Američka administracija razmatra da spol definiše kao nepromjenljivo stanje određeno genitalijama koje imate po rođenju. Takva definicija zasnovana je na ideji koju su odavno ljekari i naučnici odbacili kao medicinski beznačajnu.
Ali šta tačno definiše spolni identitet – suštinsku spoznaju osobe ko je – još uvijek nije jasno.
“Znamo da postoji značajan biološki doprinos spolnom identitetu”, rekao je dr Joshua Safer, endokrinolog u bolnici Mount Sinai u New Yorku. “Ono što mi ne znamo, to je koji sve biološki faktori objašnjavaju spolni identitet. Koliko mi u mainstream biološko-medicinskoj zajednici znamo u 2018. je da to jeste povezano, da jeste biološko, da nije u potpunosti hormonalno i nismo identifikovali gene, pa ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da je genetski.”
Genetika igra ulogu. U studijama blizanaca, ako je jedan od njih transrodan, drugi će vrlo verovatno takođe biti transrodan, ako su u pitanju identični blizanci.
Stručnjaci kažu da spolni identitet potiče iz mozga a ne iz tijela. Ali mi ne razumijemo sile koje utiču na mozak da oblikuje taj identitet.
Biti transrodan nije pitanje izbora, kaže Safer. To je sveprožimajuće osjećanje da njihov pol nije onaj upisan na izvodu iz knjige rođenih.
Uznemirenost zbog ovog neslaganja naročito je intenzivna u vrijeme puberteta, a rizik od samoubistva značajno raste kod mladih u ovoj situaciji.
Uz transrodna pitanja i druga stanja ukazuju na to da definisanje muškog i ženskog nije tako jednostavno. Na primjer, postoje ljudi sa XY hromozomima – koji ih genetski čine muškarcima – koji izgledaju, ponašaju se i osjećaju kao žene jer njihova tijela ne mogu da reaguju na muške hromozome.
U drugim slučajevima, neke žene koje su prije rođenja bile izložene visokom nivou testosterona identifikuju se sa muškarcima iako ima mnogo više njih sa istim stanjem koje to ne čine.
Jedan od najupečatljivijih dokaza da je spolni identitet povezan sa mozgom dolazi iz medicinskih izvještaja o ljudima rođenim 1950-ih i 1960-ih sa urođenim manama na genitalijama. Ljekari su mislili da je humano rješenje, kako bi poštedjeli takvu decu izopštavanja, bilo da ih hirurški naprave muškarcima ili ženama.
Pošto je hirurzima lakše da naprave vaginu od penisa, većina ovih beba su postale djevojčice. Roditeljima je savjetovano da ih odgajaju kao djevojčice. Verovalo se da će zahvaljujući odgoju postati istinski žene.
Ta ideja se pokazala kao neuspješna. Kako su sazrijevali, mnogi su jasno znali da su muškarci. Studija sprovedena na 16 takve djece pokazala je da se više od polovine identifikovalo kao muškarci.
“Imajući u vidu da nekim ljudima možete da isperete mozak u vezi sa svime, neuspjeh kod tolikog broja ljudi je katastrofalan”, rekao je dr Safer.
Od svih informacija o spolnom identitetu za medicinske stručnjake studije ovih slučajeva najjači su dokaz da polni identitet ima duboko biološke korijene, rekao je on.
(TBT, NYT)