli do zaključka da su ovo „crni dani“ za Bošnjake. Možemo tražiti izlike i krivce u drugima do mile volje, ali je nepobitna činjenica da su Bošnjaci sami sebi najveći problem i kao takvi tautološki rečeno postali sami sebi najveći dušmani. Problem je svakako njihove raspolučenosti i podijeljenosti po svim osnovama; od unutarnjih religijsko-sektaških sukoba do ideološko-političkih orijentacija i ciljeva. Nije moguće racionalno objasniti kako narod kojem se desio genocid u Srebrenici može biti toliko raspolučen i nejedinstven. Ako bismo se nadnijeli nad šaroliku lepezu bošnjačke političke scene, koju sačinjava petnaestak političkih stranaka, teško se oteti dojmu da nas, ne daj Bože, još jedna Srebrenica ne bi ujedinila u onoj mjeri u kojoj smo ispoljili nacionalno jedinstvo devedestih godina kada smo izglasavali Rezoluciju o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a potom i organizirali oružani otpor agresiji na domovinu. Svakako da pod nacionalnim jedinstvom ne podrazumijevam stranačko jednoumlje, već spremnost na odbranu zajedničkih vrijednosti i ostvarenje zajedničkih političkih ciljeva, a nakon pluralističke borbe mišljenja o načinu njihovog ostvarenja.
Neka mi bude dopušteno istaknuti da zaista poznajem političku scenu kod Bošnjaka i da nemam dojam da stranački lideri dijele moju zabrinutost zbog dramatično teške situacije u koju su doveli naciju, pa ću stoga pokušat sugerirati neka rješenja koja i nisu u skladu sa dosadašnjim mojim oponentskim stavovima i pogledima. Tako sam žarko želio smjenu režima i agitirao tokom kampanje protiv SDA, a sad vidim da su oni koje sam podržavao naprosto mjesečari i da su malo izgubili osjećaj za stvarnost.
Sjećam jedne situacije kad je Rasim Kadić, kao predsjednik Liberala, došao Aliji Izetbegoviću da mu se pohvali kako je ostvario veliki uspjeh jer je isposlovao da njegovi Liberali dobiju kancelariju u Bruxellessu.
„Lijepo je to čuti Rasime“, prokomentirao je Alija.“No, ja imam jedan problem, pa ako bi mi evropski liberali mogli pomoći, rado bih ti ga saopćio.“ Rasim je razrogačio oči sretan da može nešto učiniti za njega pa se ponudio da će svakako učiniti sve što može. „Imam jedan brod oružja koji je zaustavljen negdje na Jadranu, pa ako bi neko urgirao kod NATO-a da ga propusti…“, povjerio mu se Alija.
Bila ili ne bila potpuno vjerodostojna ova anegdota, ona ima smisla kao pouka koju nisu izvukli lideri bosanskog bloka, Nermin Nikšić, Željko Komšić i Peđa Kojović. Oni djeluju poput mjesečara ili u najboljem slučaju romantičnih patriota koji pričaju bajke o Bosni kakva je bila u vremenima kad je njihova lijeva ideologija njome vladala.
GORDOST I PREDRASUDE
Oni koji čitaju svjetske kolumniste koji su zabrinuti nad Evropom usljed povampirenog populizma svakako su uočili preporuke kako se ne može vjerovati političarima koji ne znaju šta će biti sa njihovom zemljom za četrdeset godina. Zar paradoksalno ne zvuči kad naši ljevičari papagajski ponavljaju priču kakva je Bosna bila prije četrdesetak i više godina, i kako bi oni željeli da bude bar slična u narednih četrdesetak godina, a ne znaju hoćemo li narednu Novu godinu dočekati u bar cjelovitoj državi. Ne kažem da iko i od desnice zna odgovor na ovo pitanje, ali u tome i jeste problem zbog kojeg pišem ovaj tekst. Bojim se da će Bošnjaci tek spoznati šta je država kad je izgube!
Zato bih razmotrio informaciju koja se pojavila u političkim krugovima u kojoj se špekulira kako će SBB zajedno sa PDA na nivou entiteta Federacije BiH ući u koaliciju sa SDA i HDZ-om BiH. Fahrudin Radončić ove špekulacije u startu odbacuje, isto kao i navode da je SBB zainteresiran za određena ministarstva u Vijeću ministara BiH.
„Potpuno odgovorno tvrdim da ništa od tih špekulacija nije tačno. Vode se kurtoazni sastanci delegacija SDA i SBB-a“, rekao je Radončić. On je poručio i da činjenica kako sastanku delegacija SDA i SBB-a ne prisustvuju predsjednici stranaka “dovoljno govori sama po sebi”.
Međutim, ipak su Radončić i Izetbegović proćaskali na božićnom prijemu kojeg je organizirao Dragan Čović, a naredne sedmice SDA će održati sastanak s još dvije stranke s namjerom da okupe parlamentarnu većinu na svim razinama vlasti bez sudjelovanja Bh. bloka koji je ranije odbio ponudu za uspostavom partnerstva sa SDA.
Ja mislim da „gdje ima dima ima i vatre“ i da je ovo vrlo ozbiljna faza međustranačkih pregovora koji bi mogli uroditi plodom i da bi to mogao biti embrio formiranja novog bošnjačkog bloka. Odnos Radončića i Iztebegovića, u svakom pogledu, obilježio je posljednju dekadu međubošnjačkih odnosa i taj odnos fenomenološki zaslužuje ozbiljne političke studije, ali ovdje ga treba tretirati samo kao odnos dva stranačka lidera vrlo sličnih političkih pogleda. Budu li oni mogli saulisati osobnu političku taštinu i ponos, na način da koaliranje njihovih stranaka nije i ne može biti izdaja već patriotska obaveza, ova koalicija bi mogla imati debelo opravdanje. Radončić je čak u prednosti nakon što je pravno oslobođen svih optužbi i faktički rehabilitiran u svakom smislu od optužbi koje mu je imputirao i montirao SDA-ov režim, pa stoga u nekoj budućoj koaliciji SBB ne bi bila u podređenom položaju bez obzira na omjer u izbornom rezultatu koji je na strani SDA. Tako da bi SBB kako stranka desnog centra mogla čak i ideološki utjecati i biti korektiv SDA-u, posebno u domenu vjerskog radikalizma.
Da budem brutalno jasan, vjerujem da je obojici došlo iz „dupeta u glavu“ i da su svjesni koliko je njihov sukob opteretio i frustrirao naciju, ta da bez obzira na ishod stranačkih pregovora više neće sebi dopustiti reprizu grozomornih i mazohističkih obračuna. Duga je lista dobrih stvari koje bi donijela normalizacija odnosa lidera SDA-a i SBB-a, a vrlo kratka lista razloga da se to mora desiti. Pa čak samo jedan razlog je dovoljan ako su poruku primili – država je u pitanju! Jer Bošnjaci nisu ugroženi na nacionalnom koliko su ugroženi kao najbitniji državotvorni faktor u Bosni i Hercegovini.
(TBT)