Šta li je na pameti onim ženama? Onim u Mississippiju koje su pozdravile način na koji je predsjednik Donald Trump ismijavao Christine Blasey Ford koja je optužila njegovog kandidata za Vrhovni sud Bretta Kavanaugha za seksualni napad dok su bili tinejdžeri. One koje tvituju #HimToo u znak podrške svojim sinovima koji bi jednog dana mogli, kako one misle, nepravedno biti optuženi za napad.
Ljevica ih smatra izdajicama roda, ženama koje su izdale sestrinstvo i koje djeluju suprotno svojim najboljim interesima. Nade demokrata na novembarskim izborima počivaju na ženama koje će glasati kako bi izrazile nezadovoljstvo predsjednikovom strankom. Ali žene se automatski ne svrstavaju sa drugim ženama, što je glas senatorke Susane Collins za Kavanaugha pokazao. Sestrinstvo ne poništava pripadnost nekoj stranci ili duboke moralne stavove. Nisu sve žrtve seksualnog nasilja poverovale dr Christine Blasey. Žene ne reagiraju kao jedna.
Pitanje je zašto je toliko ljudi iznenađeno time? Politički stručnjaci su došli do zaključka da su 2016. neki napadi koji je trebalo da otuđe žene – poput otrovnog komentara Trumpa da Hillary Clinton igra na “žensku kartu” – zapravo doveli do toga da ga dio ženskog biračkog tijela entuzijastično podržava i da budu vrlo neprijateljski nastrojene prema njoj. Neke žene i dalje imaju tradicionalne stavove o mjestu žene u društvu. A 2018. neke žene su podržale Trumpovu strategiju napada pokreta #MeToo, iako je to razbjesnilo neke obrazovane i nezavisne žene čije su glasove republikanci već otpisali.
“Zašto je tako teško zamisliti da su i žene seksisti”, kaže Erin Casey, politički naučnik Univerziteta Delaware, koja je procenjivala stavove žena na osnovu novih podataka o izborima u SAD 2016.
Niko ne kaže da su republikanke seksisti. Ali za neke, politička moć je s pravom u rukama muškaraca. Krista Fitch, 34-godišnja majka koja ne radi iz Mississippija, kaže da je glasala za Trumpa i da je nedavno bila na njegovom mitingu. Kaže da se žene ne trebaju kandidirati za predsjednika. “U Bibliji piše da je muškarac odgovoran za vođenje kuće”, rekla je ona i dodala: “Žene su previše emotivne. Mislim da bi bilo opasno da imamo ženu na poziciji odakle može da potencijalno pokrene neki rat”.
Fitch je ipak autsajder među republikankama. Studije pokazuje da većina njih prihvata i muške i ženske kandidate.
Kleta Mitchel, republikanski aktivista, kaže da su konzervativke glavne mete seksizma. Ali ona podržava ideju da postoje razlike između muškaraca i žena i ne očekuje od vlade da se bori za jednakost spolova.
Zašto onda za žene koje vjeruju da su manje vrijedne od muškaraca to nije izvor solidarnosti? Zavisi od toga koji je identitet – žena, supruga, majka, rasna, politička ili vjerska pripadnost – od centralnog značaja za svaku ženu.
Psiholozi sada mjere da li žene pokazuju “nasilni seksizam” koji svaki dobitak žene gleda kroz prizmu gubitka muške moći. Profesorica Casey kaže da republikanci pokazuju više nasilnog seksizma od demokrata ili nezavisnih kandidata.
Trumpov komentar da je #MeToo nefer prema muškarcima pao je na plodno tlo kod žena koje štite svoje sinove ili supruge.
Trumpova sklonost ka ekonomskom, rasnom ili spolnom osuđivanju privukla je jedan segment žena, pokazala je studija profesorke Casey i Tiffany Barnice sa Univerziteta Kentucky. Mnoge od ovih žena su pokazale visoku dozu nasilnog seksizma i smatraju da to što su bijele poništava nedostatak toga što su žene.
Nacionalna studija koju je krajem ljeta sproveo Istraživački institut za javnu religiju, pokazala je da je za 25 posto republikanki pitanje seksualnog uznemiravanja na poslu od suštinske važnosti u poređenju sa 51 procentom demokrata. A 48 posto republikanki bi razmotrilo da svoj glas da kandidatu optuženom za seksualno uznemiravanje u odnosu na 14 posto demokrata.
“Mi sad treba da vjerujemo svakoj djevojci koja kaže da se nešto dogodilo”, kaže Kleta Mitchel. “Ja ne vjerujem svemu što kažu. One same ne mogu da se sjete. Bile su pijane.”
Nekoliko konzervativki koje su imale iskustva sa seksualnim zlostavljanjem ili zlostavljanjem uopće hvale se izvjesnom dozom stoicizma i hrabrosti i navode da za razliku od elitističkih žena, one jednostavno ne mogu da se bave tim prošlim iskustvima.
“Ne razumijem zašto se žene boje da zatraže pomoć”, kaže Christal Walls, 60-godišnja kelnerica koja kaže da se odbranila od zlostavljanja. “Ne mogu to razumjeti. Možda sam ja snažnija.”
Fitch kaže da je očuh počeo zlostavljati kada je imala devet godina i da je to trajalo do njegovog hapšenja kada je imala 13. “Teško mi je da povjerujem da bi neko čekao toliko dugo da progovori”, rekla je ona o dr Blasey.
Američka politika se promijenila 2016. zato što konvencionalni kandidati nisu razumjeli ljude poput Fitch i Walls.
Mira Holman, koautorica studije o Trumpovim predizbornim napadima na žene, kaže da je ta vrsta “nacionalnog dijaloga o tome kako sve žene treba da mrze Trumpa” dovela do otuđenja i razdvajanja.
Ali podrška koju republikanci daju Trumpovom igranju na kartu rodne nejednakosti već je otuđila nezavisne žene kao i obrazovane i republikanke iz predgrađa, pokazuju istraživanja.
Marybeth Glen iz Visconsina, koja se protivila abortusu i bila je žestoki pristalica kandidature za predsjednika 2016. republikanskog senatora Marka Rubyja, kaže da su mnogi njeni rođaci bili uznemireni kada se odrekla Trumpa kao seksiste poslije niza tvitova 2016.
“Kultura u konzervativnom pokretu ženama daje nizak prioritet”, rekla je Marybeth. “Počnete da se osjećate manje kao vi. To je jedini način da kažete da su poreske olakšice važnije od tretiranja žena.”
(TBT, NYT)
