Na Noć vještica 1996, maskirani muškarac je pokucao na ulazna vrata kuće Martinezovih u Kaliforniji, vezao lisicama ženu koja mu je otvorila i silovao je. Dvije sedmice kasnije pozvao je zubarsku ordinaciju gdje je radila. Policija je pokušala da ga pronađe preko telefonskih izvoda ali bez uspjeha. Prikupili su tragove njegovog sjemena ali u bazama podataka nije bilo DNK poklapanja.
Ovog septembra – dvije decenije poslije zločina – kancelarija tužilaštva u Sacramentu je pokušala nešto novo kako bi konačno zatvorila slučaj serijskog silovatelja koji je napao bar 10 žena u njihovim kućama. Istražitelji su DNK napadača uporedili sa profilima na siteovima koji se bave porodičnim historijama poput 23andMe i uploadovali podatke na GEDmatch.com, besplatni site za sve genealoge koji pokušavaju da pronađu rodbinu ili naprave porodično stablo.
U roku od pet minuta pronašli su bliskog rođaka među milion i nešto profila u bazi podataka. U roku od dva sata imali su osumnjičenog koji je ubrzo potom i uhapšen: Roy Charles Waller, specijalista za sigurnost Univerziteta Kalifornija u Berkleyju.
Hapšenje je 15. slučaj da je GEDmatch pružio tragove koji su policiju doveli do osumnjičenih u slučajevima ubistva ili seksualnog napada, počev od aprila kada je uhapšen Joseph James DeAngelo, bivši policajac osumnjičen za silovanja i ubistva širom Kalifornije 1970-ih i 1980-ih u slučaju poznatom kao „ubica iz Golden Statea“.
Niko nije bio više iznenađen od dvojice autora sitea GEDmatch, Curtisa Rogersa (80), penzioniranog biznismena sa Floride, i Johna Olsona, 67-godišnjeg inženjera iz Texasa. Njihova mala firma je počela kao hobi da bi sada pomagala policiji da rješava “hladne slučajeve”.
U roku od tri godine, DNK gotovo svakog Amerikanca sjevernoevropskog porijekla – glavnih korisnika sitea – moći će da se identificira kroz njihovu rodbinu u GEDmatch bazi, pokazala je studija objavljena u oktobru u žurnalu Science.
“Svi smo se šokirali kada smo vidjeli kako se ove stvari razvijaju”, kaže Rogers koji se zainteresirao za istraživanje kada je odlučio provjeriti da li je u srodstvu sa čovjekom koji je došao u Ameriku 1620. “Iznenada, postali smo poznati.”
Od hapšenja Deangela, policija širom SAD se okrenula siteu u pokušaju da riješi neke stare slučajeve. Site se koristi i u novim.
Prvobitno, Rogers je bio šokiran načinom na koji je policija koristila njegov site ali je sada ponosan. “Mislim da će u roku od godinu dana biti prihvaćen”, rekao je on. Neki genealozi smatraju da je cijela stvar problematična s obzirom na brojna etička pitanja i pitanja privatnosti koja su se pojavila jer se istražitelji oslanjaju na privatnu porodičnu historiju kako bi ruhešili zločine.
Dešifriranje DNK
Rogers radi u sjedištu GEDmatcha u maloj kući na Floridi dok njegov poslovni partner Olson radi iz svog doma u Texasu. Trojica penzioniranih kompjuterskih naučnika povremeno pomažu na daljinu.
Baza podataka koju posjeduje GEDmatch sada može da se koristi za identifikovanje najmanje 60 posto svih Amerikanaca evropskog porijekla kroz njihovu rodbinu, pokazale su analize genetičara.
Ali GEDmatch nema laboratoriju. Site služi kao mjesto gdje ljudi kojima je DNK negdje analizirana mogu da potraže rođake i zavire dublje u svoje porijeklo.
Neki korisnici žele da pronađu davno izgubljene rođake. Drugi su penzioneri koji istražuju stare porodične historije ili su usvojena deca koja traže svoje biološke roditelje. Preko 10.000 ljudi je u proteklih osam godina koristilo site, kažu dvojica genealoga.
Estetski, GEDmatch.com liči na Wikipediju kojoj je potrebno updateovanje. Ono što nudi istraživačima i istražiteljima je nevjerovatna fleksibilnost. U genealoškim bazama podataka postoji više od sedamnaest miliona DNK profila, ali većina velikih siteova ograničava podatke koji mogu da se unesu i zabranjuje unošenje dokaza ili bilo kojih podataka koje je procesuirala eksterna laboratorija. GEDmatch uzima sve – krv koju je procesuirala neka opskurna laboratorija, pljuvačku koju je procesuirao site 23andMe, i to besplatno, dokle god je odgovarajućeg formata.
Site je koristan i ljudima koji prave opširne porodične historije. Prosječna osoba može da pronađe određen broj rođaka na postojećim genealoškim siteovima. Ali ključ za genetske istraživače je otkriti koliko je tačno tih rođaka stvarno u srodstvu sa osobom koju istražuju i međusobno.
Alat koji je Olson kreirao – prije svega jer voli matematičke zagonetke – omogućava korisnicima da vide precizne genetske segmente gdje se rođaci preklapaju. Sa više od milion profila koliko ih ima na siteu, iskusni genetski detektiv može da utvrdi identitet neke osobe na osnovu poklapanja rođaka u trećem koljenu.
“Ne postoji ništa slično”, rekla je Barbara Re-Veter, genetski genealog; ona je koristila site da bi riješila slučaj ubice iz Golden Statea.
Etička dilema
Upotreba GEDmatcha na ovaj način nije lahka. Mnogim istražiteljima je potrebna pomoć iskusnog genetskog genealoga.
Kancelarija okružnog tužioca okruga Sacramento je 25. aprila saopćila da je došlo do napretka u slučaju ubice iz Golden Statea.
Rogers je gledao vijesti. “Nikada nisam čuo za ubicu iz Golden Statea”, rekao je.
Ali kada je jedan od novinara pomenuo “novi oblik DNK tehnologije”, pitao je suprugu: “Misliš da sam ja umiješan?”
Činilo se mogućim. Šest mjeseci ranije, dvije kompanije koje se bave kriminalnim istragama su zatražile od njega dozvolu da iskoriste site.
Američke sigurrnosne agencije imaju svoju bazu podataka: Codis koja ima više od 16 miliona DNK profila. Ali forenzički profili sadrže samo maleni dio stotina hiljada genetskih markera na koje se genealoški siteovi oslanjaju. Ako istražitelji tamo nisu uspjeli da pronađu precizno poređenje, site poput GEDmatcha je bolji za pronalaženje osumnjičenih uz pomoć njihovih rođaka.
Sporazum o privatnosti na siteu je uvijek bio nejasan, naročito jer navodi da njegovi vlasnici nemaju kontrolu nad tim kako će genetski podaci ili podaci o porodičnoj historiji na siteu biti iskorišteni. Ali eksplicitno sankcioniranje policije je bilo drugačije.
“Vjerovatno nema načina da vas spriječim”, rekao je Rogers Parabonu, forenzičkoj konsultantskoj firmi, i organizaciji DNK Do projekt, koja radi na identificiranju tijela. “Ali ne možemo da vam damo dozvolu. Moram da zaštitim site.”
Zašto se predomislio
Rogers je pobjesnio kada je utvrdio da je treća grupa istražitelja učestvovala u GEDmatch potrazi za ubicom iz Golden Statea a da mu prethodno nisu rekli. Činilo se neizbježnim da će hiljade ljudi napustiti site.
Dok pokazuje svoj dom, Rogers pokazuje i gomilu emailova koje je dobio te prve sedmice. Na vrhu, psovkama puna poruka gdje ga optužuju da je prekršio privatnost korisnika. Ali ispod nje su čestitke.
Rogers i Olsen nisu očekivali toliko podršku. Kao ni 5.000 novih uploadova na siteu ubrzo poslije Deangelovog hapšenja – dnevni rekord, rekao je Olson.
Dvije sedmice kasnije, Parabon je saopćio da će se udružiti sa genetskim genealogom Sisi Moor, da uz pomoć GEDmatcha rješavaju zločine.
“Ovo jednostavno ne bi bilo moguće bez hrabrosti Johna i Curtisa da dozvole policiji da koristi ovu bazu”, rekla je Moor koja je pomogla u identificiranju više od 12 osumnjičenih u slučajevima ubistva i seksualnog napada uz pomoć sitea u proteklih pet mjeseci.
Sa pohvalama, dvojica muškaraca su počela da se opuštaju. Do maja su promijenili klauzulu o privatnosti kako bi eksplicitno naveli da se profil korisnika može koristiti u istragama ubistava i seksualnog napada. Do septembra sve preostale sumnje su nestale.
“Apsolutno ne brinem da li je nečija privatnost prekršena jer ima toliko mnogo ljudi čija je DNK pomogla da se neko uhapsi”, rekao je Rogers.
Mnogi posmatrači se sa time ne slažu. Kada DNK jedne osobe može da dovede istražitelje do stotina rođaka osumnjičenog, standardni model individualnog pristanka ne stoji, kaže Rori Rolfs, profesor na Državnom univerzitetu San Francisco. Njoj je ironično što policija u Kaliforniji mora da dobije odobrenje od sudije da istraži baze podataka kriminalaca u potrazi za bratom osumnjičenog u ubistvu ali može da uploaduje DNK sa GEDmatcha kako bi identificirala rođake bez ikakvih ograničenja.
Neki istražitelji upozoravaju da uzbuđenje oko slučajeva koji još nisu stigli do suda rizikuje uvođenje ideje da je DNK poklapanje dokaz krivice.
(TBT, NYT)