„Priča o smradu u Sarajevu, priča je o generalnom i utemeljenom odnosu prema pameti, znanju i sistemu“, tvrdi kolumnista Zlatko Dizdarević. „Naravno da postoje ljudi koji znaju gdje su rješenja, kao što su znali i oni prije više decenija.
Razlika je u tome što ih niko danas ne pita. A nema sistema u kojem su pamet i znanje imali status i mjesto, poštivali se i koristili na dobrobit stanovnika grada. Baš kao što danas glupost i neznanje često ciljano ujedinjeni, imaju mjesto i svrhu u korist pojedinaca i grupa na vlasti. I sada stari, poznati i priznati stručnjaci do akademika predlažu efikasna i moderna rješenja, ne ni toliko skupa u odnosu na razarajuću štetu uništavanog grada i zdravlja ljudi.
Ona su na tragu nekada već poznatih saznanja i o ruži vjetrova i pravaca strujanja kroz kotlinu…Predlažu mobilne stanice, dronove opremljene senzorima koji u svakom momentu mogu dati podatke o mjestima i koncentraciji gasova i ko zna čemu još u suprotstavljanju raznim smradovima proširenim u zraku. I glavama.(…) Nasuprot borcima protiv smradova, pobjednici su evo već tri decenije proizvođači raznih magli, oni kojima ne trebaju istinske diplome za to jer im je nauka druga.
A ako nekad nekome od manipulatora i zatreba diploma koja će da potvrdi kako je kobajagi naučeno šta su vjetrovi, kako i zašto nastaju, otkuda pušu i gdje nestaju, kako se to sve snimi u mobilnim stanicama, senzorima i dronovima, prebaci na računare, pa upotijebi u urbanizmu i medicini…e onda se takva diploma kupi ili »organizira«.
Za pravu školu i diplomu je ovdje samo onaj ko nije ni za šta drugo (mudra kafanska). Oni što su prave škole htjeli, voljeli i završili, ili su otišli, ili se pakuju. Zato i smrdi. Šta ima veze kad se većina ostalih na smrad navikla, ili će se navići“, napisao je Dizdarević.
(TBT)