SAD snažno poziva sve partnere da izbjegnu velike nove transakcije u vezi s naoružanjem iz Rusije, uključujući i one koji podrazumijevaju sisteme kao što su S-400 ili SU-35. Takve značajne transakcije s ruskim odbrambenim ili obavještajnim sektorom će vezati sigurnost zemlje za rusku ekonomiju i moglo bi onda izložiti vladine agencije, firme, finansijske institucije ili pojedince sankcijama SAD-a, kazao je u razgovoru za Alo Steve Stivers, jedan od najgorljivijih zagovornika srpskih interesa u američkom kongresu.
Kao član Srpsko-američkog parlamentarnog odbora, Stivers je zasigurno među pozvanijima za komentiranje planova srpskog predsjednika Aleksandra Vučića o kupovini velikih vojnih sistema iz Rusije.
To je to. Čekanju je konačno došao kraj, nakon gotovo 20 godina pričanja o sistemu S-300 i tome koliko bi on značio vojsci Srbije, slavodobitno je počeo jedan prošlogodišnji članak srpskog tabloida Alo.
Kako to oni doznaju, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i ruski kolega Vladimir Putin trebali su krajem prošle godine u Moskvi sklopiti dogovor o isporuci spomenutog raketnog sistema Srbiji u prvoj polovici 2018. godine.
“Jedina nepoznanica u ovom trenutku jest hoće li spomenuti sistem doći iz Bjelorusije ili će doći izravno iz Moskve koja je u svoj sistem protuzračne odbrane uvrstila moderniji S-400, a ostaje nepoznato i koju varijantu sistema S-300 će Srbija dobiti”, napisao je Alo prošle godine i sada možemo vidjeti da je bilo puno više nepoznanica.
Raketni sistem nije ni prišao Srbiji, a ogroman iznos od milijardu eura potrebna za zaštitu srpskog neba spomenutim sistemima nepremostiva je prepreka.
Inače, raketni sistem S-300 je odbrambeni sistem raketa zemlja-zrak koji može pogađati balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, krstareće projektile kao i taktičke i strateške vojne letjelice. Iako je ovo naoružanje pomalo već zastarjelo, njegova cijena nije mala za srpske prilike. Iran je platio čak 160 miliona dolara za S-300PMU-1 koji uključuje samo jednu bateriju – šest lansera, 48 raketa, zapovjedna, radarska i pomoćna vozila.
Po mišljenju vojnog komentatora Miroslava Lazanskog Srbiji su potrebna dva odjeljenja s ukupno 12 lansera. “To znači da bi nas kupovina S-300 koštala čak milijardu i pol dolara, a to nije realna priča. Također, treba imati na umu da je to pomalo zastarjeli raketni sistem”, rekao je Lazanski.
Pitanje spremnosti Srbije da plati ovakvo naoružanje postavio je prošle godine i vicepremijer Rogozin koji je rekao da su u srpskom fokusu znatno jeftiniji i skromniji sistemi. “Srbiju puno više zanima stvaranje mreže protuzračne obrane za potrebe borbe iz blizine i za tu svrhu mi imamo ‘torove’ i ‘bukove’, naoružanje za borbu iz blizine i na srednju udaljenost. Što se tiče S-300 i S-400, oni su za borbu na veliku udaljenost. Tako da će ovisiti od proračuna koliko je srpska vlada spremna potrošiti”, kazao je davnih dana Rogozin.
Urednik stranice Tango Six Petar Vojinović prošle godine je kazao da nije siguran da će uopće doći do kupovine sistema. “Priča o želji za nabavkom sistema PZO traje dulje vrijeme i predloženi ruski paket koji uključuje S-300, stariju verziju raketnog sistema, ipak je nešto izvan realnih potreba. Srpska vojska bila bi sretna i s drugim sistemima, prije svega nekim od ‘bukova’. S-300 je velik zalogaj, može biti političko-strateški problem”, kazao je Vojinović.
(TBT, Express.hr)
