Piše: Josip Mlakić, thebosniatimes.ba
Centralna izborna komisija (CIK) ovih će dana potvrditi, ili je već potvrdilo, mandate zastupnicima u skladu s rezultatima nedavnih izbora u BiH. Na osnovi toga moguće je formirati vlade na kantonalnoj razini u Federaciji BiH te Vladu Republike Srpske i Predsjedništvo BiH. Međutim, dvije najvažnije instance u državi, Vladu Federacije i Vijeće ministara BiH, nije moguće formirati.
Razlog je taj što je Ustavni sud, o čemu sam dosad nebrojeno mnogo puta pisao, poništio dijelove Izbornog zakona koji se odnose na popunu federalnog Doma naroda, prema kojemu se onda popunjavaju dvije trećine državnog Doma naroda. Dakle, bez popunjenog federalnog Doma naroda ne može se formirati vlada na obje ove razine. Ustavni sud je prije gotovo dvije godine, po apelaciji Bože Ljubića, donio odluku kojom se brišu dijelovi Izbornog zakona kao neustavni, te naredio Parlamentarnoj skupštini BiH da te dijelove uskladi s Ustavom.
Međutim, zbog opstrukcije bošnjačkih stranaka ova odluka nikad nije implementirana, iako je HDZ nekoliko puta ponudio određena rješenja koja su bila u skladu s Ustavom, no bošnjačka strana nije uopće htjela razgovarati o njima nego je eskapistički ponavljala mantre o “podjeli zemlje”, “trećem entitetu”, “udruženom zločinačkom pothvatu” i slično, želeći zadržati postojeće stanje, tako da danas ne postoji pravni okvir prema kojemu bi se popunio Dom naroda.
Sad se to pokušava premostiti podzakonskim aktom koji bi donio CIK, iako on za to nema ovlasti, te je jasno kako će Ustavni sud osporiti bilo koje rješenje koje on donese. Sad je jasno da je i međunarodna zajednica unaprijed računala na ovu opciju, želeći tako zaobići presudu Ustavnog suda te ostaviti zemlju u pravnom vakuumu i prepustiti javni prostor nacionalističkom bošnjačkom borgu, u kojem jedino do kraja ne sudjeluju tek dvije stranke: SBB Fahrudina Radončića i Naša stranka. Zbog čega je ovo važno?
Prema izbrisanim dijelovima Izbornog zakona, bošnjačke stranke imale su realnu mogućnost izabrati u Dom naroda, u hrvatsku kvotu, 6 “svojih” Hrvata, nerijetko Bošnjaka koji sami sebe proglase Hrvatima, čime im se otvara mogućnost da potpuno izbace Hrvate iz federalnih institucija i praktički pretvore Federaciju BiH u bošnjački entitet. U tom smislu su i nedavne “apelacije” iz SDA o širokoj “probosanskoj” koaliciji, iz koje bi, naravno, bili isključeni Hrvati.
Izborni zakon u skladu s presudom Ustavnog suda jedini je jamac da do toga ne dođe. Posljednjih sedmica svjedočimo zastrašujućoj antihrvatskoj medijskoj histeriji koja se orkestrira iz “multietničkog” SDP-a, koji se uz Demokratsku frontu, o kojoj se danas bez rezervi može govoriti kao o profašističkoj stranci ispražnjenoj od bilo kojeg drugog sadržaja, pretvorio u najradikalniju bošnjačku stranku.
Zanimljivo, u ovim procesima ne sudjeluje SDA, jer će najvjerojatnije ostati u opoziciji u pet kantona u kojima su Bošnjaci većinsko stanovništvo, a u jedina dva multietnička kantona, Srednjobosanski i Hercegovačko-neretvanski, može ući u vlast jedino u koaliciji s HDZ-om. Usporedo s tim, traju neviđeni pritisci na članove CIK-a, koji idu čak dotle da se upućuju prijetnje i njihovim obiteljima, o čemu je u medijima govorio Branko Petrić, predsjednik CIK-a.
“Zbog pritisaka kojima je izložena ova institucija imamo otpor u službama da se bilo što stavi na papir. Ne zato što ljudi ne žele raditi svoj posao već zato što se boje linča”, izjavila je članica CIK-a Irena Hadžiabdić za televiziju N1. Tako je notorni Nermin Nikšić, predsjednik bosanskohercegovačkog SDP-a, optužio nedavno ovu instituciju ni manje ni više nego za “državni udar na BiH” te zaprijetio njenim članovima i sudskim procesima.
Suad Došlo, član SDP-a iz Goražda, ide i korak dalje od svog šefa te upućuje otvorene prijetnje Hrvatima ako CIK ne donese odluke u skladu s njihovim očekivanjima, jer sve drugo “praktički znači formiranje trećeg entiteta, a to je uvod u raspad BiH. Nisam siguran da to razdruživanje može biti na miran način”, izjavio je goraždanski gazija. U obranu CIK-a ustao je jedino Ured specijalnog predstavnika EU u BiH.
“Nezavisnost Centralne izborne komisije je neophodan preduvjet za funkcionalan izborni sustav. Trenutni pritisci na Centralnu izbornu komisiju koje vrše političke stranke i drugi akteri su potpuno neprihvatljivi”, kaže se u njihovu saopćenju. U toj histeriji prednjači Federalna televizija, koja to radi najprizemnijim govorom mržnje i političkim tjeralicama, dok im asistiraju s televizija N1 i NovaBH, koje to rade mnogo suptilnije, iako ništa manje otvoreno.
Ove dvije televizije su u sastavu američke grupacije United Media, tako da to na neki način pokazuje “odakle vjetar puše”. Primjerice, nakon što je postalo jasno da je Željko Komšić izabran u Predsjedništvo BiH, na televiziji N1, u cilju odbrane izbora Željka Komšića, baratalo se infantilnim i besmislenim spinom, tezom kako Dragan Čović nije osvojio više od 50% glasova ukupnog hrvatskog biračkog tijela, te stoga nije “legitiman”.
“Jedine nepromjenjive stvari su zvijezde i matematika”, napisao je jednom Albert Einstein (1933., u pismu sestri Mariji Maji Winteler Einstein). Da vidimo što o tom jeftinom spinu kaže nepotkupljiva “matematika”, pa ćemo poći od Dragana Čovića, koji je osvoji malo manje od 40% glasova ukupnog hrvatskog biračkog tijela. Postavlja se pitanje je li ijedan američki predsjednik u povijesti osvojio 40% glasova ukupnog američkog biračkog tijela. Nisam siguran. To bi značilo da je osvojio oko 60% glasova pri izlaznosti nešto manjoj od 70%.
Tako kaže matematika. S druge strane, Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva, nije osvojio niti 10% glasova ukupnog bošnjačkog biračkog tijela, dok je drugi bošnjački član, Željko Komšić, dobacio do oko 15%. To znači da je 25% ukupnog bošnjačkog biračkog tijela izabralo dvojicu članova Predsjedništva, a 40% hrvatskog niti jednog. Pametnom dosta. A ako i ovo nije dovoljno, što reći za podatak da je Milorad Dodik osvojio gotovo jednak broj glasova kao oba bošnjačka člana Predsjedništva zajedno, uz neuporedivo manje biračko tijelo.
Je li, onda, po mudracima iz N1, Milorad Dodik zapravo jedini legitimni i legalni član Predsjedništva BiH? Po njihovoj “matematici” – da. Što od CIK-a traži bošnjačka unitaristička bratija? Isto ono što traži i njihov pokrovitelj, visoki predstavnik Valentin Inzko i notorni OHR, koji, uzgred, nijednog trenutka nije stao u zaštitu CIK-a nego ga je dodatno pritiskao i dijelio “savjete” koji su u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda.
Kao prvo, traži se da se za izračun zastupnika za Dom naroda kao mjerodavan uzme popis stanovništva iz 1991., iako je za postizbornu matematiku mjerodavan jedino najnoviji popis, onaj iz 2013. Odakle u cijeloj priči popis iz 1991.? Zašto ne onaj iz 1981.? “Kad je dernek, nek i hala gori”, što bi rekao Avdo Sidran. U Daytonskom mirovnom sporazumu, da bi se potaknuo povratak prognanih i da bi se barem donekle ublažili rezultati etničkog čišćenja, bilo je predviđeno da za lokalne i neke druge institucije bitne za povratak bude mjerodavan popis iz 1991., sve do okončanja procesa povratka.
Međutim, primjenom ovog propisa na Dom naroda, dobiva se kontraučinak: nagrađivanje političkih predstavnika iz etnički (pr)očišćenih sredina. SDP i takozvane građanske stranke u Sarajevu, primjerice, godinama parazitiraju na duhovima sarajevskih Hrvata i Srba, u čije ime postavljaju vlastite Hrvate i Srbe u zakonodavna tijela i fingiraju multietničnost.
Drugi zahtjev je onaj da se iz svakog kantona bira po jedan predstavnik iz svaka od tri konstitutivna naroda, ako takav postoji, što je Ustavni sud indirektno proglasio neustavnim. Tako je redovno u hrvatsku kvotu u Domu naroda iz Goražda biran Bošnjak koji se prvi sjetio proglasiti se Hrvatom, te u Domu naroda za nekoliko hiljada eura mjesečno “štiti konstitutivnost” dvadeset i četiri Hrvata, koliko ih ukupno ima u toj županiji.
S pravom se onda postavlja pitanje kako će se premostiti ovaj pravni vakuum. Bošnjačke stranke računaju na “pomoć” Valentina Inzka, što je logično jer se radi o amoralnoj i beskrupuloznoj osobi koja je spremna kršiti i matematičke zakone, a kamoli ustav jedne zemlje, pogotovo ako na tome enormno zarađuje. Pitanje je samo koliko je to u ovim uvjetima moguće uraditi, jer je unitaristička bošnjačka politika pročitana knjiga, koja eventualno ima podršku jedino još iz Turske ili Saudijske Arabije.
Čak je i “liberalni” Zagreb okrenuo leđa svojim dojučerašnjim bosanskohercegovačkim pulenima. Tako se, nedavno, Željko Komšić zaputio u “službeni posjet” u Zagreb, gdje ga je “nakratko” i bez naslikavanja primio jedino stanoviti zagrebački umirovljenik, poznat po “mladalačkoj” glorifikaciji Endehazije.
(TBT, Express.hr)
