Prije 35 godina dovršen je SF film u kojem su igrale četiri holivudske legende. Tri od njih bili su oskarovci. Režirao ga je jedan od tadašnjih najutjecajnijih redatelja, a radnja filma pričala je priču o umjetnoj inteligenciji i to desetljećima prije no što je postojala. Scenarij je napisan tako da posluži kao primjer kako funkcionira nova tehnologija koja će promijeniti budućnost filmova. Jedna od glumačkih zvijezda umrla je prije nego je film dovršen i tako je to postao njezin posljednji film. . A ono malo publike što ga je vidjela, već je na njega i zaboravila. Zove se Brainstorm. Redatelj je bio Douglas Trumbull, do tad tri puta nominiran za Oscara. Genij za vizualne efekte koji je prije toga radio na nekoliko iznimno važnih filmova tog vremena. Od ‘Odiseje u svemiru’ Stanleya Kubricka iz 1968., preko Spielbergovog ‘Bliski susreti treće vrste’ iz 1977., preko prvog cjelovečernjeg filma ‘Zvjezdane staze’ Roberta Wisea do ‘Blade Runnera’ Ridleya Scotta. U glavnoj ulozi ‘Brainstorma’ bio je Christopher Walken koji je dvije godine ranije dobio Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu ‘Lovac na jelene’. Uz njega tu je bila Louise Fletcher, dobitnica Oscara za nezaboravnu ulogu medicinske sestre u ‘Letu iznad kukavičjeg gnijezda’, te Cliff Robertson – dobitnik Oscara za najbolju mušku ulogu u filmu ‘Charly’ 1968. godine.
Natalie je pozvala Walkena na brod jer je on bio iz New Yorka, a budući da je bio praznik, i budući da se morao vratiti na set u Hollywood, smatrala je da bi bilo bolje da se odmori s njima na brodu, nego da putuje. Walken i Wagner su se jedva poznavali, ali su se zato Natalie i Walken sprijateljili na setu, pa je čak i žuti tisak širio glasine da su imali aferu, zbog čega je Wagner bio ljubomoran. Jedva da je jednom došao posjetiti suprugu na set. “Svi su mislili da je riječ o ljubavnom trokutu, što je totalna glupost”, kaže Trumbull. Ipak nekoliko je činjenica o kojima svi nerado pričaju, a to je da je izlet trajao dvije noći i tri dana, te da su mnogo pili. Druge noći svi četvero otišli su na večeru na obali, i pili jako puno vina. Odmah nakon ponoći, Wagner je javio kapetanu Davernu da nema Natalie. U to vrijeme Walken je bio u svojoj kabini napola budan. Šest sati kasnije, tijelo Natalie Wood nađeno je kako pluta u vodama pored otoka Catalania udaljenog 30-ak kilometara od Los Angelesa.
Wagner je stalno spominjao da se Natalie vjerojatno probudila jer je pomoćni gumenjak udarao o krmu što bi joj uvijek prekinulo san. Mislio je da je izašla na krmu ne bi li bolje vezala byboat. Walken je također tvrdio da je njezina smrt morala biti nesretni slučaj jer nije čuo nikakvu svađu, a da se čaša, čije su krhotine našli na palubi, razbila kad su se nazdravljali. Ubrzo nakon toga policija je proglasila njezinu smrt ‘nesretnim slučajem’ iako su kasnije utvrdili niz propusta u istrazi koju je provodio Thomas Noguchi. Primjerice nije uzeo uzorak ispod njezinih noktiju, što je uobičajeni postupak. Rez na licu pokojnice objasnio je povredom koja je nastala kao posljedica pada i udarca u dio broda. Drugi pak tvrde da Wagnerova priča ne drži ‘vodu’. Kapetan Davern rekao je da osjeća kao da mora pokrivati Wagnera ali da nikad nije vjerovao u njegovu verziju priče. Rekao je da je Natalie bila krhke građe i da nikad nije voljela dugo biti u moru ili vodi, te da nikad ne bi sama išla na palubu vezati gumenjak, naročito ne po takvom mraku jer je bila noć bez mjesečine i da bi prije dozvala njega da to učini. Davern je ispričao da su se ipak svađali na brodu i da je Wagner u jednom trenutku počeo urlati na Walkena:”Što ti to pokušavaš, je**** moju ženu??” i da je u bijesu razbio čašu. Ali ni njegova priča nije previše pouzdana jer je zapravo htio zaraditi novac prodajući tu priču tabloidima. Ipak, policija je zbog njegovih izjava obnovila slučaj. Prije šest godina objavili su da postoji mogućnost da je Wood bila ubijena prije no što je pala u more: “…ne može se isključiti nasilni i neplanirani ulazak u more. Mjesto na nastanka modrica, mnoštvo modrica, nedostatak traume glave nastale su prije pada u more. Budući da postoje mnoga neodgovorena pitanja i ograničeni dodatni dokazi dostupni za procjenu, ovaj medicinski istražitelj smatra da način smrti treba ostaviti kao neodređen”, piše u izvještaju istražitelja. Također su rekli da je Robert Wagner, danas 88-godišnjak, čovjek kojeg bi mogli ponovno saslušati. Redatelj Doug Trumbull saznao je za njezinu smrt u nedjelju ujutro. U takvim slučajevima produkcija najprije pita redatelja može li dovršiti film. Budući da je bilo ostalo tek nekoliko scena, to se moglo učiniti. Međutim, MGM ga nije ništa pitao. Jednostavno su aktivirali policu osiguranja na 15.000.000 dolara da nadoknade troškove studija jer su tvrdili da film nije moguće dovršiti zbog novih okolnosti.
Ali je postao tema doktorske disertacije u kojoj je proglašen fenomenom pop-kulture koji je prepoznao mogućnost postojanja virtualne stvarnosti – termina koji u to vrijeme nije čak ni postojao u leksikonima, kako je napisao profesor Scott Bukatman, profesor na Odsjeku za film na Stanfordu. “Sadržaj filma često se poigrava s mogućim i nemogućim, stvarnim i nestvarnim, humanim i nehumanim i na tome se temelji ‘Brainstorm’. Je li moguće downloadati osobnost u stroj i je li to onda i dalje osoba?” Trumbull je napustio MGM i njegov izum ‘showscan’ počeo se koristiti u tematskim parkovima, što je u to vrijeme postao unosan biznis. Integrirao je ovu tehniku u simulatore letenja koji su postavljeni u Torontu u CN Toweru. Njegovu tehniku primijenio je i Spielberg u ‘Povratku u budućnost’ “Taj film bio je na neki način moja rehabilitacija, jer od ‘Brainstorma’ više nisam režirao filmove. Sve to je uništilo moju karijeru’. Mnogi danas kalkuliraju što bi bilo s filmom da je Natalie Wood ostala živa i da je film snimljen prema prvotnom planu. Danas se o ovom filmu sve više priča i mnogi smatraju da bi ga trebalo vratiti ga publici.
Prije 35 godina dovršen je SF film u kojem su igrale četiri holivudske legende. Tri od njih bili su oskarovci. Režirao ga je jedan od tadašnjih najutjecajnijih redatelja, a radnja filma pričala je priču o umjetnoj inteligenciji i to desetljećima prije no što je postojala. Scenarij je napisan tako da posluži kao primjer kako funkcionira nova tehnologija koja će promijeniti budućnost filmova. Jedna od glumačkih zvijezda umrla je prije nego je film dovršen i tako je to postao njezin posljednji film. . A ono malo publike što ga je vidjela, već je na njega i zaboravila. Zove se Brainstorm. Redatelj je bio Douglas Trumbull, do tad tri puta nominiran za Oscara. Genij za vizualne efekte koji je prije toga radio na nekoliko iznimno važnih filmova tog vremena. Od ‘Odiseje u svemiru’ Stanleya Kubricka iz 1968., preko Spielbergovog ‘Bliski susreti treće vrste’ iz 1977., preko prvog cjelovečernjeg filma ‘Zvjezdane staze’ Roberta Wisea do ‘Blade Runnera’ Ridleya Scotta. U glavnoj ulozi ‘Brainstorma’ bio je Christopher Walken koji je dvije godine ranije dobio Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu ‘Lovac na jelene’. Uz njega tu je bila Louise Fletcher, dobitnica Oscara za nezaboravnu ulogu medicinske sestre u ‘Letu iznad kukavičjeg gnijezda’, te Cliff Robertson – dobitnik Oscara za najbolju mušku ulogu u filmu ‘Charly’ 1968. godine.
Natalie je pozvala Walkena na brod jer je on bio iz New Yorka, a budući da je bio praznik, i budući da se morao vratiti na set u Hollywood, smatrala je da bi bilo bolje da se odmori s njima na brodu, nego da putuje. Walken i Wagner su se jedva poznavali, ali su se zato Natalie i Walken sprijateljili na setu, pa je čak i žuti tisak širio glasine da su imali aferu, zbog čega je Wagner bio ljubomoran. Jedva da je jednom došao posjetiti suprugu na set. “Svi su mislili da je riječ o ljubavnom trokutu, što je totalna glupost”, kaže Trumbull. Ipak nekoliko je činjenica o kojima svi nerado pričaju, a to je da je izlet trajao dvije noći i tri dana, te da su mnogo pili. Druge noći svi četvero otišli su na večeru na obali, i pili jako puno vina. Odmah nakon ponoći, Wagner je javio kapetanu Davernu da nema Natalie. U to vrijeme Walken je bio u svojoj kabini napola budan. Šest sati kasnije, tijelo Natalie Wood nađeno je kako pluta u vodama pored otoka Catalania udaljenog 30-ak kilometara od Los Angelesa.
Wagner je stalno spominjao da se Natalie vjerojatno probudila jer je pomoćni gumenjak udarao o krmu što bi joj uvijek prekinulo san. Mislio je da je izašla na krmu ne bi li bolje vezala byboat. Walken je također tvrdio da je njezina smrt morala biti nesretni slučaj jer nije čuo nikakvu svađu, a da se čaša, čije su krhotine našli na palubi, razbila kad su se nazdravljali. Ubrzo nakon toga policija je proglasila njezinu smrt ‘nesretnim slučajem’ iako su kasnije utvrdili niz propusta u istrazi koju je provodio Thomas Noguchi. Primjerice nije uzeo uzorak ispod njezinih noktiju, što je uobičajeni postupak. Rez na licu pokojnice objasnio je povredom koja je nastala kao posljedica pada i udarca u dio broda. Drugi pak tvrde da Wagnerova priča ne drži ‘vodu’. Kapetan Davern rekao je da osjeća kao da mora pokrivati Wagnera ali da nikad nije vjerovao u njegovu verziju priče. Rekao je da je Natalie bila krhke građe i da nikad nije voljela dugo biti u moru ili vodi, te da nikad ne bi sama išla na palubu vezati gumenjak, naročito ne po takvom mraku jer je bila noć bez mjesečine i da bi prije dozvala njega da to učini. Davern je ispričao da su se ipak svađali na brodu i da je Wagner u jednom trenutku počeo urlati na Walkena:”Što ti to pokušavaš, je**** moju ženu??” i da je u bijesu razbio čašu. Ali ni njegova priča nije previše pouzdana jer je zapravo htio zaraditi novac prodajući tu priču tabloidima. Ipak, policija je zbog njegovih izjava obnovila slučaj. Prije šest godina objavili su da postoji mogućnost da je Wood bila ubijena prije no što je pala u more: “…ne može se isključiti nasilni i neplanirani ulazak u more. Mjesto na nastanka modrica, mnoštvo modrica, nedostatak traume glave nastale su prije pada u more. Budući da postoje mnoga neodgovorena pitanja i ograničeni dodatni dokazi dostupni za procjenu, ovaj medicinski istražitelj smatra da način smrti treba ostaviti kao neodređen”, piše u izvještaju istražitelja. Također su rekli da je Robert Wagner, danas 88-godišnjak, čovjek kojeg bi mogli ponovno saslušati. Redatelj Doug Trumbull saznao je za njezinu smrt u nedjelju ujutro. U takvim slučajevima produkcija najprije pita redatelja može li dovršiti film. Budući da je bilo ostalo tek nekoliko scena, to se moglo učiniti. Međutim, MGM ga nije ništa pitao. Jednostavno su aktivirali policu osiguranja na 15.000.000 dolara da nadoknade troškove studija jer su tvrdili da film nije moguće dovršiti zbog novih okolnosti.
Ali je postao tema doktorske disertacije u kojoj je proglašen fenomenom pop-kulture koji je prepoznao mogućnost postojanja virtualne stvarnosti – termina koji u to vrijeme nije čak ni postojao u leksikonima, kako je napisao profesor Scott Bukatman, profesor na Odsjeku za film na Stanfordu. “Sadržaj filma često se poigrava s mogućim i nemogućim, stvarnim i nestvarnim, humanim i nehumanim i na tome se temelji ‘Brainstorm’. Je li moguće downloadati osobnost u stroj i je li to onda i dalje osoba?” Trumbull je napustio MGM i njegov izum ‘showscan’ počeo se koristiti u tematskim parkovima, što je u to vrijeme postao unosan biznis. Integrirao je ovu tehniku u simulatore letenja koji su postavljeni u Torontu u CN Toweru. Njegovu tehniku primijenio je i Spielberg u ‘Povratku u budućnost’ “Taj film bio je na neki način moja rehabilitacija, jer od ‘Brainstorma’ više nisam režirao filmove. Sve to je uništilo moju karijeru’. Mnogi danas kalkuliraju što bi bilo s filmom da je Natalie Wood ostala živa i da je film snimljen prema prvotnom planu. Danas se o ovom filmu sve više priča i mnogi smatraju da bi ga trebalo vratiti ga publici.