Godine 2017, pred smrt, poljski sociolog i filozof Zygmunt Bauman radio je na knjizi razgovora sa italijanskim novinarom Thomasom Leoncinijem. Ovaj kraći izvod preuzet je iz knjige “Born liquid: Transformations in the third millennium / Rođeni tečni: transformacije u trećem milenijumu” (Polity Books). Naslov se odnosi na generaciju rođenu poslije 1980, koja živi u društvu stalnih promjena.
„Cinizam i nemotiviranost nasumičnog, bezrazložnog zla izmiče razumijevanju i racionalnim, uzročno-posljedičnim objašnjenjima bez kojih je nezamisliv moderni način mišljenja. Novi, nepoznati, ranije nezabilježeni događaji obično nas šokiraju prosto zato što su takvi. Kada se ponavljaju, svakodnevno posmatraju ili se o njima sluša oni obično prestaju šokirati ljude. Koliko god da su bili odbojni ili užasni kada su se pojavili, monotonija ponavljanja ih normalizira, pretvara u obične. Drugim riječima, oni su trivijalizirani, a funkcija trivijalnog je da zabavi a ne da šokira. (…)
Mirno se prilagođavamo stanju stvari koje ubija svaku logiku i sluđuje um. Breivik zato nije izuzetan, on nije unikatna greška prirode ili usamljeno čudovište bez sebi sličnih i bez potomstva. Pomoću mehanizma imitacije neprestano se regrutiraju novi članovi te kategorije ljudi. Pogledajte, na primjer, američke kampuse, škole i javna okupljanja; pogledajte terorističke i druge nasilne činove koji se emituju preko televizije; pogledajte repertoar obližnjeg bioskopa ili liste bestselera i vidjet ćete u kojoj mjeri smo svakog dana izloženi prizorima nasumičnog, bezrazložnog, nemotiviranog nasilja koje je samo sebi cilj.
Zlo je trivijalizirano, a najvažnija posljedica toga je to što postajemo sve neosjetljiviji na njegovo prisustvo i manifestacije. Za zlodjela više nije potrebna motivacija. Ona su iz klase svrhovitih (zapravo smislenih) činova prešla u prostor koji je za sve veći broj ravnodušnih posmatrača prijatna razonoda i zabava“.
(TBT)