IZRAELSKI VOJNI KOMANDIR
David Elazar, (rođen 1925. godine u Sarajevu, Jugoslavija [sada u Bosni i Hercegovini], 14. aprila 1976. godine, Tel Aviv-Yafo, Izrael), komandant izraelske vojske optužen je za lošu procjenu i nedostatak spremnosti u Jomkipurskom ratu 1973.
Elazar je migrirao u Palestinu 1940. godine. Nakon studiranja na jevrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, služio je u Hagani, Židovskim odbrambenim snagama, a kasnije se borio u Izraelskom ratu za nezavisnost (1948-49). Uskoro je premješten u Izraelske odbrambene snage (IDF) i napredovao. Tokom Drugog arapsko-izraelskog rata, Suecke krize (1956), on je komandovao brigadom na Sinajskom poluostrvu, a 1961. godine bio je na čelu Izraelskih oklopnih snaga. Bio je zadužen za sjevernu komandu 1965. godine. U Trećem arapsko-izraelskom ratu, poznatijem kao Šestodnevni rat, u junu 1967. godine, trupe pod Elazarovom komandom osvojile su Golansku visoravan u borbi protiv jake sirijske odbrane.
Elazar je 1971. godine postao načelnik generalštaba i vrhovni komandant IDF-a sa činom general-potpukovnika. Dvije godine kasnije, u oktobru 1973. godine, Egipat i Sirija su napali Izrael u onom što je postalo poznato kao Jomkipurski rat. Izrael je uhvaćen sasvim nespreman, a u početnoj fazi rata, činilo se da je zemlja na rubu poraza. Međutim, na kraju se IDF, pod Elazarovom komandom, pregrupisao i prešao Suecki kanal, uspostavljajući snage na njegovoj zapadnoj obali. Međutim, Elazar je primio oštre kritike za prvobitne gubitke na izraelskoj strani, a nakon što je komisija za istragu okrivila njegovu komandu, on je podnio ostavku naredne godine.
David Elazar (Dado) bio je jedan od generacije boraca u Palmachu, a koji je kasnije postao general u IDF-u. Tokom Šestogodišnjeg rata bio je šef Sjeverne komande koja je zauzela Golansku visoravan – što je dovelo do primirja sa Sirijom i kraja rata. On je imenovan za načelnika generalštaba 1972. godine.
Na početku Jomkipurskog rata, Elazar je preporučio potpunu mobilizaciju IDF-a, ali se vlada odlučila za okupljanje rezervista, zajedno sa pozivom na međunarodni pritisak protiv arapskih boraca. 1974. godine, nakon rata, komisija Agranat je preporučila da bude razriješen s pozicije načelnika generalštaba, dok se ministar odbrane Moshe Dayan i premijerka Golda Meir oslobađaju odgovornosti. On je dao ostavku.
Elazarov grob
Mnogi su tvrdili da bi Vlada, posebno premijerka Golda Meir i ministar odbrane Moshe Dayan, trebali snositi odgovornost, a izraelska javnost se složila s tim. Kao rezultat velikog pritiska javnosti Mein i Dayan su dali ostavke, uprkos činjenici da oni nisu bili zvanično uključeni u izvještaj komisije Agranat.
Mnogi također navode činjenicu što je Elazar bio u stanju ostati pribran u teškim ranim danima rata kao jedan od vodećih faktora koji su na kraju doveli do pobjede Izraela.
Elazar je preminuo 15. aprila 1976. od srčanog udara dok je plivao. Mnogi su vjerovali da je umro od tuge nakon što ga je komisija Agranat optužila za vojni fijasko. Sahranjen je na planini Herzl, Jeruzalem.
(TBT)