Ranog jutarnjeg 19. decembra, američki predsjednik Donald Trump objavio je na Twiteru da su SAD porazile Islamsku državu (ISIS) u Siriji i da je to jedini razlog zbog čega su trupe bile tamo tokom njegovog predsjednikovanja. Tom objavom pokrenut je proces povlačenja oko 2.000 američkih trupa u Siriji. Također, prije nekoliko dana, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, najavio je vojnu operaciju na sjeveru Sirije.
Trump je u martu rekao da namjerava da preduzme ovaj važan korak, ali su ga od takvog poteza odgovorili ministar odbrane James Mattis i drugi u administraciji. Međutim, većina izvještaja o novostima koje su uslijedile odmah nakon objave predsjednika, citirali su neimenovane izvore iz administracije koji su rekli da je povlačenje neizbježno, i ukazali su na to da je u toku značajna promjena politike.
Trumpova administracija zvanično je potvrdila da će se trupe povući u roku od 60 do 100 dana, nakon čega je došla i potvrda iz Pentagona.
Taj potez je bio iznenađenje za skoro cijelu administraciju, a Trump je navodno morao da prevlada unutrašnje otpore. Bilo je jakih indicija zvaničnika u posljednjih nekoliko mjeseci da se američka vojna misija u Siriji prilagođava, ali da će ostati na terenu jer se sukob sa Islamskom državom bliži kraju, i kako bi se suprotstavili rastućem iranskom uticaju u Siriji kao dio cjelokupne politike suočavanja sa ovom državom u Perzijskom zalivu. Zagovornici ovog pristupa bili su Trumpov savjetnik za nacionalnu bezbjednost John Bolton, koji je 24. septembra rekao da američke trupe “neće odlaziti sve dok su iranske trupe van granica Irana”.
Jednu od ključnih indicija za razumijevanje neočekivane akcije Trumpa dao je neimenovan američki zvaničnik, koji je za Reuters rekao da je ta odluka došla nakon telefonskog poziva između američkog i turskog predsjednika 14. decembra.
„Sve što je uslijedilo jeste implementiranje sporazuma koji je napravljen tokom tog poziva. Prema tvrdnjama višeg turskog zvaničnika kojeg je ABC citirao, Trump je rekao Erdoganu tokom poziva da “planira da povuče američke trupe iz Sirije. Zapravo, Trumpov potez je došao dok i dalje traju američko-turske razlike u pogledu na sjevernu Siriju, koje su prijetile da postanu još jedan veliki spor između dvije zemlje, piše Centar za strateške i međunarodne studije.
Erdogan je 12. decembra ponovo optužio američki vojni angažman sa Jedinicama za sirijsko-kurdsku narodnu zaštitu (YPG) – koje je Ankara prepoznala kao sastavni dio Radničke partije Kurdistana (PKK), sa kojom se Turska već decenijama bori. U junu je Erdogan zaprijetio da će poslati turske trupe u područje između rijeke Eufrat i sirijsko-iračke granice, gdje su američke snage bile stacionirane “samo nekoliko dana”, kako bi ga “očistili od terorista”. Potvrđujući da neće biti “neprijateljski nastrojeni prema američkim vojnicima u Siriji”, Erdogan je rekao da “uprkos svemu, nastavljamo da vidimo SAD kao strateškog saveznika sa kojim možemo zajedno napredovati u budućnosti ako možemo da se složimo na pravoj osnovi”.
Pošto je privatno mnogo puta prenio svoje nezadovoljstvo zbog pojavljivanja “terorističkog pojasa”, uz podršku Washingtona u sjevernoj Siriji, tokom protekle četiri godine obojici predsjednika SAD, Baracku Obami i Donaldu Trumpu – sa malo vidljivog efekta, Erdogan je signalizirao da je na kraju svog strpljenja. Naglasio je svoju namjeru da deluje 14. decembra, prije njegovog razgovora sa Trumpom.
„Odlučni smo da uspostavimo mir i sigurnost istočno od Eufrata… Trebalo bi da iskorijenimo ove terorističke organizacije, ili ćemo mi to uraditi… Turska je već izgubila mnogo vremena u intervenciji u terorističkoj močvari istočno od Eufrata. Od sada ne možemo da priuštimo ni dan odlaganja „, kazao je turski predsjednik i direktno se obratio SAD sa riječima “Ili će te ih vi počistiti ili ćemo mi to uraditi”.
Uprkos Erdoganovim uvjeravanjima da planirana operacija ne bi bila usmjerena protiv američkih vojnika, zvaničnici Sjedinjenih Država su očito bili zabrinuti zbog potencijalne prijetnje. Očekivali su da će moći da održavaju odnose sa obe strane, i turskom i kurdskom. Jasan primjer odlugovlačenja je bio kada su SAD dozvolile sirijskim Kurdima da pređu zapadno od Eufrata i tako prije Turske preuzmu kontrolu nad gradom Manbidžom, uprkos javnom pozivanju Ankare da će to biti “crvena linija” koju ne žele da pređu.
Uprkos intenzivnim spekulacijama u Turskoj, naredba za nastavak vojne operacije nije data, jer je Erdogan želio da vidi da li će Trump da prevaziđe dualitet američke politike u Siriji nakon razgovora. Onda 17. decembra, poslao je još jednu javnu poruku Trumpu. Govorio je o njegovom razgovoru sa američkim predsjednikom i ponovio obećanje da će operacija biti dizajnirana “kako bi se izbjegla šteta američkim vojnicima”.
„U drugim dijelovima smo u velikoj mjerili spriječili pljačku. Sada je vrijeme za prostor istočno od Eufrata. Obraćam se onima koji otvoreno podržavaju teroriste u regionu. Griješite… Možemo da započnemo operaciju u bilo kom trenutku duž 500 kilometara granice… Naša hrabra vojska je završila svoje pripreme i planove. Kao što uvijek kažem, mogli bi iznenada da počnu da se kreću tokom jedne noći.
(TBT, CSIS)